Divna Karleuša je jednom prilikom ispričala da nikada ne može da se izbriše trenutak kada je kao desetogodišnja djevojčica ostala bez oca.

- Po mene je u školu došla komšinica da me vodi kući jer je tata, navodno, slomio nogu. Hodala sam plačući, a kod kuće sam shvatila šta se zapravo desilo. Zatekla sam ljude iz vojske i uplakanu mamu. Imala je samo 27 godina i bila ludo zaljubljena u tatu. Sudbina je uredila da on, baš kao i njegov rođeni brat Vilibald, završe život na istoj koti u rasponu od samo dva sata. Desetog oktobra 1967. godine, obojica su poginula upravljajući svojim avionima na jugu Srbije, među Homoljskim planinama. Tatin avion je udario u planinu s jedne, a stričev s druge strane i tom prilikom poginulo je njih desetoro. Počela sam da vjerujem u sudbinu i numerologiju. Da simbolika broja deset bude veća, stanovali smo u zgradi i stanu sa istim rednim brojem 10. Jedan od najčitanijih listova ondašnje Jugoslavije "Arena", naširoko je pisao o tom sudbinskom trenutku porodice mog oca i o tome kako je cio njegov rodni grad Ptuj došao na sahranu. Moja mlađa sestra Danijela imala je samo tri mjeseca, a ja nepunih deset godina, ali pamtim tatu kao izuzetno lijepog, plavookog i plavokosog momka koji nas je napustio s 33 godine. Majka je tada od vojske dobila penziju od koje nas je izdržavala jer nikada nije radila. Ubrzo potom, moj drugi stric doživeo je udes. Automobil mu se zaglavio na pruzi, voz je naletio na njega, ali je srećom preživio – priča Divna, koja je nakon očeve pogibije morala da sazri prije svojih vršnjaka i ponese dio tereta brige o kući.

Podsjećamo, Divna Karleuša je pronađena mrtva u svom stanu u Beogradu.