O našoj svakodnevici, događajima, politici Zoran Kesić govori na sebi karakterističan način - kroz humor i satiru. Njegova emisija “24 minuta” je izrazito popularna, a Kesić 15. oktobra stiže u Sarajevo, gdje će u Bosanskom kulturnom centru (BKC) izvesti priredbu “Priče i pesme”, dok će dan ranije nastupati u tuzlanskom BKC-u.

Svi smo isti

I telefonski razgovor s Kesićem prožet je smijehom, a za “Dnevni avaz” govorio nam je o bh. prijestonici, zašto voli doći ovdje, ali i o tome koliko smo svi slični te da nam smijeh i šala trebaju biti pokretači u ovim teškim vremenima.

- Uvijek se radujem kad dolazim u Sarajevo. U Sarajevu imam dosta drugova i drugarica, ustvari, Sarajevo mi nikad nije samo posao nego mi je i biznis i užitak. Ustvari, dođem u Sarajevo zbog užitka, a još ako usput bude i biznis, odlično. Svi smo mi ista raja. Svi smo isti, svi. Srbi, Hrvati, Bošnjaci, muslimani, pravoslavci, svi… Lonac budalaštine i humora koji te održava normalnim, da ne poludiš u ovo vrijeme ludo - kroz smijeh nam je rekao Kesić.

Na pitanje ima li razlike kada su u pitanju publika i mjesto gdje nastupa, Kesić, na sebi svojstven način, odgovara:

- Siguran sam da se publika razlikuje, ali sretna okolnost je što sam ja, kad nastupam, osvijetljen na bini, a publika se u mraku ne vidi. Meni se ne razlikuje, meni je svuda ista publika, samo drugo pakovanje. Ja vidim gdje je meni lijepo, gdje se osjete atmosfera, energija... Gdje osjetim bliskost, tu mi je dobro. U Sarajevu uvijek osjetim bliskost kao da se znamo stotinu godina. Ja stalno nastupam u BiH. Evo, skoro sam nastupao u Banjoj Luci, sada u Sarajevu, Tuzli. Trebao bih da se preselim u Bosnu, pa da se, barem, nešto lijepo desi BiH, da ja dođem. I vi ste zaslužili nešto lijepo da vam se desi.

Naglasio je i da publika u Sarajevu zna da on voli kada je tu.

- Inspirisan sam dvoipogodišnjim nenastupanjem, jer nije bilo priredbe zbog korone, a kada je stala korona, počeo je rat. Stalno nešto ima. Ne mogu više da čekam, ako ćemo sutra svi da pocrkamo u dimu nuklearnih pečurki i kiselih kiša, daj da, barem, odemo dostojanstveno, sa smijehom… Pa šta sad? Uvijek je nešto. Pa kad ćemo? Prođe život! Tako da, odlučio sam da radim, idem s priredbama, idem gdje me vole - iskren je bio Kesić.

I za njega je smijeh način da olakša sebi, da na sve, kako nam je rekao, “gledaš s jednim ironičnim, satiričnim ili humorističkim odmakom”.

- Te nesreće ne djeluju kao da su prave, čim ti dozvoliš sebi da se zezaš s nečim, to gubi težinu tabu teme, nedodirljivo i nedvojbeno teške teme s kojom se ne može zezati, pa dozvolimo da se zezamo. Ima stvari s kojima se ne može šaliti, ali mogućnost rata… Pa čekajte, kako da se ne zezam s mogućnošću rata u Sarajevu? Izvinite, molim vas, problem bi bio da se zezam s mogućnošću rata, ne znam, u Norveškoj, ili u nekoj takvoj zemlji. Mi znamo šta je rat, vi znate šta je rat, nama rat neće biti ništa novo. A ovog puta bi bio, vjerovatno, najveći rat koji smo ikad doživjeli. Znači, moramo se zezati, pa i s teškim stvarima, pogotovo sada, u ovo doba geopolitičkih previranja, kad ne znaš šta će biti, ne znaš na šta je onaj luđak spreman. Kad kažem luđak, mislim na Vladimira Putina - kazao je Kesić bez dlake na jeziku.

On i ekipa emisije “24 minuta” nedavno su se vratili s godišnjeg odmora, a Kesić ističe da su ih dočekale ratne teme, ali i “mirnodopske, ali opet razne, vezane za gej paradu u Beogradu”.

- Pa bilo je veoma bitno da se nikako ne dozvoli ljudima koji vole nekoga da prošetaju, jer, zaboga, mi koji isto volimo nekoga i oni mnogo se razlikujemo. Budale! Trebali bi ljudi malo više putovati, da vide svijeta pa tek onda da shvate razmjere naše zatupljenosti i našeg konzervatizma. Time se bavimo u ovoj sezoni, to nam je zadatak, da proširimo malo vidike. Primijetio sam trend drastičnog sužavanja vidika publike pa bih malo da ga proširimo - istakao je Kesić.

Prežvakane role

Zbog toga što često govori javno ono o čemu neki razmišljaju u svoja četiri zida, Kesića kroz karijeru prate svakakvi epiteti, počevši od “izdajnika”.

- Ne vrijeđaju me epiteti, samo me uvijek iznenađuje količina površnosti i spremnosti ljudi da povjeruju u budalaštine bez unošenja minimuma mentalnog napora da shvate da stvari možda nisu takve kakvima ih neki predstavljaju. Ne vrijeđa me, navikao sam, ali me još više „nahajcaju“ da budem još direktniji i oštriji, jer je velika satisfakcija govoriti istinu, i to glasno i sa spoznajom da to veliki broj ljudi čuje, pa ćeš neke i iznervirati. Volim da govorim ljudima stvari u lice. Mislim, putem televizije - kazao je Kesić.

Na kraju razgovora je poručio:

- Mala je razlika između naših naroda - isti nam je jezik, iste su na psovke. I to dovodi do mržnje. Ja sam zato da se, umjesto mržnje malih razlika, uvede ljubav velike sličnosti. Vrijeme je za ljubav, povezivanje, građenje novih mostova, u inat ovima koji jašu godinama na kopanju male dosadne i prežvakane role.

Govorim ono što mislim

- Svima kažem ono što mislim, a to slično radim i u okviru svoje priredbe. Govorim ono što mislim i pjevam ono što mislim i, ako bude smiješno, odlično. Ali ja se poslije svake priredbe osjećam zadovoljno jer sam izbacio iz sebe ono što sam htio da kažem. Publici ako se sviđa, sviđa. Ako joj se ne sviđa, publika nije u pravu. Ne slažem se s publikom kojoj se ne sviđa moj program - kroz smijeh je rekao Kesić.

Priredba kao živi organizam

- Moja priredba ''Priče i pesme'' je uvijek različita. To je jedan živi organizam koji se mijenja u zavisnosti od mojih interesovanja. Nisam glumac koji ima standardnu predstavu pa izgovara uvijek isti tekst. Pišem nove stvari, tako da će i ovog puta biti drugačija nego što je bila prethodnih puta. I radujem se, naravno - istakao je Kesić.

Pomjeri gu*icu i glasaj

Kesić je imao i poruku za građane BiH pred kojima su opći izbori 2. oktobra.

- Masovno izađite i glasajte za onoga za koga mislite da treba. Najgore je kad, uoči izbora, čuješ ljude kako govore da ih jedva čekaju, a poslije izbora komentiraju: “A, opet isti.“ A nisi izašao da glasaš? Pa pomjeri gu*icu, učini minimum napora i ispuni svoju građansku dužnost, učini ono što je do tebe, što možeš, pa onda time stječeš pravo da poslije izbora možeš kritikovati ako nije po tvom. Nemam nikakva moralna prava da se miješam u političke poslove druge zemlje, ali samo poruka biračima: “Idite, glasajte!” Imate mali procent izlaznosti, ali veliki procent onih koji kukaju poslije izbora - poručio je Kesić.