Mirjana Karanović (63) ubraja se u javne ličnosti koje baš i nije tako jednostavno dobiti za intervju. Vrhunska glumica i osoba sa stavom radije živi svoj život nego što o njemu javno govori.

S druge strane, veoma je aktivna na Instagramu, gdje svoje pratioce obavještava o tome šta snima, gdje igra, ali i oduševljava sjajnom figurom i izgledom.

Neodbranjiva emocija

Ono što je u karijeri Mirjane Karanović posljednjih sedmica aktuelno je snimanje filma i serije o Tomi Zdravkoviću. Ona glumi pjevačevu majku Kosaru.

Projekt pun emocija ostavio je snažan dojam na Mirjanu, koja je u ekskluzivnom intervjuu za „Avaz“ govorila o snimanju, ali i drugim temama.

- Moja uloga nije velika, imam nekoliko dana snimanja - kazala je Karanović na početku telefonskog razgovora iz svog doma u Beogradu.

Vidjeli smo Vaše fotografije sa seta…

- Za mene je to bilo emotivno. Kad sam bila mlada, bila sam roker, ali jedini pjevači narodne muzike koje sam stvarno obožavala bili su Toma i Silvana Armenulić. Pjesme koje su oni pjevali imale su posebnu emociju. Neodbranjivu emociju.

Sve to je ostavilo snažan dojam na Vas…

- Snimali smo Tomin posljednji nastup, gdje je njegova majka bila prisutna. Njegov brat Novica i on su zajedno pjevali majci, ona je sjedila u publici... To je jako emotivan trenutak bio. Ne možete ostati ravnodušni.

Kakva je atmosfera inače na setu?

- Veoma je naporno snimanje. Priča je velika, snimaju se film i TV serija paralelno. Ekipa radi po 14 sati dnevno.

Ta muzika mnogo ljudi iz bivše Jugoslavije veže za neka druga vremena, kada su, kako mnogi kažu, ljudi bili sretniji. Postoji li i ta komponenta kad govorite o emociji?

- Mislim da će ljudi ponovo zavoljeti muziku Tome Zdravkovića. Na snimanju sam razmišljala kako je takva muzika mogla postojati samo zahvaljujući tome što smo živjeli mnogo stabilniji i sretniji život. Nismo imali toliko nevolja i toliko tuge u sopstvenom okruženju. Bilo nam je možda lakše da se prepustimo emocijama koje su te pjesme izazivale.

Danas postoji uvijek neka kontra, i mislim da mnogo više bježimo od emocije.

Nisam klinka

Kako se Vi nosite s ovim vremenima, od pandemije koronavirusa koja nas je zadesila, pa do toga da su u bivšoj Jugoslaviji uvijek neka politička previranja?

- Jako dugo sve to već traje, nisam više ni klinka da bi mi to bilo prvi put da vidim i doživim. Prevazišla sam sve te periode i depresije i nevjerice, tako da se sada malo više okrećem nekom svom svijetu i ljudima kod kojih mogu da nađem razumijevanje. Ovo vrijeme je jako surovo. Godine prolaze, a ništa nije bolje, niti lakše, niti se nešto razvija. Nekako sve stoji, pa neki put ti se čini da je sve gore. Uopšte mi ne prije... Okrećem se svom nekom svijetu, svom poslu i ličnim planovima.

Voljela bih igrati u Kamernom

Na Sarajevo Film Festival niste mogli doći zbog korone. Kad Vas možemo očekivati?

- Ne znam kako će biti ovo s pozorištem. Ta moja predstava „Helverova noć“ u Kamernom teatru 55. Voljela bih da igram. Ako sve bude uredu, doći ću na gostovanje s Beogradskim dramskim pozorištem s novom predstavom na MESS. To bi trebalo biti u novembru. To je „Čitač“, po motivima romana Bernarda Šlinka, a reditelj je Boris Liješević. To je dogovoreno, vidjet ćemo kako će stvari razvijati.