Postprodukcija novog filma Pjera Žalice "Praznik rada“ privodi se kraju, a prije nekoliko dana završen je glavni dio snimanja muzike u studiju Muzičkog centra "Pavarotti“ u Mostaru.

Žalica je okupio sjajnu glumačku ekipu, koju čine Muhamed Hadžović, Emir Hadžihafizbegović, Admir Glamočak, Boris Isaković, Aleksandar Seksan, Tatjana Šojić...

On kaže da su to procesi koji se odvijaju u više gradova, u tri države, da je to kompliciran, ali uzbudljiv rad, kojem je trenutno u potpunosti posvećen, tako da u ovom trenutku zna da će film biti završen kako je i planirano, do proljeća.

Ponosan sam

Govorio je Žalica u intervjuu za "Avaz“ i o novom filmu, popularnosti, ratu u Ukrajini.

Na spomen imena Pjer Žalica odmah mi na pamet padaju filmovi „Gori vatra“ i „Kod amidže Idriza“. Jesu li njihovi uspjesi i popularnost za Vas svojevrsni uteg ili nešto drugo?

- Popularnost je kratkoročni privid koji može da vas dugoročno omađija, pomuti jasan vid, učini da pomislite da ste nešto što niste. Pokušavam da se čuvam te obmane. Ali ne žalim se, naprotiv, veoma sam ponosan što ima ljudi koji vole moje filmove, zahvalan sam im, znam da je vrijedilo. Zahvalan sam i volim sve one divne ljude s kojima sam ih pravio, jer se filmovi ne prave usamljenički, nego u timu, tako da je i uspjeh timski. I na kraju, ako je rezultat uspješan, ako publika voli film, ako se replike citiraju u svakodnevnom životu, kako to može biti uteg? To nije uteg, to je inspiracija.

Da se vratimo "Prazniku rada“. Iz glumačke ekipe se može čuti da ste napravili filmčinu. Šta Vi kažete?

- Nadam se da su u pravu. Napravili smo nekoliko testnih projekcija, odnosno radnih verzija filma, na koje smo pozvali najbliže saradnike. Njihove reakcije su bile vrlo dobre, ali - ko zna. To su ljudi koji su dio ovog filma, možda njihovo viđenje nije objektivno. Znat ćemo da li smo uspjeli tek kada široka publika vidi film, za sada bih rekao da mi koji smo ga pravili dijelimo osjećaj, možda već i uvjerenje, da smo napravili dobar, rekao bih, važan film. Nadam se da ne griješimo.

Pripremam TV seriju

Imali ste relativno dugu filmsku pauzu, a onda u kratkom periodu dolaze dva filma - „Koncentriši se, baba“ i „Praznik rada“. Zašto?

- Bilo je različitih izazova, od medicinskih do profesionalnih, na tri filma sam bio angažovan kao reditelj, s jednog sam otpušten, dva producenti nisu realizovali. Obavljao sam i funkciju dekana Akademije scenskih umjetnosti u dva mandata, divan posao, ali ne ostavlja mnogo prostora za profesionalni rad u struci. To je, nadam se, iza mene, i ono vremena što mi je preostalo želim posvetiti isključivo profesuri i režiji. Napravio sam dva igrana filma, trenutno pišem scenarij za TV seriju, to je valjda dobar znak.

Pratite li dešavanja u Ukrajini?

- Naravno da pratim. Ne spavam. Fantastične su hrabrost i odlučnost kojima Ukrajinci brane svoje domove i živote, ali i temelje demokratije slobodnog svijeta. I stravično je kako su došli u tu poziciju. Ne mogu da vjerujem da je moguće da neko tako hladnokrvno pokrene tenkove, mašineriju smrti i razaranja na nevine ljude, komšije, tuđe kuće, tuđu zemlju… Mi taj užas dobro razumijemo jer smo kroz njega prošli, ostavljeni da sami krvarimo za sebe i cijeli svijet. Budi mi nadu što se u slučaju Ukrajine progresivni svijet čini jedinstveniji i odlučniji nego u vrijeme kada smo se mi borili i patili. Nadam se da će se taj talas nastaviti, da će svijet jedinstveno stati uz ideju dobra. I nadam se da ruski narod neće dozvoliti da se u njihovo ime otimaju imovina, sloboda i život.

Svijet je lud, tako da se bojim

Bojite li se da bi kod nas moglo doći do rata?

- Svijet je na testu. Na testu su temeljne vrijednosti demokratije, humanosti i slobode. Na tom testu ne smijemo pasti. Moramo konačno shvatiti koliko smo mi ovdje povezani, i brigama, i nadama, i tugom, i veseljem. Neće, ne može jednom biti bolje ako je onom drugom gore. Ne možete svoju sreću temeljiti na tuđoj nesreći, to je ludo. Ali, svijet je lud, tako da se bojim, ali i vjerujem u nas. Nadam se da smo nešto naučili iz krvave lekcije kroz koju smo prošli. Vjerujem da znamo koliko mir vrijedi i da će nam to biti jedina mjera. Naše misli sada trebaju biti uz ogromnu, bespotrebnu patnju i bol nevinog naroda u Ukrajini, to mora da stane, a ovdje da se nikada ne ponovi.

Teško je, ali...

Je li Vam bilo teško snimati film u ovim vremenima?

- Teško je bilo, naravno. Ali je i privilegija, i to ne želim zaboraviti. U vrijeme kada cijeli svijet stoji zbog pandemije, vi se krećete, radite ono što najviše volite. To je teško, ali je blagoslov, tako da na teškoće lako zaboravite.