Kad se ukuca „Holandija" u ''Googleov'' pretraživač, prvi rezultati su slike vjetrenjača, tulipana i klompi te činjenica da je zemlja ispod nivoa mora. Onda ide Amsterdam, čuveni muzej „Madam Tussauds" i još poznatiji „Red light district".
Nema gužve
Prije putovanja nisam mnogo „guglala". Imam dobre domaćine, neka mi pokažu šta trebam vidjeti, bila je mantra mog putovanja dugog više od 24 sata jer je valjalo prijeći BiH, Sloveniju, Austriju, Njemačku.. Šteta što uglavnom idemo autoputem i snijeg je sve prekrio, lijepi su to pejzaži. U autobusu nema gužve, ima prostora za koliko-toliko udobno spavanje. Ulazimo u Holandiju, konačno, drugi dan.
Rano je jutro i vrijeme je doručka. Prije Roterdama, koji je moja dolazna stanica, prolazimo kroz manji grad - Bredu. Oduševljavaju me male kuće s velikim portalima. Nakon dolaska, susreta s domaćinima, raspakivanja i odmora, krećemo vani.
Vani je ugodnih desetak stepeni, idealno. Idemo na željezničku stanicu, odakle ćemo brzim vozom do Amsterdama. Na pola puta, putem razglasa, saopćavaju da se desio kvar te da ćemo morati predsjedati u autobus. Dispečer svakih 10 minuta ponavlja obavijest, naglašavajući holandsko „h" u svakoj riječi.
Moji domaćini su bili Holanđanka bh. porijekla i njene najbolje prijateljice, Indijka Savana i Tara, čiji korijeni sežu do Rusije. Sve tri, uključujući mene, pričljive. Borimo se za riječ, a znamo se nekoliko sati.
Amsterdam me oduševljava. Toliko je svega različitog, a opet djeluje kao skladna cjelina. Ispred muzeja je toliki red... Odustajemo od voštanih figura. Većina kafića je na principu „to go". Ljudi kafe piju na trgovima nakon što u redu čekaju na čuveni „Starbucks". Uzimam ga i ja, nije loše. Ostatak dana provodimo šetajući, njihovi mostovi su posebni. Pred kraj putovanja prolazimo kroz, kako oni kažu, „shopping aleju", u kojoj je totalno sniženje. Žene i kupovina, poslije trčimo na voz i jedva stižemo.
Drugi dan Den Hag je na rasporedu. Nisam pretjerano oduševljena, kiša pada i malo je ljudi na ulicama. Obilazimo zgradu čuvenog Haškog suda, šetamo promenadom. U pijesku nalazim nekoliko školjki i nosim ih kao uspomenu. Ulazimo u sasvim običan gril „Roeleveld". I onda probam najbolje jelo koje sam ikada pojela. Škampi s grilovanim krompirom posluženi u plastičnom tanjiru. Ni po čemu posebni, a opet odlični.
Novo pakovanje
Obilazak Roterdama smo ostavili za kraj. Tipično holandski, vozimo bicikle. Parkinzi za bicikle su posvuda, nešto što ranije nisam vidjela. Dolazimo do parka koji je uređen u japanskom stilu, a iznad njega toranj „Euromast". Savršen pogled na Roterdam, ostajemo tu nekoliko sati.
U jednom restoranu probam njihovu verziju „sarajevskog ćevapa". Ni blizu, ni po okusu ni po izgledu.
U manje redova utisci od 15 dana nisu mogli stati. S posljednjim redovima budi se nostalgija i strah da uspomene ne izblijede. Vrijeme je za novo pakovanje kofera, napola praznih u odlasku. Jer žene i sniženja su posebna priča.
„Massilo" - Tri „floora" ispod zemlje
Roterdam je poseban i po velikom klubu „Massilo", koji se nalazi ispod zemlje stare zgrade, koja je u ruševnom stanju. Pitam domaćine „Gdje ste me dovele", a one se smješkaju i govore: „Čekaj, sad ćeš da vidiš." Pokretnim stepenicama spuštamo se nekoliko spratova ispod zemlje.
Klub je podijeljen na tri „floora". Na jednom je r'n'b, drugi je za ljubitelje rap muzike, a trećim, najmasovnijim, dominira house.
