Kao junior, pa čak i prije toga, kao kadet, među svojim vršnjacima djelovao je kao senior, koji je s lakoćom zabijao po 40 ili 50 koševa. 

Danas, među seniorima, na momente, koji su sve češći, pokazuje da je sposoban jednako dominirati.

Rad sa Zdovcem

Džanan Musa definitivno izrasta u košarkaša najviše klase, čiji potencijal odavno prate klubovi najjače svjetske igre, američke NBA. No, situacija sada postaje još zanimljivija, jer će već u junu iduće godine Džanan imati pravo da prijeđe u profesionalce, odnosno moći će učestvovati na NBA draftu 2018.

Specijalizirani i, kad je NBA košarka u pitanju, vjerovatno najmjerodavniji sportski portal ESPN previđa mu visoki 15. izbor u prvoj rundi, što znači i garantirani ugovor s klubom koji ga izabere!

Kako je odavno poznato da 18-godišnji Bišćanin (203 centimetra) želi da se okuša u NBA ligi, prvo pitanje koje smo mu uputili bilo je hoće li se Džanan narednog ljeta otisnuti među američke profesionalce.

- Kako stvari stoje, sve ide prema tome. Sve odluke donosit će se tokom sezone. Okvirni planovi se znaju, ali će biti jasniji početkom sljedeće godine - kaže naš mladi “Zmaj”, koji sve bolje igra u dresu zagrebačke Cedevite.

Kako teče sezona u Cedeviti, šta je ono u čemu pokušavate biti još bolji?

- Sezona je dosta duga i u početku je bilo malih oscilacija. Tim je sad na pobjedničkom putu i nadamo se da će tako i ostati. Bolji, iskreno, mogu biti uvijek, u svemu. Uvijek postoji segment koji se može dodatno popraviti.

Fizički sam mnogo radio. Segmente šuta svakodnevno popravljam. Sad je došlo vrijeme da se baziram na odbranu. Konstantno s trenerom Zdovcem radim na tim segmentima.

Može li se reći da je Vaša igra (20 poena u 18 minuta), kao i igra cijele ekipe u susretu Eurokupa protiv Uniksa, bila svojevrsni vrhunac dosadašnjeg dijela sezone, uvod u još bolje nastupe i rezultate?

- To je najbolja utakmica koju smo odigrali u sezoni. Gledajući kroz treninge, to nije naš maksimum, ali smo dobro posložili stvari. To može biti prekretnica, sigurno.

Kako sarađujute sa slovenskim trenerom Jurijem Zdovcem, on je nekada bio vrhunski igrač, koliko toga prenosi na Vas?

- Kakav je bio kao igrač, takav je i kao trener. Svakodnevno pokušava da mi ukaže na neke sitne detalje. Pomno ga slušam i dajem sve da automatiziram te stvari.

Uskoro Vam predstoje nove reprezentativne obaveze. Ponovo nas očekuju Rusi, naši veliki dužnici iz prošlih kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. S kakvim osjećajem dočekujete reprezentativne mečeve, pogotovo zato što se svi nadamo punoj Skenderiji i pravoj košarkaškoj atmosferi?

Vrijedni savjeti

- Naš tim zaslužuje punu dvoranu. Sretan sam i uzbuđen. Iskreno, jedva čekam da izađem na parket Skenderije.

Činjenica je da Rusija i Francuska, pa i Belgija, važe za favorite naše grupe. Vjerujete li da ipak možemo proći u naredni krug kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, pogotovo zato što ćemo imati jači sastav nego u pretkvalifikacijama?

- Favoriti na papiru ne znače ništa. Imamo nekoliko igrača u top-formi i ne vidim razlog zašto bismo razmišljali o drugima. Posvetimo se sebi.

Pretkvalifikacije su bile veoma teške i turbulentne, s druge strane, dale su šansu mnogim mlađim igračima da pokažu kvalitet. Koliko su, zaista, pretkvalifikacije značile Vama i saigračima, jeste li tu definitivno izrasli u lidera ovog tima, vidite li se u toj ulozi?

- Drago mi je da imate takav stav. No, stavio bih tim na prvo mjesto. Bilo je teško, ali kad imate mentalitet da u trenucima kad ste najranjiviji pružite najviše, desi se upravo to što se desilo u pretkvalifikacijama. Tim je pobijedio.

Kolika je u svemu bila uloga selektora Duška Vujoševića, stekao se utisak da ste uspostavili veoma dobru komunikaciju s njim?

- Od trenutka upoznavanja desila se povezanost. Selektor je veliki stručnjak i sigurno je da je svaki savjet veoma vrijedan. Čujemo se i tokom sezone.

Porodica i djevojka su uz mene

Koliko česte idete u rodni Bihać, ko Vam je najveća podrška tokom sezone, koja nosi velika i fizička i psihološka iskušenja, pogotovo za tako mladog igrača?

- Od početka sezone nisam bio kod kuće. Igramo svaka dva ili tri dana. Tempo je veoma naporan. Porodica i djevojka su uz mene, ali i nekolicina veoma bitnih osoba. Također, meni je veoma bitno da imam podršku trenera Zdovca i selektora Vujoševića.

Naše zlato iz Kaunasa nije donijelo ono što je trebalo

Generalno, koje je Vaše mišljenje o bh. košarci i zbivanjima u njoj, činjenica je da su košarka, i sport općenito u drugom planu, bez prave podrške države. Hoće li kadetska titula prvaka Evrope iz 2015., koju je osvojila Vaša generacija, ostati samo lijepo sjećanje, koje se više neće ponoviti?

- Iskreno, veoma je teško nešto tu reći. Nedostaje nam mnogo toga. Teško je to sve slušati, a znati s koliko ljubavi, gdje god se pojavite, sa ponosom govorite da ste iz BiH. Zlato iz Kaunasa nije donijelo ono što je trebalo.