Sejo Pitić (74) doajen sevdalinke ne prestaje sa radom. Pjevač čiju karijeru obilježi hit „Plava žena topla zima“ snima nove pjesme i sa vremena na vrijeme pobjegne iz Sarajeva i uživa u ribolovu, gdje odmori dušu.
PRESUDIO SUD U BIJELJINI
ISPOVIJEST
U Beogradu su me više cijenili nego u Sarajevu. Jako sam volio Muhameda Mujkanovića. Neću da sjedim na kauču i gledam televiziju
Pitić: Živim svoj život, drugi me ne interesiraju. Avaz
Sejo Pitić (74) doajen sevdalinke ne prestaje sa radom. Pjevač čiju karijeru obilježi hit „Plava žena topla zima“ snima nove pjesme i sa vremena na vrijeme pobjegne iz Sarajeva i uživa u ribolovu, gdje odmori dušu.
Nedavno je snimio dvije pjesme u sjećanje na svoja dva velika prijatelja koja više nisu među živima - Muhameda Mujkanovića i Ismeta Alajbegovića Šerbu. Pjesme će se naći na albumu „Hiljadu kiša“ koji će objaviti AMUS, a koji je i inicirao da se „Šerbina harmonika“ i „Pjesma o Mujkanu“ snime.
- To su dva čovjeka sa kojima sam sarađivao i cijenim ih više nego ikoga. Njih dvojica su bili tako dobri ljudi, da je bila privilegija biti njihov prijatelj, i sretan sam što sam ih uopće poznavao – poručuje Pitić.
„Pjesma o Mujkanu“ ima posebno mjesto u srcu Seje Pitića.
- Mujkanović i ja smo bili generacija. Jako sam volio tog čovjeka, možda najviše od svih sa kojima sam sarađivao i kao muzičar i pjevač. To je bila predivna duša, bio je heroj. Tu pjesmu sam izmijenio, kada sam pjevao na festivalu u Tuzli. Promijenio sam pola pjesme, na samoj sceni, nešto je iz mene jednostavno izviralo – priznaje Sejo.
Pitić: U Beogradu su me više cijenili. Avaz
Nakon više od pet decenija rada na estradi, kaže da se mnogo toga promijenilo, da je samo pjesma ostala ista.
- Radio sam kao muzičar dugo godina. Prvo se krene od meni najjačeg ispita, a to je kafana. Svi velikani bili su u kafanama. To je za mene najveći fakultet. Danas kafane više nema, kao što je nekada bila. U nekadašnje kafane se ulazilo u odjelima i kravatama, sjede se, poruči se hrana i piće, pjevaju se fine pjesme. Ako se nešto ne zna pjevati, izvini se i kaže se :„Molim vas dođite sutra, pjevat ćemo tu pjesmu“. Zato ja sada znam više od tri hiljade pjesama. Mnogi pjevači, ako znaju više od sto pjesama, ja idem na panj da mi neko odsječe glavu – kroz smijeh govori Sejo.
Ipak smatra da danas ima talenata. Kaže da im vidi svijetlu budućnost samo ako slava ne upetlja svoje prste.
- Izdvojio bih Amnu Aganović sa kojom sam nekoliko puta nastupao. Ona je pravi kapacitet kao i Alma Subašić. Zanin Berbić će predstavljati budućnost sevdaha i naše narodne muzike – smatra Pitić.
- Mene malo vrijeđa kada neki pjevači kažu da nisu radili u kafani, a sa mnom su radili. Zna se gdje sam ja radio. Sada se kriju iza toga. Je li to u kafani sjede zločinci – ogorčen je Pitić.
U Beogradu je proveo tri godine svog života, kaže da mu nije žao što se vratio u rodno Sarajevo. Ali ističe je tamo bio cijenjen, i on kao muzičar i pjesme koje je pjevao.
- U Beogradu su me više cijenili nego u Sarajevu. Možda su to i najljepše tri godine mog pjevačkog života. Kada god sam bio u Srbiji pa se negdje pjeva, ja počnem da pjevam srbijanske pjesme, oni me odmah zaustave i kažu: „Nemoj ti nama to pjevati, daj ti nama sevdah“. To sam doživio stotinu puta. To znači da je sevdah više cijenjen svugdje u svijetu nego ovdje odakle je počeo – tvrdi Pitić.
Također, tvrdi da postoji više vrsta sevdaha.
- Stojim iza činjenice, koju govorim već 20-30 godina, da ne postoji samo jedan sevdah. Ima ih više. Ima vranjanski, ima šumadijski. To su sve lijepe i divne pjesme koje ne govore o nekim banalnostima, već se opisuje priroda. Na primjer Morava je najopjevanija rijeka na svijetu. Ali danas to ljudi gledaju kroz ratna dešavanja, pustite to. Dajte meni pjesmu, ono što je lijepo – ističe pjevač.
Žali što pjevači narodne muzike nestaju, a i oni što su ostali se, kaže, kriju.
- Dešava se nepravda prema našim pjevačima narodne muzike. Piše se o pjevačima zabavne muzike, a mi ko da smo se učahurili. Bosna je poznata po sevdahu. Sada zabavnjaci sviraju sevdah i plasiraju se u svijet, a mi koji smo to radili, smo negdje nestali – kaže Sejo.
Iako je zagazio u osmu deceniju života agilan je i uvijek spreman za akciju.
- Spremam se da idem u ribolov, iako su minusi. Živim svoj život, ne interesira me ni vrijeme nit išta. Neću da sjedim na kauču i da gledam televiziju, nisam taj tip. Poštujem svoje zdravlje, ni u čemu ne pretjerujem i to je sasvim dovoljno – ističe Pitić.
- Mladi ljudi pjevaju nove pjesme, za koje smatraju da su dobre, kada su u nekom krugu svi skupa, a ako zasjednu i ne odu kućama oko deset sati, onda se pjeva samo sevdah. Kada se duša otvori, onda se pjeva sevdah – ističe Pitić.