Datum je 6. avgust 1966. godine, a u ringu su se našli 24-godišnji Muhammad Ali i njegov protivnik Brian London, član velike britanske četvorke 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća.

Mladić koji će s godinama koje dolaze postati jedan od najvećih sportaša svih vremena lovio je te večeri svoju 25. pobjedu u karijeri koja još uvijek nije znala za poraz, a s druge strane stajao mu je čovjek koji je u to doba, uz Henryja Coopera, Dicka Richardsona i Joea Erskinea, harao britanskom boksačkom scenom.

Ali je bio favorit i tu nije bilo nikakve dvojbe te svjestan toga svoj naslov svjetskog prvaka dolazi braniti na gostujući teren u londonsku Earls Court Arenu. Iako su mediji već otpisali domaćeg boksera, Ali je maksimalno pripremljen, fokusiran i već naviknut na britansku publiku. Na ovom posljednjem, najviše može zahvaliti iskustvu koje je stekao kada je nešto ranije u dva navrata posjećivao “Otok” zbog borbi sa spomenutim Cooperom iz ‘Velike četvorke’.

Meč je počeo, a ubrzo i oni najvjerniji navijači “Blackpool Rocka”, kako su nazivali Londona, počinju shvaćati da je ‘hype’ oko dečka iz Louisvillea stvaran i da je njihov ljubimac gotovo pa ostavljen bez ikakvih izgleda.

Alijev talent, brzina, tehnika, kao i način kretanja jednostavno su previše za srčanog 32-godišnjeg Britanca koji sredinom treće runde pada ‘kao pokošen’ i to nakon briljantne kombinacije od čak 12 udaraca u samo tri sekunde. Svijet je ponovo u šoku, a Muhammad napušta glavni grad Ujedinjenog Kraljevstva s 20. prekidom iz 25 ostvarenih pobjeda.

Njegova evropska turneja se nastavlja i sljedeća stanica je Frankfurt gdje ga čeka Nijemac Karl Mildenberger…