Bosanskohercegovački glumac Armin Ćatić igra u RTL-ovoj seriji „Blago nama“ gdje kadar često dijeli s još jednim bh. glumcem - Enisom Bešlagićem.

Početkom godine je završeno snimanje druge serije "Blago nama", a ovaj uspješni Tuzlak, koji je član ansambla HNK u Osijeku, za „Avaz“ je otkrio kako izgleda snimanje te kakva atmosfera vlada na setu.  

Izvanredan tim

Kako je došlo do angažmana u seriji „Blago nama“ ?

-Serija je jako dobro primljena kod gledalaca. Ulogu sam dobio tako što me je kasting direktorica predložila reditelju Goranu Rukavini koji me je na osnovu mojih videozapisa na YouTubeu i drugim mrežama kastao za ulogu Jarana. Naravno, to sam saznao na snimanju. Goran je izvanredan reditelj i zajedno s Mirnom Miličić i Vladom Bulićem je činio izvanredan tim koji je osmislilo i seriju i likove pa tako i Jarana. Vrlo bitna je ta kohezija između ekipe. Kada imaš odličnog reditelja i izvanredne pisce kao što su oni to je odlična prilika da pokažeš šta znaš.

Kako je raditi s Enisom Bešlagićem?

- Često mi, glumci, govorimo o tome kako naš posao nije posao nego ljubav. Kada još radiš s nekim poput Enisa, svakako da je to više i od same ljubavi prema poslu. Nakon prvog snimljenog kadra moji sada već dobri prijatelji snimatelji su rekli da nisu dugo vidjeli takvu suigru između dva glumca, a radili su na mnogim projektima. Enis je, prije svega, poseban čovjek i fantastičan kolega i zajednički imenitelj nam je humor. Tu smo se našli odmah mada se znamo već nekih 20 godina i snimali smo prije "Krizu". Ovo je ipak bila prilika da više vremena provodimo skupa ispred i iza kamere.

Često ste objavljivali zanimljive isječke sa seta gdje se vidi da se ekipa dobro zabavlja.

- Na ovom projektu je zaista bilo fenomenalno raditi, jer smo se osjećali kao porodica. Sve kolege sa seta sam znao od ranije pa nije bilo potrebno vrijeme za upoznavanje. Odmah smo se osjetili, a opet svima njima ne nedostaje humora tako da smo zaista uživali u radu. Nekada je bilo potrebno vremena da se smirimo prije akcije jer smo se toliko smijali. Mislim da su snimali kako snimamo da bi bilo jednako duhovito kao i sama serija. Veoma je bitno da se među kolegama osjeti neka povezanost i da jedni druge osjećaju.

 Nakon angažmana u Narodnom pozorištu u Tuzli nekoliko godina ste član HNK u Osijeku, kako su Vas dočekale kolege?

- Kolege su me dočekale kao da sam tu bio cijeli život pa samo malo izbivao. Prihvatile su me kolege, prihvatio me je predivni grad Osijek, moji Osječani i mogu reći da sam ponosan kada me zovu osječkim glumcem.

Često objavljujete videoskečeve na društvenim mrežama, gdje pronalazite inspiraciju?

- Inspiracije ima u svemu oko nas. Mislim da je svima nama humor ventil da se opustimo iz grča koji je prouzrokovan društveno-političkim okolnostima. U humoru sam pronašao onog pravog sebe jer sam se prije doživljavao drugačije i to je bila pogrešna slika. A sve ovo je inicirala Nensi Bišop (Nancy Bishop), poznata kasting direktorica, koja mi je rekla da moram razvijati svoju komičnu stranu jer ona vjeruje da ću na tom polju biti neprikosnoven. Tada je nisam shvatio ozbiljno, međutim, godinama poslije to se samo počelo otvarati i vidio sam kako je bila itekako u pravu.

Dva sina

 Iz Vaše vizure koliko je teže ljude nasmijati nego rasplakati?

- Često s kolegama razgovaram o tome kako je teže iskreno se nasmijati na sceni nego iskreno zaplakati. Barem meni. Teže je nasmijati ljude, a kada kažemo nasmijati, ne mislim nasmijati nekim lascivnim prizemnim doskočicama, nego ozbiljnim sarkazmom ili cinizmom.

 U videima se nerijetko pojavljuje i Vaš simpatični mlađi sin. Da li biste voljeli da pođe Vašim stopama?

- Imam dva sina, starijeg Haima i mlađeg Daiyana. Haim ne dozvoljava objavljivanje slika i videa dok Daiyanu to nije problem mada i on nekada kaže šta ne želi objaviti. Daiyan bi htio postati doktor i studirati na Harvardu, ovo ga do sada najduže "drži". Ima talenta za režiju, jer sam montira neka videa i objavljuje na svom YouTube kanalu.