<p>Norveška kompanija „World Wide Wind“ razvila je revolucionarnu kontrarotirajuću plutajuću vjetroturbinu VAWT, koja bi mogla udvostručiti dobivanje energije.<br></p><h2>Suprotan smjer</h2><p>Prototip vjetroturbine veličine 19 metara od 30 kW, koji će se uskoro testirati u norveškom moru, dolazi s vertikalnom osom, a sav posao s teškim generatorima obavlja se ispod vode i ispod plutajućeg pontona turbine.</p><p>Rotor i stator generatora zatim su spojeni na par turbina s okomitom osom, od kojih svaka pokreće tri lopatice pod uglom od 45 stepeni od osovine glavnog tornja. Donja turbina je podešena da se okreće u jednom smjeru, a gornja, postavljena na stub koji se proteže po sredini donje, podešena je da se okreće u drugom smjeru.</p><p>U kojem god smjeru vjetar puhao, plutajući dvostruki VAWT pasivno se naginje do optimalnog ugla, a dvije se turbine počinju okretati u suprotnim smjerovima, učinkovito udvostručujući brzinu kojom se rotor okreće u statoru.</p>

<h2>400 metara visine</h2><p>Okretni moment koji vjetar stvara na strukturi učinkovito se neutralizira s dvije suprotne rotacije. Osim toga, stožasti zamah svakog rotora smanjuje brzinu vrha lopatica, tako da se u praktičnoj situaciji vjetroelektrane mogu postaviti bliže jedna drugoj, generirajući više energije iz zadane površine i smanjenje priključnog kabliranja.</p><p>Iz „World Wide Winda“ kažu da vide jasan put za dizanje ovih strojeva do čak 400 metara visine, pa bi jedan toranj mogao proizvoditi fantastičnih 40 MW, gotovo dvostruko više od najvećih svjetskih vjetroturbina i, što je još važnije, mogao bi drastično smanjiti troškove na manje od 50 američkih dolara po megavatu energije, što je manje od polovice troška običnih vjetroelektrana s vodoravnom osom.</p>

Sav posao s teškim generatorima obavlja se ispod vode i ispod plutajućeg pontona turbine

Revolucionarne plutajuće vjetroturbine spremne za testiranje

<p>Prije nekoliko dana misteriozna zelena sluz koja se izlila iz otvora za kanalizaciju u Njujorku izazvala je zbunjenost i paniku među prolaznicima.</p><p>Snimci fluorescentne zelene tekućine koja se slijevala niz ulicu i stvarala neonske lokve uhvaćeni su u blizini Svjetskog trgovačkog centra.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">So there’s literal green sludge bubbling up from the ground next to World Trade Center right now <a href="https://t.co/VF7mErx0PH">pic.twitter.com/VF7mErx0PH</a></p>&mdash; Dan Pantelo (@danpantelo) <a href="https://twitter.com/danpantelo/status/1720190911433359731?ref_src=twsrc%5Etfw">November 2, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>Korisnici društvenih mreža šalili su se da bi to mogao biti Slimer iz filma „Ghostbusters“, dok su drugi komentirali kako ih zelena sluz podsjeća na sluz iz popularnog crtića „Teenage Mutant Ninja Turtles“. Iako izgleda vanzemaljski, postoji stvarno objašnjenje za ovaj neobičan incident.</p><h2>O čemu se radi</h2><p>Zaposlenik restorana i puba „O'Hara“, gdje je zelena tekućina viđena u utorak, rekao je za DailyMail da su radnici grada testirali sprinkler sistem hotela prekoputa koristeći zelenu pjenastu tvar, koja je ostavila za sobom ovu jezivu boju.</p><p>Mješavina vode i koncentrata pjene pumpa se u sistem kako bi se očistile eventualne nakupine koje bi mogle ometati protok vode. Čišćenje cijevi od nakupina, poznatih kao biofilm, često se provodi sličnim sredstvima.</p>

<blockquote class="twitter-tweet"><p lang="en" dir="ltr">Looks like toxic goo 🤢🤮<a href="https://twitter.com/hashtag/ooze?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#ooze</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/toxic?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#toxic</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/goo?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#goo</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/green?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#green</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/liquid?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#liquid</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/water?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#water</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/sewer?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#sewer</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/sewers?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#sewers</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/newyorkcity?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#newyorkcity</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/newyork?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#newyork</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/ny?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#ny</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/nyc?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#nyc</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/tmnt?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#tmnt</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/worldtradecenter?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#worldtradecenter</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/wtc?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#wtc</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/manhattan?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#manhattan</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/weather?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#weather</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/nature?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#nature</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/clime?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#clime</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/climeapp?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#climeapp</a> <a href="https://t.co/DQh1FKkGHx">pic.twitter.com/DQh1FKkGHx</a></p>&mdash; Clime (@ClimeRadar) <a href="https://twitter.com/ClimeRadar/status/1720528931894288809?ref_src=twsrc%5Etfw">November 3, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

<p>DailyMail je kontaktirao njujorški Odjel za promet i sanitaciju u potrazi za više informacija, no nisu željeli davati komentare. Video je objavljen na platformi X, 16. oktobra, a autor Dan Pantelo napisao je: "Buja doslovno zelena sluz kraj Svjetskog trgovačkog centra."</p><h2>Zelena masa</h2><p>Teorije o tome šta bi mogla biti ta zelena masa počele su se pojavljivati vrlo brzo, pri čemu su neki tvrdili da se radi o otrovnoj tvari, dok su drugi pretpostavljali da je boja posljedica hlađenja. No, brzo je i na X-u stiglo objašnjenje.</p><p>- Ovdje se radi o vodi koja je puna zelene boje. Vodoinstalateri često koriste bezopasnu, fluorescentnu zelenu boju kako bi otkrili propuste u vodovodnim i kanalizacijskim sistemima.</p>

Korisnici društvenih mreža šalili su se da bi to mogao biti Slimer iz filma „Ghostbusters“

neonske lokve uhvaćeni su u blizini Svjetskog trgovačkog centra u utorak

Misteriozna zelena sluz počela izlaziti iz kanalizacije u Njujorku: Odmah je nastala panika

<p><br></p><p>Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila je lijek za mršavljenje američke kompanije Eli Lili. FDA je odobrila „tirzepatid“ na prodaju pod imenom „zepbound“ za odrasle sa indeksom tjelesne mase (BMI) od najmanje 30 ili 27 ako pacijent također ima drugo zdravstveno stanje povezano s težinom, kao što je bolest srca, piše Index.hr.</p><p>- Gojaznost i prekomjerna težina su ozbiljna stanja koja se mogu povezati s nekim od vodećih uzroka smrti kao što su bolesti srca, moždani udar i dijabetes - rekao je Džon Šarets, direktor FDA-ovog Centra za istraživanje i procjenu lijekova.</p><p>„Tirzepatid“ je već odobren pod trgovačkim imenom „mounjaro“ za dijabetes tipa 2 i sve više se koristio za gubitak težine prije zvaničnog odobrenja Uprave za hranu i lijekove.</p>

Gojaznost i prekomjerna težina su ozbiljna stanja koja se mogu povezati s nekim od vodećih uzroka smrti

FDA je odobrila „tirzepatid“ na prodaju pod

Odobren novi lijek za mršavljenje: Koristio se za liječenje dijabetesa

<p>Na fundamentalnom nivou, sva živa bića su suštinski nesavršene kopije nukleinske kiseline. Činjenica da se naši geni nalaze unutar mikroskopskih "vreća smeća" ispunjenih bogatim supstancama poput proteina, masti, minerala i ugljikohidrata je gotovo sporedna, svi ovi dodatni materijali na kraju osiguravaju postojanje i umnožavanje gena.<br></p><h2>Virusni entitet</h2><p>Neke vrste virusnih entiteta poznatih kao "mobilni genetski elementi" (MGE) mogu se smatrati najjednostavnijim oblicima života. Neki od ovih entiteta poznati su kao "satelitske nukleinske kiseline" i gotovo su minimalistički. Nedostatak kodiranja za proizvodnju kritičnih elemenata poput kapsule znači da se ovisi o prisustvu drugih virusa kako bi proizveo svoju opremu.</p>

<p>Međutim, istraživanje koje je predvodio Univerzitet u Merilendu u Baltimoru otkriva da se ovi MGE-ovi ponašaju kao pravi "paraziti", kao "vampiri". Prilikom infekcije populacije bakterijskih ćelija, ovaj tim naučnika primijetio je da se satelitske nukleinske kiseline doslovno drže za vrat njihovih "pomoćnih" virusa, prenosi Science Alert.</p><h2>Neobična pojava</h2><p>Ovaj fenomen ranije nije bio poznat, a istraživači su bili iznenađeni otkrićem.</p><p>-Niko nikada nije vidio bakteriofag - ili bilo koji drugi virus - da se prilijepi za drugi virus - izjavio je biolog Tagide deCarvalho, vodeći autor studije.</p><p>Ovaj tim otkrio je ovu neobičnu pojavu kod skupine satelitskih bakteriofaga koji su napadali bakterijsku vrstu Streptomyces. Za razliku od nekih drugih satelitskih bakteriofaga, ovi su sposobni sami stvoriti svoju "opremu". Međutim, kako im nedostaje specifičan alat za probijanje ćelijske stijenke i membrana, oni moraju ovisiti o svojim "pomoćnim" virusima za tu svrhu.</p><p>Daljnje istraživanje otkrilo je da ti satelitski bakteriofagi nemaju mogućnost integracije vlastitih gena u genom domaćina. Bez ove sposobnosti, najbolje što mogu učiniti je "zakačiti se" na veći virus koji ima tu funkciju.</p><p>Ivan Eril (Erill), vodeći autor studije i računalni biolog, ističe: "Prilijepiti se ima potpuno smisla jer kako inače možete garantirati da ćete ući u ćeliju istovremeno?"</p><h2>Mikroskopski svemir</h2><p>Ovo otkriće može otvoriti vrata istraživanju drugih sličnih sistema u mikroskopskom svijetu te promijeniti način na koji razmišljamo o virusima i njihovoj interakciji. Iako je ovo otkriće gotovo odbačeno kao slučajno onečišćenje tokom eksperimenta, moguće je da postoji mnogo drugih primjera sličnih satelitskih-bakteriofag sistema koje tek treba otkriti u mikroskopskom svemiru.</p>


Ovo otkriće može otvoriti vrata istraživanju drugih sličnih sistema u mikroskopskom svijetu

Otkriven ''vampirski virus'': Pogledajte šta radi i kako izgleda

<p>Otprilike 21 posto zraka na našoj planeti otpada na kisik, dok je ostatak atmosfere uglavnom ispunjen dušikom, no na Veneri, Zemljinoj susjednoj planeti, priča je posve drugačija.<br></p><h2>Atomski kisik</h2><p>Venerinom otrovnom atmosferom dominira ugljikov dioksid s udjelom od 96,5 posto, a manje količine se odnose na dušik i plinove u tragovima. Kisika gotovo u potpunosti nema. Zapravo, budući da Venera uživa znatno manju pažnju naučnika nego druge planete poput Marsa, direktno otkrivanje kisika je otežano.</p><p>Koristeći instrument stratosferske zvjezdarnice SOFIA - avion Boeing 747SP prerađen kako bi nosio infracrveni teleskop u sklopu zajedničkog projekta američke svemirske agencije NASA-e i njenog njemačkog pandana DLR-a, naučnici su otkrili atomski kisik u tankom sloju Venerine atmosfere između dviju drugih.</p><p>Istaknuli su da se taj atomski kisik, sastavljen od jednog atoma kisika, razlikuje od molekularnog kisika, koji se sastoji od dva atoma kisika i koji udišemo. Istraživači su prvi put direktno otkrili kisik na osunčanoj strani Veneri, gdje se zapravo proizvodi u atmosferi, a otkrili su ga i na drugoj strani okrenutoj od Sunca, gdje ga je ranije otkrio teleskop na Havajima.</p><p>-Atmosfera Venere je veoma gusta. Sastav je, također, veoma različit od Zemlje - rekao je fizičar DLR-a Hajnc-Vilhelm Hubers (Heinz-Wilhelm Huebers), vodeći autor studije objavljene u časopisu Nature Communications. </p><p>-Venera nije pogodna za život, barem ne za organizme koje poznajemo na Zemlji - dodao je.</p><p>Kisik se proizvodi na osunčanoj strani ultraljubičastim zračenjem Sunca koje razbija atmosferski ugljikov dioksid i monoksid na atome kisika i druge hemikalije, rekli su istraživači. Dio tog kisika vjetrovi potom prenašaju na stranu planete okrenutu od Sunca.</p><h2>Manja od Zemlje</h2><p>Venera, promjera otprilike 12.000 kilometara, nešto je manja od Zemlje, piše Tportal.</p><p>- Tek smo na početku razumijevanja evolucije Venere i zašto je toliko različita od Zemlje - kazao je Hubers.</p>

Venerinom otrovnom atmosferom dominira ugljikov dioksid 

Naučnici otkrili kisik u atmosferi Venere: Drugačiji je od onog koji udišemo

<p>Danas se obilježava Međunarodni dan izumitelja, prema danu rođenja inovatorice u području bežičnih komunikacija i američke filmske glumice Hedi Lamar (Hedy Lamarr) koja je rođena 9. novembra 1914. godine. U holivudskim filmovima, kao što su "Samson i Dalila" i "Alžir", igrala je uloge fatalnih žena. Izazvala je 1933. senzaciju svlačenjem u filmu "Ekstaza". Napisala je autobiografsku knjigu "Ekstaza i ja". Bez njenog izuma danas bi bio nemoguć WiFi. </p><p>Dan izumitelja pokrenut je na prijedlog njemačkog ekonomiste Gerarda Mutentalera (Gerhard Muthenthaler). Obilježavanjem ovog datuma prisjećamo se ljudi genijalnih umova koji su poboljšali naš svakodnevni život. </p><h2>Ciljevi</h2><p>Organizatori ovog praznika prate sljedeće ciljeve: </p><p>stvaranje i jačanje vjere i nade u vlastite izumiteljske ideje i promjene,</p><p>podsjećanje na već davno zaboravljene izumitelje,</p><p>podsjećanje na velike izumitelje koji su poboljšali svakodnevni ljudski život,</p><p>poboljšavanje uvjeta i mogućnosti izumitelja i vizionara, te</p><p>poziv na zajednički izumiteljski rad za zajedničku ljudsku budućnost.</p>

Obilježava se na dan rođenja glumice i izumiteljice Hedi Lamar, bez čijeg izuma bi danas bio nemoguć WiFi 

Međunarodni dan izumitelja

<p>Astronomi su nedavno otkrili da Sunce, središnja zvijezda našeg solarnog sistema, ima nešto manji radijus nego što se dosad vjerovalo. Njihovo bi otkriće moglo imati duboke implikacije na naše razumijevanje unutrašnjih procesa Sunca.<br></p><h2>Sunčeva dinamika</h2><p>U studiji koja je trenutno u fazi recenzije i može se pronaći na repozitoriju arXiv astrofizičari Masao Takata i Daglas Gof (Douglas Gough) istraživali su Sunčevu unutrašnju dinamiku ispitivanjem zvučnih valova zarobljenih u njegovoj vrućoj plazmi, poznatih kao p-modovi. Ti p-modovi nude sveobuhvatniji pogled na unutrašnjost Sunca u poređenju s drugim oscilacijama zvučnih valova.</p><p>Da bi se razumio značaj tog otkrića, Sunce se može zamisliti kao zvono koje neprestano vibrira, neprekidno uznemireno brojnim silama, proizvodeći bezbrojne oscilirajuće zvučne valove ili ''modove''. Ti modovi uključuju p-valove, povezane s fluktuacijama tlaka i g-modove, koji se pomiču gore-dolje zbog gravitacije i koji se nazivaju f-modovi kada su bliže Sunčevoj površini.</p><p>Kako zvijezde postaju gušće, pojavljuju se različiti načini koji opisuju njihove karakteristike. F-modovi su posebno korisni za proučavanje Sunčeve vruće plazme, dok su p-modovi ključni za razumijevanje Sunčevih ''sfernih harmonika''.</p><h2>Turbulentna plazma</h2><p>P-modovi potječu od fluktuacija tlaka unutar Sunčeve unutrašnjosti. Dok ti valovi putuju prema van i dosežu površinu Sunca, reflektiraju se prema unutra i savijaju se dok prolaze kroz turbulentnu plazmu. Analizirajući velik broj tih oblika, naučnici mogu konstruirati detaljnu sliku Sunčeve strukture i ponašanja.</p><p>Tradicionalno, referentni model Sunčeva seizmičkog radijusa temelji se na f-modovima. Međutim, neki astronomi tvrde da f-modovi nisu posve pouzdani jer se ne protežu do ruba fotosfere Sunca. Umjesto toga, čini se da su u interakciji s "fantomskom površinom", objasnili su Takata i Gofa.</p><p>P-modovi se smatraju pouzdanijima jer su manje pod utjecajem magnetskih polja i turbulencije u gornjem graničnom sloju Sunčeve konvekcijske zone. Takata i Gof tvrde da bi pri određivanju radijusa Sunca putem seizmičkih mjerenja, p-modovi trebali biti preferirani izbor.</p><p>Njihovi izračuni, temeljeni isključivo na frekvencijama p-modova, sugeriraju da je Sunčev fotosferski radijus nešto manji od konvencionalnog solarnog modela. Iako je razlika mala, ona ima značajne implikacije.</p><h2>Mnoštvo faktora</h2><p>Astrofizičarka Emili Bransden (Emily Brunsden), koja nije učestvovala u studiji, napomenula je da bi prilagodba tradicionalnog modela za prilagodbu ovim otkrićima bila složena zbog mnoštva faktora u igri.</p>


Sunčev radijus nešto je manji nego što se dosad mislilo, a to mijenja razumijevanje njegovih unutrašnjih procesa

Astronomi otkrili da je naše Sunce manje nego što se to dosad vjerovalo

<p>Teleskop Euklid Evropske svemirske agencije predstavio je svoje prve fotografije kosmosa u punoj boji. Pet slika dalekog svemira prepunih detalja ilustruju veliki potencijal ove moćne mašine, koja će jednog dana napraviti najdetaljniju 3D mapu svemira do sada.</p><h2>Težak zadatak</h2><p>On ima težak zadatak da istraži kako su tamna materija i tamna energija, od kojih je sačinjeno 95 posto kosmosa, ali o kojima se veoma malo zna, doveli do toga da on izgleda ovako kako izgleda danas.</p><p>Kako bi otkrio utjecaj "tame" na vidljivi svemir, tokom narednih šest godina Euklid će posmatrati oblike i pokrete više milijardi galaksija udaljenih i po 10 milijardi svjetlosnih godina i kreirati najveću kosmičku 3D mapu.</p><p>Ono što njegov "pogled" čini tako posebnim je sposobnost pravljenja oštrih fotografija vidljivog i infracrvenog spektra, na velikoj oblasti neba, i to iz samo jednog poteza.</p><p>Slike koje su objavljene upravo to i demonstriraju.</p><p>Ovo je pet prvih Euklidovih fotografija dalekog svemira:</p><h2>Persejevo jato galaksija</h2><p>Ova nevjerovatna slika koju je Euklid napravio predstavlja revoluciju za astronomiju. Ona prikazuje 1.000 galaksija koje pripadaju takozvanom jatu Perseja i više od 100.000 dodatnih galaksija koje se vide u pozadini.</p><p>Mnoge od tih blijedih galaksija na slici nikada ranije nisu viđene. Neke su tako daleke, da je njihovoj svjetlosti bilo potrebno i više od 10 milijardi godina da dođe do Zemlje.</p><p>Mapiranjem raspoređenosti i oblika ovih galaksija, kosmolozi će moći da nauče više o tome kako je tamna materija oblikovala svemir kakav vidimo danas, piše Euronews.rs.</p><p>Persej je jedna od najvećih poznatih struktura u svemiru i nalazi se na "samo" 240 miliona svjetlosnih godina od Zemlje.</p>

<h2>Spiralna galaksija IC 342</h2><p>Među prvim galaksijama koje je Euklid fotografisao poznata je i kao "Skrivena galaksija" ili IC 342.</p><p>Zahvaljujući infracrvenoj kameri, već otkriva ključne informacije o zvijezdama u ovoj galaksiji koja u velikoj mjeri liči na naš Mliječni put.</p>

<h2>Nepravilna galaksija NGC 6822</h2><p>Mnoge stare galaksije nemaju oblik spirale, nego izgledaju nepravilno, ali zato služe kao gradivni materijal za veće galaksije.</p><p>Prva takva mala galaksija koju je Euklid fotografisao zove se NGC 6822 i udaljena je 1,6 miliona svjetlosnih godina od Zemlje.</p><p><br></p>

<h2>Zbijeno zvjezdano jato NGC 6397</h2><p>Ova svjetlucava slika prikazuje Euklidov pogled na zbijeno zvjezdano jato po imenu NGC 6397. To je drugo najbliže zbijeno zvjezdano jato našoj planeti i udaljeno je oko 7.800 svjetlosnih godina.</p><p>Riječ je o skupovima na stotine hiljada zvijezda, koje na okupu drži sila gravitacije. Trenutno nijedan drugi teleskop sem Euklida ne može odjednom da obuhvati cijelo jato i prikaže tako mnogo zvijezda u njemu.</p><p>Ove blijede zvijezde govore mnogo o historiji Mliječnog puta i gdje se nalazi tamna materija.</p>

<h2>Maglina Konjska glava</h2><p>Euklid prikazuje i spektakularni panoramski pogled na maglinu poznatu kao Konjska glava ili "Bernard 33" koja se nalazi u sazvježđu Oriona.</p><p>Nova fotografija predstavlja mjesto gdje se rađaju nove zvijezde, a naučnici se nadaju da će među njima vidjeti i neke začetke velikih planeta.</p>

Ono što njegov "pogled" čini tako posebnim je sposobnost pravljenja oštrih fotografija vidljivog i infracrvenog spektra

Evropski teleskop Euklid otkrio neistražene kutke svemira: Ovo su prve fotografije moćne mašine 

<p>Spektakularni snimci uhvaćeni na južnoj obali Afrike prikazuju ogromnu skupinu foka koja juri i tjera velikog bijelog morskog psa. Ova scena nalazi se u prvoj epizodi nove dokumentarne serije "Planet Earth III".<br></p><p>Južnoafričke krznenke (Arctocephalus pusillus) hrane se masovnim jatima riba koja se okupljaju u hranjivim obalnim vodama. U snimku dugom tri minute narator i prirodoslovac Dejvid Atenborog (David Attenborough) opisuje kako se jato foka spušta niz oštre stijene do mora i uranja u valove u potrazi za hranom.</p><h2>Velike bijele u lovu</h2><p>Posljednjih godina vode uz južnu obalu Afrike privukle su i neviđen broj velikih bijelih morskih pasa koji love foke - često ih ima i do 12 na ovom dijelu obale. Snimak prikazuje velike bijele morske pse kako love u kristalno čistim vodama poluotoka Roberg. Snimak naglašava koliko se brzo ti grabežljivci mogu ubrzati kako bi napali svoj plijen, postižući punu brzinu već nakon pet zamaha repom. No također prikazuje kako se foke bore za život.</p><p>-Posljednjih dvadeset godina povećala se učestalost viđenja velikih bijelih morskih pasa na tom području, vjerovatno kao posljedica rastuće kolonije foka, ali i možda drugih faktora koje još pokušavamo razumjeti - rekla je Džordžina Vord (Georgina Ward), saradnica producentica epizode "Obale" koja je režirala sekvencu foka protiv velikih bijelih morskih pasa, za Live Science.</p><p>Dinamični snimci uključuju velike bijele morske pse koji prate stjenovitu obalu i tjeraju foke bliže stijenama, kako bi ih lakše uhvatili.</p><p>Kako jedan veliki bijeli morski pas prilazi plijenu, deseci foka okupljaju se iza njega i tjeraju ga natrag u dublje more. Sve više foka pridružuje se skupini i na koncu tjera ogromnog grabežljivca.</p><p>-Vidjeti tako velikog i sposobnog grabežljivca potpuno nadjačanog od svojeg plijena i kako otpliva u dublje vode je nevjerovatno i iznenađujuće - rekla je Vord. </p><p>-To nije ono što biste očekivali da će se dogoditi u susretu između morskog psa i foka. Vrlo rijetko biste vidjeli da se jedan morski pas jednostavno ne predaje i gledali bismo ga i snimali ga 10 do 15 minuta kako ide gore i dolje uz stijene s rojem foka za sobom. No većinu vremena, nakon što počne opkoljavanje, nisu se zadržavali.</p><p>Ponašanje opkoljavanja foka viđeno je i proučavano u drugim dijelovima svijeta, ali ne s tolikom intenzitetom i dosljednošću kao što je to viđeno na poluotoku Roberg, rekla je Vord.</p>

<h2>Niko to nije proučavao</h2><p>-Donedavno niko nije proučavao ponašanje opkoljavanja na ovom području, pa je teško znati koliko dugo ova populacija foka to radi - rekla je Vord, dodavši da je odraslog mužjaka prvi put viđen kako opkoljava velikog bijelog morskog psa na tom području 2000. godine.</p><p>Ponašanje opkoljavanja je agresivan oblik odbrane koji se koristi u životinjskom svijetu.</p><p>- Morski psi su prikradni lovci, koji vole prići svom plijenu, obično iz donje strane. Većina vremena foke počinju opkoljavati morskog psa prije nego što je pokušao napasti, što znači da morski psi gube element iznenađenja - rekla je Vord.</p><p>Istraživači još nisu sigurni zašto je ova tehnika učinkovita.</p><p>- Da li morski psi odustaju jer znaju da ih foke sada svi mogu vidjeti? Jesu li foke u opkoljavanju dosadnije, ugrizu li ili proizvode zvukove? Još ima puno toga što ne znamo o tim interakcijama - rekla je Vord.</p>


Posljednjih godina vode uz južnu obalu Afrike privukle su i neviđen broj velikih bijelih morskih pasa

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

<p>Postoji li veza između bijelih moljaca iz roda Gazalina i opasne bolesti koja osljepljuje djecu? U časopisu Nature izašao je članak u kojem se diskutuje o ovome.&nbsp;</p><p>- Septembar je obično i kraj sezone monsuna u Nepalu, ali i vrijeme kad ljekari u očnim klinikama počinju da brinu. Misteriozna i teška očna infekcija, poznata kao sezonski hiperakutni paneuveitis (SHAPU), počinje da se javlja kod ljudi, uglavnom kod djece, u nekim dijelovima države. Simptomi uglavnom počinju s bezbolnim crvenilom i gubitkom pritiska u jednom oku. Ako se ovo stanje ne liječi narednih 24 do 48 sati, djeca su u velikoj opasnosti od gubljenja vida.</p><h2>Bolest nije nova</h2><p>Ali u 2023. godini, istraživači u Nepalu su posvećeniji ovom problemu i bolje opremljeni nego ikad ranije, riješeni da saznaju uzrok ovog misterioznog oboljenja. Prvi put su uradili ankete o okruženju, genomsko sekvenciranje i sistem izvještavanja, kako bi saznali izvor stanja. Naišli su na velike izazove koji se tiču finansiranja, a i slučajevi oboljenja su se promijenili. </p><p>- Slučajevi dolaze iz teritorija na kojima prethodno nije bilo pojave, a ozbiljnost simptoma je postala prilično nepredvidljiva - kaže Randžu Karel, oftalmolog sa Instituta za medicinu na Univerzitetu Tribhuvan u Katmanduu, piše Nauka.rs.</p><p>Sama bolest nije nova. Još 1979. godine oftalmolog Madan Upahjaj, danas počasni direktor Fondacije za oči u Katmanduu, probuđen je zvukom zvona na svojim vratima. Ispred je stajao čovjek koji je u rukama držao trogodišnju kćerku, čije desno oko je bilo upaljeno. Scena mu je bila poznata, bilo je to nešto što je već vidio, prvo 1975., a zatim 1977. godine. Upahjaj je nazvao misterioznu bolest SHAPU i zapisao da se, na neobjašnjiv način, prava poplava slučajeva dešava svake druge godine.</p><h2>Kombinacije terapija</h2><p>Ovo stanje očiju se ispostavilo kao mnogo ozbiljnije nego što su ljekari prvo pretpostavili. </p><p>- U početku, mislili smo da je riječ samo o zapaljenju, ali ova bolest bi smanjila cijelu očnu jabučicu, i naši lijekovi i terapije nisu mogli spasiti vid djece - kaže Anu Manandhar, specijalista na Institutu za oftalmologiju Tilganga, u Katmanduu.</p><p>Uzrok je i dalje nepoznat, što znači da klinički ljekari pokušavaju mnogim terapijama, uključujući antibiotike, steroide i druge lijekove za oči, ali garancije za uspjeh nema. Nekad lijekovi djeluju, a u drugim čak i razne kombinacije terapija ne daju nikakav uspjeh.</p><p>Do 2021. godine SHAPU je bila slabo poznata u ljekarskim krugovima i samo nekoliko slučajeva svake godine je dokumentovano u bolničkim dnevnicima i naučnim žurnalima. Međutim, 2021. godine Nepal je doživio veliki val ove bolesti, sa više od 150 registrovanih slučajeva. Ovo je privuklo značajnu pažnju lokalnih medija, a rezultat je da su klinički ljekari bili bolje pripremljeni za 2023. godinu.</p><p>Ove godine ljekari imaju na raspolaganju sistem za pravovremeno izvještavanje i prijavu slučajeva širom Nepala. Ovo im je već pomoglo da bolje razumiju geografsku rasprostranjenost bolesti. </p><p>- Mislili smo da su slučajevi SHAPU ograničeni na brdoviti teren zapadnog Nepala. Sad vidimo slučajeve koji su prijavljeni i u centralnom Nepalu, uključujući i Katmandu, pa čak i na istočnim visoravnima, uključujući i region Everesta - rekao je Karel.</p><p>Sistem izvještavanja je pokazao i da je pojava bolesti u 2023. godine veoma značajna. </p><p>- U posljednja dva mjeseca registrovali smo skoro 100 slučajeva - kaže Karel.</p><h2>Stafilokokus i streptokokus</h2><p>Naučnici su se nadali da bi jednostavna laboratorijska kultura iz inficiranog oka mogla da pomogne da se utvrdi uzrok infekcije. Ali rezultati nisu bili baš jasni. Testovima je detektovano nekoliko mikroorganizama, među kojima su i bakterije stafilokokus i streptokokus. Karel kaže da su drugi testovi otkrili čak i prisustvo virusa kao što su humani aneloviridi i virus varičela-zoster, pa čak i prisustvo nekih gljiva.</p><p>Međutim, ono što su istraživači primijetili je da su mnogi zaraženi usput spomenuli da su bili u direktnom ili indirektnom kontaktu sa "bijelim moljcem" prije pojave bolesti. U istraživanju koje je prvi put objavljeno 2020. godine, Karel i njen tim su ustanovili da je jedina statistički važna razlika između ljudi koji su imali SHAPU i kontrolne grupe, bila ta da su pojedinci sa SHAPU čak 7 puta češće od kontrolne grupe prijavili kontakt sa leptirima ili bijelim moljcima. Bijeli moljci iz roda Gazalina krajem sezone monsuna "preplave" Nepal, a Daja Ram Busal, entomolog s Univerziteta Tribhuvan, kaže da su rezultati ispitivanja tima Karel, zajedno sa vremenom izlijeganja Gazalina moljca, "jak indikator da postoji povezanost SHAPU i Gazalina moljaca".</p><p>Prateći ovaj trag, u posljednjih nekoliko mjeseci Busal i njegov tim su istraživali velike okruge zapadnog Nepala, koji su imali pojave SHAPU u prošlosti. Oni skupljaju podatke sa mjesta gdje su bijeli moljci viđani, i ispituju ekološke faktore, kao što su temperatura, vlažnost zraka, tipovi vegetacije i nadmorska visina.</p><p>- Moramo potvrditi i taksonomsku klasifikaciju moljca - kaže Busal. </p><h2>&nbsp;Tri vrste moljaca</h2><p>On naglašava da su tri vrste moljaca iz roda Gazalina zabilježene u Nepalu, i sve tri su bijele. Svaka od njih, ili sve one mogu biti povezane s bolešću, kaže on. Njegov tim planira i da izvrši biohemijske analize poređenja tečnosti iz inficiranog oka s jedinjenjima s moljčevih dlaka, kako bi utvrdili da li neki određeni otrov moljaca pojačava upalu oka.</p><p>Nije jasno ni zašto ova bolest napada neke ljude, a neke ne. Kako bi pokušali da pronađu odgovor na ovo pitanje, Karel i njen tim sakupljaju uzorke iz inficiranih i neinficiranih očiju ljudi koji imaju SHAPU, i od njihovih članova porodica. Oni će pregledati ove uzorke i tražiti genetski materijal bakterija i virusa kako bi utvrdili postoji li mikroorganizam koji je uzročnik.</p><p>Iako istraživači uspijevaju da naprave napredak sa SHAPU, oni nemaju finansije neophodne da učine sve što je potrebno. Korištenje naprednog sekvenciranja DNK omogućava istraživačima da traže genetski materijal u uzorku i da rasvijetle to koji su tipovi mikroorganizama prisutni. Međutim, Nepal nema metagenomsku laboratoriju za sekvenciranje, pa uzorci često moraju da se šalju u Sjedinjene Države ili u druge države na analizu. Ovo je skupo, i veoma sporo. Vlada Nepala je povećala finansiranje u proteklih nekoliko godina, ali ovaj projekt je i dalje hronično slabo finansiran.</p><p>Karel kaže da istraživanje ide u pravom smjeru, ali da promjenjiva geografska distribucija bolesti i širok opseg simptoma "čine SHAPU još misterioznijim". Hara Maja Gurung, oftalmolog sa Himalajske očne bolnice u Pokhari u centralnom Nepalu, utvrdila je SHAPU na oko 30 ljudi ove sezone. </p><p>- Ovogodišnji slučajevi su čudni, pošto nijedan pacijent nije rekao da je došao u kontakt s bijelim moljcem - kaže Gurung. A ove godine su se pacijenti javljali često s komplikacijama na rožnjači, dužici i bionjači, što je veoma neobično za SHAPU, kaže ona.</p><p>Karel se nada da je rješenje ove dugotrajne misterije na horizontu. Ali zasad Nepal nastavlja da se bori sa ovom opasnom bolešću.</p>

Stručnjaci se ozbiljno bave istraživanjem uzroka

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

<p>Aurora borealis ili polarna svjetlost jučer je bila vidljiva praktično svuda. Na društvenim mrežama objavljene su brojne fotografije ovog rijetkog prirodnog fenomena, a ako ste ga propustili, ne brinite - do kraja sedmice vrlo je izgledno da ćete ga ponovo vidjeti.<br></p><h2>Posljedica solarnih geomagnetskih oluja</h2><p>Polarna svjetlost ili aurora borealis nastaje kao posljedica solarnih geomagnetskih oluja, kada električki nabijene čestice magnetosfere, uglavnom elektroni, ali i protoni (solarni vjetar) i neki teški ioni (kisik i dušik), dođu u dodir sa Zemljinom atmosferom i reagiraju te posljedično zasvijetle.</p>

<p>Uvjeti za posmatranje fenomena vjerovatno će biti dobri i sljedećih dana, kažu s Neurja.si, gdje su objavili i ljestvicu vrijednosti solarnih oluja prema danima u kojima će biti vidljive samo one najjače. Ova prognoza vrijedi za područje Slovenije i gotovo cijele Hrvatske.</p><p>Inače, aurore mogu imati različite boje. Slabe polarne svjetlosti obično su bijele, ali jače mogu biti žutozelene i crvene.</p><p>Crvena svjetlost pojavljuje se kad na najvišim visinama pobuđeni atomski kisik emitira energiju i svijetli na 630 nm. Niska koncentracija atoma i manja osjetljivost očiju na ovoj valnoj dužini uzrokuju to da je ova boja vidljiva samo prilikom intenzivnije Sunčeve aktivnosti. </p><h2>Grimizna i karmin crvena </h2><p>Mali broj atoma kisika i njihova postepeno sve manja koncentracija odgovorni su za ''blijed'' izgled gornjih dijelova ''zavjesa''. Grimizna i karmin crvena najčešće su vidljive nijanse crvene polarne svjetlosti.</p><p>Zelena svjetlost pojavljuje se na nižim visinama, gdje dominira emisija od 557,7 nm. Zbog dosta visoke koncentracije atomskog kisika i veće osjetljivosti očiju na zelenu boju, najčešći je zeleni sjaj. Pobuđeni molekularni dušik ovdje igra ulogu jer može prenijeti energiju na atom kisika kroz sudar, a koji je zatim emitira na zelenoj valnoj duljini, piše Neurje.si, prenosi Tportal.</p>

Na društvenim mrežama objavljene su brojne fotografije ovog rijetkog prirodnog fenomena

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

<p>Ronilac koji je primijetio nešto metalno na dnu mora, nedaleko od obale Sardinije, "kriv" je za jedno od najuzbudljivijih arheoloških otkrića godine – desetine i desetine hiljada drevnih bronzanih novčića.<br></p><h2>Pozvao lokalne vlasti</h2><p>Italijansko ministarstvo kulture saopćilo je u subotu da je ronilac odmah pozvao lokalne vlasti, koji su zatim poslali specijalizirane ronioce, zajedno s timom ministarstva za podvodnu arheologiju.</p><p>Novčići koji datiraju iz prve polovine četvrtog stoljeća zatim su pronađeni u morskoj travi, nedaleko od sjeveroistočne obale ovog velikog mediteranskog otoka. Ministarstvo nije saopćilo kada je ronilac naletio na odsjaj metala, nedaleko od grada Arzakene.</p><p>Još nije poznato koliko tačno novčića je pronađeno, jer su u toku njihovo čišćenje i klasifikacija. Iz ministarstva su procijenili da ih ima najmanje 30.000, a možda i cijelih 50.000, imajući u vidu njihovu zajedničku težinu.</p><p>- Svi novčići su u odličnom stanju očuvanosti. Čak i nekoliko novčića koji su oštećeni u takvom su stanju da mogu da se pročitaju natpisi - rekli su iz ministarstva.</p><p>- Blago pronađeno u vodama Arzakene predstavlja jedno od najvažnijih otkrića novčića - rekao je Luiđi La Roka, zvaničnik sardinijskog odsjeka za arheologiju.</p><h2>Arheološko naslijeđe</h2><p>La Roka je u izjavi dodao da je ovo otkriće "još jedan dokaz bogatstva i važnosti arheološkog naslijeđa koje čuvaju naša mora, po kojima plove ljudi i roba još od najranijih doba".</p><p>U vađenju novčića su učestvovali i ronioci vatrogasne službe, kao i policijski ronioci. Novčići su pronađeni u širokom pojasu pijeska između podvodnog rastinja i plaže, a pretpostavlja se da bi moguće njihovo porijeklo moglo biti brodolom koji se tu odigrao prije oko 1.700 godina.</p>

Pronađeno je možda i svih 50.000 novčića

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

<p>Golubovi, često smatrani samo dosadnom pojavom u gradovima, zapravo posjeduju visok nivo inteligencije. Oni mogu da pamte lica, vide svijet u jarkim bojama, navigiraju kompleksnim rutama, prenose vijesti, pa čak i spašavaju živote.</p><p>U nedavnoj studiji 24 goluba su bila izložena različitim vizuelnim zadacima, neke su naučili da kategorizuju u roku od nekoliko dana, a druge u roku od nekoliko sedmica. Istraživači su otkrili dokaze da je mehanizam koji golubovi koriste za donošenje tačnih odluka sličan metodi koju vještačka inteligencija koristi za pravilno predviđanje.</p><h2>Različiti poticaji</h2><p>- Ponašanje golubova sugeriše da je priroda stvorila algoritam koji je izuzetno efikasan u učenju veoma zahtjevnih zadataka - izjavio je Edvard Vaserman, koautor studije i profesor eksperimentalne psihologije na Univerzitetu u Ajovi.</p><p>Na ekranu su golubovima prikazivani različiti poticaji, poput linija različite širine, postavljenih u različitim orijentacijama, kao i sektorski i koncentrični krugovi. Svaka ptica je morala da kljucne dugme desno ili lijevo da bi odlučila kojoj kategoriji to pripada. Ako bi odabrali tačno, dobili bi hranu; ako bi pogriješili, ne bi dobili ništa, piše Telegraf.rs.</p><p>- Golubovima nije potrebno pravilo - rekao je Brendon Tarner, vodeći autor studije i profesor psihologije na Državnom univerzitetu u Ohaju. </p><p>Umjesto toga, oni uče metodom pokušaja i grešaka. Naprimjer, kada bi im bio dat vizual za "kategoriju A", sve što izgleda slično tome bi također klasifikovali kao "kategoriju A", koristeći svoju sposobnost prepoznavanja sličnosti.</p><p>Tokom eksperimenata golubovi su poboljšali svoju sposobnost da donose tačne odluke sa 55 na 95 posto vremena kada su u pitanju neki od jednostavnijih zadataka. Kada su se suočili s kompleksnijim izazovom, njihova tačnost je porasla s 55 na 68 posto.</p><p>- Koristeći skromnije životinje poput golubova, možemo testirati koliko daleko mogu da idu s umom koji je (kako mislimo) isključivo ili uglavnom asocijativan - rekao je Onur Gjunturkun, profesor bihevioralne neurologije na Univerzitetu Ruhr u Bohumu koji nije bio uključen u studiju. </p><p>- Ovaj rad pokazuje koliko su asocijativni sistemi nevjerovatno snažni, koliko su istinski nalik na kogniciju.</p><p>U modelima vještačke inteligencije glavni cilj je prepoznavanje obrazaca i donošenje odluka. Golubovi, kako pokazuje istraživanje, mogu učiniti isto. Učeći iz posljedica, kada im nije data hrana, golubovi imaju izvanrednu sposobnost da ispravljaju svoje greške. Funkcija sličnosti također igra ulogu za golubove, koristeći njihovu sposobnost da pronađu sličnost između dva objekta.</p><h2>Proučavanje golubova</h2><p>- Samo s ta dva mehanizma možete definisati neuronsku mrežu ili mašinu vještačke inteligencije da u suštini rješava ove probleme kategorizacije. Stoji razlog da mehanizmi koji su prisutni u AI također postoje u golubovima - rekao je Tarner.</p><p>Istraživači sada ciljaju na saradnju s naučnicima koji proučavaju golubove i njihove mozgove. Nadaju se da bi ova otkrića mogla imati praktičnu primjenu u boljem razumijevanju oštećenja ljudskog mozga.</p><p>- Možda možemo dobiti daljnji uvid u to šta se dešava u tom malom ptičijem mozgu. To je, zaista, dobar mozak - možda je malen po veličini, ali kada je u pitanju sposobnost učenja, oni su izuzetni - rekao je Vaserman.</p><p>Nijedan golub nije bio povrijeđen tokom studije.</p>

Učeći iz posljedica, kada im nije data hrana, golubovi imaju izvanrednu sposobnost da ispravljaju svoje greške

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

<p>Potraga za Jetijem na Himalajima se završila prošlog mjeseca, a ključni dokaz je bila jedna vlas konjske dlake, otkriveno je na programu BBC radija 4, koji je pratio potjeru za kripto-stvorenjem.<br></p><h2>Proveli godine tragajući za Jetijem</h2><p>Endrju Benfild, pisac i učitelj meditacije, proveo je godine i godine tražeći Jetija sa svojim prijateljem, skeptikom i političkim analitičarem Ričardom Horsijem. Njih dvojica su putovali kroz Indiju, Mijanmar, Nepal i Butan i istraživali mnoge priče o legendarnom stvorenju, da bi na kraju napravili serijal BBC Radija 4 "Jeti", o svojoj potrazi.</p><p>Serija se završila u junu, tako što su otkrili da misteriozna dlaka, za koju im je neimenovani izvor rekao da pripada Jetiju, čeka DNK analizu. Bonus epizoda, koja je objavljena 20. oktobra, otkrila je da je DNK analizom potvrđeno da je riječ o konjskoj dlaci.</p><p>Benfild je rekao za LiveScience da se "ne osjeća dobro" poslije tri godine potrage. </p><p>- Konjska dlaka je nešto najdosadnije što smo mogli da dobijemo - rekao je Benfild. Ali njih dvojica još tvrde da jedna DNK analiza ne može da negira seriju priča svih ljudi s kojima su razgovarali.</p><p>Priče o majmunolikom stvorenju koje luta Himalajima stare su više stoljeća. Interesiranje Zapada za Jetija počelo je 50-tih godina prošlog stoljeća, kada je britanski planinar Erik Šipton došao s Everesta s fotografijama džinovskih otisaka stopala. Istraživanja koja su uslijedila nikad nisu uspjela da pronađu niti jedan naučni dokaz o postojanju ovog stvorenja.</p><p>Benfildu se nije sviđalo što su sve lokalne tvrdnje o postojanju Jetija odbačene jer bijeli istraživači nisu pronašli nijedan dokaz. Njega je u postojanje Jetija dodatno uvjerio Dejvid Atenborou, koji je 2013. rekao da "misli da možda ima nečega u misteriji Jetija".</p><p>Benfild je u ekspediciju krenuo 2019. sa namjerom da iz prve ruke čuje priče o Jetiju, i pozvao je Horsija, koji ima doktorat iz kognitivne psihologije, da krene s njim. </p><p>- Rekao sam sebi da imam nešto ako njega uvjerim - pričao je Benfild.</p><h2>BBC u projektu</h2><p>BBC se u projekt uključio 2022. godine, prije odlaska dvojca u Butan, u Prirodni rezervat Sakteng, nacionalni park površine 740 kvadratnih kilometara, koji je i napravljen da bi se "sačuvao Jeti", ili "Migoi", kako ga tamo zovu. Ovdje je Horsi konačno čuo priču koja je poljuljala njegov skepticizam, a Benfild je došao u posjed te sad već čuvene dlake, za koju se ispostavilo da je konjska.</p><p>Dlaka je bila oko 15 centimetara duga, a Benfild ju je presjekao na pola i poslao komad Šarloti Lindkvist, evolucionarnoj biološkinji na Univerzitetu Bafalo u Njujorku. Lindkvist i njen tim su utvrdili da DNK iz dlake ima potpuno podudaranje sa DNK altajskih konja, vrste koja živi u planinama u Aziji.</p><p>Lindkvistova je bila i dio studije iz 2017. godine, u kojoj se analiziralo 9 navodnih uzoraka Jetija - otkriveno je da 8 pripadaju medvjedima, a jedan psu. Ona je prethodno rekla da "nema sumnje da je priča o Jetiju običan mit".</p><p>Benfild je prihvatio rezultat DNK analize, ali još kod sebe ima drugu polovinu dlake. On je govorio i o činjenici da je na Himalajima ogromna oblast potpuno neistražena, i da je čuo priče o Jetijima od ljudi koji odlično poznaju taj region.</p><p>- Morate da poštujete znanje lokalaca, kad ste tamo, jer oni vam omogućavaju da preživite. Ko sam ja da dovodim u pitanje njihove priče? Oni su tamo napolju svakog dana - rekao je Benfild.</p><p>Horsi je rekao da nije vjerovao da će se vratiti s DNK dokazom, ali za LiveScience je rekao da je Jeti mnogo važniji lokalnom stanovništvu nego što je očekivao.</p><p>- Shvatili samo da tim ljudima nije toliko bitno da li Jeti fizički postoji. Važna je uloga koju on igra u njihovom svijetu - rekao je Horsi.</p><h2>Postoji biološko biće</h2><p>Pisac Šering Taši objasnio je vjerovanje ljudi u Butanu da Jeti postoji u jednom članku iz 2020. godine, u butanskom nacionalnom časopisu. On kaže da su ljudi u Butanu uvjereni u to da Jeti postoji, ali da "ne žure" da pokažu dokaze za to, piše Telegraf.</p><p>- Iako smo sigurni da postoji biološko biće koje stoji iza mitologije, vjerujemo da ono neće biti u obliku i formi u kojem ga zapadnjaci zamišljaju - napisao je Taši.</p>

Priče o majmunolikom stvorenju koje luta Himalajima stare su više stoljeća

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

<p>Arheolozi su utvrdili da je indonezijska piramida Gunung Padang, 32 metra dubok "megalit" uronjen u brdo od lave, vjerovatno najveća građevina koju je izgradio čovjek na svijetu.<br></p><h2>Radiokarbonsko testiranje</h2><p>Ova građevina, koju su prvo otkrili nizozemski istraživači 1890. godine, možda je najstarija struktura te veličine koju je napravio čovjek, rezultat je najnovijeg radiokarbonskog testiranja drevnog nalazišta.</p><p>Prema rezultatima testova, rana konstrukcija piramide, koja ima stotine stepenika izrađenih od vulkanske stijene andesita, počela je prije više od 16.000 godina, a možda čak i prije 27.000 godina, u vreme posljednjeg ledenog doba.</p><p>Ovo znači da je Gunung Padang vjerovatno više od 10.000 godina stariji ne samo od velikih spomenika i piramida u Gizi u Egiptu nego i od legendarnog Stounhendža u Engleskoj.</p><p>Lovci-sakupljači koji su izgradili Gunung Padang morali su da koriste svoju arhitektonsku vještinu radeći sa, a ne protiv lokalnih uvjeta. Prvi i najdublji nivo indonezijske piramide, istraživači su utvrdili, isklesan je od okamenjenih tokova lave na ovom mjestu.</p><p>Gunung Padang, tvrde naučnici, može da bude i nekoliko hiljada godina stariji čak i od megalita Gobekli Tepe, otkrivenih u Turskoj, i preuzeti od njih titulu najstarije velike strukture koju je napravio čovjek.</p><p>Naučnici kažu i da ova struktura može da promijeni shvatanje o tome koliko su "primitivna" bila društva lovaca-sakupljača, i osvijetli pravu inžinjersku sposobnost drevnih civilizacija.</p><p>Inače, među arheolozima se već više od jednog vijeka debatira o tome da li je Gunung Padang (što na lokalnom jeziku znači "planina prosvjetljenja") zaista piramida koju je napravio čovjek, ili samo prirodni geološki fenomen.</p><p>Ali između 2011. i 2015. godine geolog Deni Hilman Natavidžaja iz Nacionalne agencije za istraživanje i inovacije Indonezije poveo je grupu arheologa, geofizičara i geologa da otkriju šta zaista krije ova drevna misterija.</p><p>Koristeći radare koji prodiru kroz tlo i snimaju slike ispod površine zemlje, bušilice za vađenje uzoraka i različite tehnike iskopavanja, ova grupa istraživača je uspela da identificira prve slojeve Gunung Padanga, koji se nalaze više od 30 metara ispod njene površine.</p><p>- Ova studija sugerira da Gunung Padang nije prirodno uzvišenje, nego piramidalna konstrukcija - napisali su arheolozi prošlog mjeseca u žurnalu Archaeological Prospection, poslije nekoliko godina analiziranja podataka s ekspedicija.</p><p>U jezgru piramide tim je pronašao nešto što su nazvali "precizno isklesanim" i "velikim" strukturama od andesita (vrsta izlivne magmatske stijene).</p><p>Najdublja struktura, nazvana "jedinica 4", vjerovatno je bila prirodna struktura nastala izlivanjem lave, a zatim su je ljudi isklesali i potom arhitektonski obuhvatili u toku posljednjeg ledenog doba, negdje prije između 16.000 i 27.000 godina.</p><p>Naučnici opisuju posljednjih 11.500 godina ljudskog postojanja kao "međulednički period", vrijeme između dva ledena doba poznato i kao Holocen.</p><h2>Odredili starost</h2><p>Tehnika radiokarbonskog datiranja, koju su koristili Natavidžaja i njegov tim, da bi odredili starost "jedinice 4", zasniva se na običnom radioaktivnom izotopu ugljenika, koji se nalazi širom svijeta, pomoću kojeg se mjeri starost očuvanog organskog materijala.</p><p>Zbog radioaktivne stope poluraspada ovog izotopa, ugljenika-14, naučnici mogu precizno da izmjere starost mrtvog organskog materijala sve do 60.000 godina u prošlost.</p><p>Da bi bili sigurni da je radiokarbonsko mjerenje bilo precizno, tim naučnika je pažljivo birao prave organske uzorke u tlu iz svojih jezgara koje su izvukli bušenjem i iskopavanjem, uzorke koji nisu "zagađeni" svježim korijenjem savremene vegetacije.</p><p>Istraživači sad vjeruju da je Gunung Padang građen bukvalno tokom hiljada godina, "u kompleksnim i sofisticiranim stadijima".</p><p>Poslije "jedinice 4", tokom ledenog doba, Gunung Padang je napušten od graditelja nekoliko hiljada godina, pokazuju rezultati studije koju je napisao tim.</p><p>Između 7.900-6.100 p.n.e. javlja se sljedeća faza, "jedinica 3", koja je "namjerno zakopana velikom količinom zemlje".</p><p>Sljedeći sloj kamenih stubova, stepenica i terasa, "jedinica 2", napravljen je između 6.000-5.500 p. n. e., a najnoviji sloj, "jedinica 1", mlađi je od nekih piramida u Egiptu, i završen je između 2.000 i 1.100 godina prije nove ere.</p><p>Mnogo stoljeća kasnije indonezijsko ministarstvo obrazovanja i kulture priznalo je sav ovaj drevni rad i objavilo da je Gunung Padang mjesto lokalnog značaja, 1998. godine.</p><p>"Graditelji "jedinice 3" i "jedinice 2" Gunung Padanga mora da su imali nevjerovatne graditeljske sposobnosti, koje nisu u skladu s trenutnim shvatanjem kultura lovaca-sakupljača", pišu Natavidžaja i njegove kolege.</p><h2>Veliki značaj</h2><p>Kad se uzme u obzir dugo i neprestano okupljanje ljudi oko Gunung Padanga, razumno je špekulirati da je ovo mjesto imalo veliki značaj, i da je okupljalo drevne ljude da ga modificiraju.</p>

Naučnici kažu i da ova struktura može da promijeni shvatanje o tome koliko su "primitivna" bila društva lovaca-sakupljača

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

<p>Masivni stub plazme koji je eruptirao iz Sunca na Noć vještica, 31. oktobra, kratkotrajno je napravio ogromni "vatreni kanjon" na površini Sunca, koji je bio dvostruko širi od Sjeverne Amerike, i više od 7 puta duži od širine Zemlje, piše LiveScience.<br></p><p>Nekima se ovaj luk prikazao u obliku velikog vatrenog osmijeha na Suncu.</p>

<p>Ogromna, vatrena dolina je još jedan podsjetnik da se Sunce približava svom eksplozivnom vrhuncu - solarnom maksimumu.</p><p>U kasnim satima 31. oktobra luk namagnetisane plazme, poznat i pod nazivom solarna prominenca, narastao je u južnoj hemisferi Sunca i postao je nestabilan, prije nego što se "otkinuo" i lansirao u svemir poput elastične gumice koja pukne.</p><p>Dok je prominenca odlijetala, za sobom je ostavila džinovsku, kanjonoliku rupu u supervreloj plazmi koja čini površinu Sunca. Ovaj "vatreni kanjon" je bio oko 10.000 kilometara širok i oko 100.000 kilometara dug.</p><p>Ova rupa od plazme je bila 620 puta šira i 224 puta duža od Velikog kanjona u Koloradu, i oko 50 puta šira i 25 puta duža od Valles Marineris na Marsu, najvećeg poznatog kanjona u Sunčevom sistemu, piše Telegraf.</p>

Revolucionarne plutajuće vjetroturbine spremne za testiranje

Misteriozna zelena sluz počela izlaziti iz kanalizacije u Njujorku: Odmah je nastala panika

Odobren novi lijek za mršavljenje: Koristio se za liječenje dijabetesa

Otkriven ''vampirski virus'': Pogledajte šta radi i kako izgleda

Naučnici otkrili kisik u atmosferi Venere: Drugačiji je od onog koji udišemo

Međunarodni dan izumitelja

Astronomi otkrili da je naše Sunce manje nego što se to dosad vjerovalo

Evropski teleskop Euklid otkrio neistražene kutke svemira: Ovo su prve fotografije moćne mašine

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

Sunce se nasmijalo "đavolskim osmijehom" na Noć vještica: Pogledajte ogromni luk plazme na našoj zvijezdi

Nauka

Revolucionarne plutajuće vjetroturbine spremne za testiranje

Misteriozna zelena sluz počela izlaziti iz kanalizacije u Njujorku: Odmah je nastala panika

Odobren novi lijek za mršavljenje: Koristio se za liječenje dijabetesa

Otkriven ''vampirski virus'': Pogledajte šta radi i kako izgleda

Naučnici otkrili kisik u atmosferi Venere: Drugačiji je od onog koji udišemo

Međunarodni dan izumitelja

Astronomi otkrili da je naše Sunce manje nego što se to dosad vjerovalo

Evropski teleskop Euklid otkrio neistražene kutke svemira: Ovo su prve fotografije moćne mašine

Naučnici snimili zapanjujuće prizore: Foke uzvratile udarac i otjerale veliku bijelu psinu

Da li bijeli moljac osljepljuje djecu: Prijavljene stotine slučajeva

Ako ste propustili polarnu svjetlost, bez brige, bit će je još, evo i kada

Ronilac je kod obale Sardinije primijetio metalni odsjaj: Uslijedilo je nevjerovatno otkriće

Novo istraživanje: Golubovi rješavaju probleme na način sličan vještačkoj inteligenciji

Stigli su rezultati DNK analize dlake s Himalaja za koju su tvrdili da pripada Jetiju: Ovo niko nije očekivao

Naučnici pronašli najstariju piramidu na svijetu, 10.000 godina stariju od egipatskih

Sunce se nasmijalo "đavolskim osmijehom" na Noć vještica: Pogledajte ogromni luk plazme na našoj zvijezdi