Denis Avdić, porijeklom iz Gračanice, radijska je i televizijska zvijezda u Sloveniji. Već devet godina vodi popularnu emisiju jutarnjeg programa “Denis Avdić Show” na Radiju 1, a priznaje kako bi volio raditi ovaj šou i narednih deset godina. A onda bi se volio malo naspavati s obzirom na to da se, kako nam kaže, još nije naviknuo na buđenje u četiri ujutro.  

Pričao nam je o iskustvima u medijima, svom prvobitnom pozivu policajca, emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”, koju vodi već nekoliko godina, te o predstavi koju igra pred nekoliko hiljada ljudi.

- Meni se nikad moj put nije činio težak nego sasvim normalan. Teško je bilo početi i to samo zbog toga što sam počeo na vikend-programu. To je izgledalo tako da sam svakog petka radio u policiji do 7 ujutro, a onda bih otišao na radio od 8 do 14 sati i opet u noćnu smjenu u policiju. To je trajalo dvije godine, a onda sam napustio policiju i počeo raditi samo na radiju. Nikad ništa, ustvari, nisam tražio nego su mi stvari ponuđene i ja sam to prihvatio – priznaje nam Avdić.

Vrhunska komedija

Šta je to što Vas pokreće svakog jutra u poslu?

- Ljubav prema radiju i mikrofonu. Energija između ljudi na poslu s kojima radim. Jednostavno, ovo ne tretiram kao posao. Prosto imam sreću da radim to što volim.

Ljude je mnogo teže nasmijati nego rasplakati, kako Vama polazi za rukom?

- Tako je. Ne znam ni sam. U posljednje tri godine sa predstavom “Muškarci su sa Marsa, žene su s Venere” imao sam 270 predstava u pozorištima širom Slovenije. Posljednja predstava bila je krajem prošle godine u centru Ljubljane, na koju je došlo 10.000 ljudi.

Stalno učenje

Koliko Vi radite na sebi?

- Recimo da sam imao sreću da već od samog početka na radiju imamo konsultante. Radim sa stručnjacima više od deset godina. I vrlo je važno da stalno učiš i pratiš novosti u svijetu. Odlazim u inozemstvo da bih što više naučio o poslu kojim se bavim. A u svemu tome treba zadržati sebe. Ne treba se truditi da budeš voljen među slušaocima, gledaocima, jer im, onda, želiš ugoditi, da te vole. Ti budi ti pa, ako si kreten, pusti neka te upoznaju. Uvijek zamišljam da ispred mene nema publike i sve te stvari koje pričam, bilo na radiju, TV-u ili u pozorištu, zamišljam da pričam trojici svojih najboljih prijatelja. Tada sam opušten i takav kakav jesam.

Tri godine zaredom osvojili ste nagradu “Viktor” za omiljenu radijsku osobu. Znače li Vam priznanja?

- Na početku jesu. Sada sam nekako svjestan da sve to ne znači potpuno ništa. Nagrada ne znači ništa, sramota ne znači ništa. Sve je to ništa. I kad ti je sve to ništa, onda si potpuno slobodan i možeš da uživaš u tome što radiš. Naprimjer, nogometaš, kad puca penal na treningu, mnogo je bolji, jer taj penal ne znači ništa. Tad se zabavlja, uživa i tad je najbolji.

Poznati ste i po emisiji “Tvoje lice zvuči poznato”. Koliko je to bio izazov za Vas?

- Ja sam najveći fan te emisije. I kao voditelj, imam samo privilegiju da emisiju gledam izbliza. Emisija mi je blizu zato što se sve vrti oko muzike kao na radiju. Ja u toj emisiji imam zadaću da sve ide prema planu. Najbolja stvar pri tome je da emisija ide uživo i to mi je posebna vrsta adrenalina. Nikad se ne zna hoće li sve ići prema planu. Volim situacije u kojima se moram brzo snaći i izvući.

Čekam bolje stanje

- Otac i majka bili su razvedeni već od moje prve godine. Otac je živio u Sloveniji i 1992. otišao sam kod njega dok se stanje u Bosni i Hercegovini ne smiri i, evo, još čekam – otkriva Avdić.

 Maštam o Bosni

- Moj sin Tim i supruga Ana u avgustu svake godine dolazimo u Gračanicu. Volim doći i vrijeme kad se svi mi “stranci” vratimo i okupimo. Volim posjediti u gostioni kod Kruške i slušati muziku uživo. Volim se opustiti i ponekad maštam kako bi bilo kad bi bilo… – priznaje voditelj.