Simpatična Splićanka Izabela Martinović (43) proteklih dana boravila je u glavnom gradu BiH. Sestra Danijele Martinović također je pjevačica i sada se nakon udaraca sudbine vraća na muzičku scenu.

Još kao tinejdžerka oboljela je od karcinoma limfnih žlijezda, borba je trajala dugi niz godina, ali Izabela je izašla kao pobjednik.

Savjeti sestre

Vrijeme odsustva sa scene iskoristila je za pronalaženje sebe, ali, kako kaže, život ju je uvijek vraćao na muziku. Otkrila nam je i da priprema duet s Amirom Kazićem Leom.

Upravo u grupi „Stijene“ napravila je zapaženi dio karijere, a i danas je ljudi prepoznaju po pjesmi „Ti što na Rivi stojiš sam“, kako je od milja zovu, iako je originalni naziv „Znaj, volim te“.

- Fascinantno je što me se nakon toliko godina ljudi još sjećaju i za mnom pjevaju tu pjesmu. Planirala sam i odustati od muzike, mislila sam da to nije moj put. No, život me uvijek vraćao na muziku. Shvatila sam da je to nešto što mi je predodređeno i da treba to da prihvatim i prigrlim – kaže vesela Splićanka.

O sestri Danijeli, koja je od nje starija četiri godine, ima samo riječi hvale.

- Kroz naše odrastanje uvijek sam ja djelovala kao starija. Bila sam ozbiljnija, dok je ona razigrana i vesela. Naš muzički put je dosta drugačiji. Ona je prije mene i počela pjevati. Kada sam ja počela pjevati, nisam joj ni rekla to. Imala sam tu dalmatinski inat, nisam željela da mi ljudi govore: „Lako je njoj, ona je uspjela jer je njena sestra poznata pjevačica“. Ali uvijek sam slušala njene savjete - govori pjevačica.

Bez posljedica

Izabela je danas zdrava žena i nema ozbiljnijih posljedica, ali smatra da je bolest razlog što je prerano odrasla.

- Nisam bila svjesna šta prolazim, ali mislim da me muzika definitivno spasila i da je bila taj okidač da me izvuče iz svega. Znam da je bilo i situacija, koje su moji krili od mene, da je bilo negativnih ishoda s drugim bolesnicima. Tačno nakon mog posljednjeg liječenja ušla sam u grupu „Stijene“ i počela pjevati. To me diglo da ne mislim na te stvari. Odrasla jesam prerano, puno se toga prođe. Ali valjda je tako trebalo biti. Neke stvari te odrede u životu, meni se dogodilo to. Ali, nažalost, vidim da toga ima i previše danas. Meni je definitivno to dalo neki pečat, ali sam prihvatila to – iskrena je Martinović.

Možda sam se mogla udati...

Izabela se i danas sjeća perioda kada je izgubila kosu.

- Kada mi je počela opadati kosa, pozvala sam susjeda koji je bio muški brico i rekla sam mu da mi skine svu kosu. Imala sam svoj imidž, nosila sam maramu i preko šešir. Trudim se biti pozitivna. Sa obzirom na godine, možda sam se mogla i udati, imati porodicu. Ali, kada prihvatite da život to donese kako je... Mnogi misle da mi puno toga biramo, ali nekada mi nismo ti koji biramo. Ne možemo odabrati u životu šta i kako, ali meni je bitno da sam u muzici i da tu dajem sebe. Bolest je skroz iza mene. Sada sam dobro, zdrava sam – ističe Martinović.

U Sarajevu je super

- U Sarajevu je super, voljela bih možda da je snijeg. Moja karijera je počela u grupi „Stijene“, a imala sam perioda kada sam odustajala. Sada sam opet uhvatila taj neki zamah i vjerujem da ćete me još viđati u Sarajevu – govori Martinović.