Neki od najboljih igrača svijeta su igrali sa njim. Mnogi protiv njega. "Ekipu bih uvijek počeo sa Majklom Džordanom (Michael Jordan), Medžikom Džonsonom (Magic Johnson) ili Lerijem Birdom (Larry), ali ligu bih započeo sa Džulijusom Ervingom (Julius)".
Ikona mode 70-ih godina, nevjerovatna atleta, lakoća u igri, osvajač prvog takmičenja u zakucavanju, legenda dvije različite lige – sve je to famozni Dr.J, a to nije lako postići.
Zamalo legendarni trio
Doktor je svoju profesionalnu karijeru započeo u ABA ligi. Ligi koja je trajala samo devet godina je uzela dobar dio karijere mladom Irvingu. Poslije izlaska sa koledža potpisao je sa ekipom Virdžinija Skvajers, a to mu je na profesionalnom planu učinilo nevjerovatnu štetu. Zašto pitate se?
Pa njegov tadašnji menadžer Stiv Arnold (Steve) je bio neka vrsta dvostrukog agenta. On je u dogovoru sa ekipom Virdžinije mladog Irvinga nagovorio da prihvati ugovor po kojem bi on primao samo mizernih 500.000 dolara po sezoni.
Po pravilima NBA lige, on je 1972. godine postao dostupan za draft. Njega su izabrali Milvoki Baksi kao 12. pick, koji su u tom momentu imali dva legendarna košarkaša Oskara Robertsona (Oscar) i Karima Abdul-Džabara (Kareem Abdul-Jabbar), ali je on prije drafta potpisao sa Atlanta Hoksima.
To ga je dovelo do još većih problema. Virdžinija ga je tužila na sudu zbog nepoštivanja ugovora, a sud je presudio u korist ekipe. Irving je bio profesionalan, ali nikad nije oprostio što su ga prevarili. Kako je to i inače bivalo sa ekipama iz ABA lige, one su brzo propadale zbog finansijskih problema, a to ga je dovelo u Nju Jork.
Harlem Šejk
Erving je dolaskom u Nju Jork Netse doveo nove fanove ovoj ligi, a on je uspio da se iskristališe u superzvijezdu. Predvodio je ligu po postignutom broju poena tri puta, tri puta je bio izglasan za najkorisnijeg igrača lige, a osvojio je i dvije titule prvaka.
Više od bilo čega drugog njegov stil je došao do izražaja. Teško je napraviti da potezi u košarci izgledaju i moguće i nemoguće u istom momentu, ali Doktor je takve poteze apsolvirao. Apsolutno je živio život u Nju Jorku. Poslije utakmica je redovno znao otići do najpoznatijeg uličnog terena „Raker Parka“ i zabavljati gledaoce potezima, od kojih dah prestaje.
Na njegovu (ne)sreću kolaps lige se dogodio 1976. godine i ABA liga se spojila sa NBA ligom. To je uzrokovalo da Velika jabuka ima dva tima, što vlasniku onog poznatijeg (Niksa), nije nikako odgovaralo. On je tražio da mu vlasnik Mrežica isplati 4,8 miliona dolara, što ovaj nije mogao.
U nekim razgovorima je bio ponuđen i Erving kao naknada, ali u standardno glupoj odluci Niksa oni su to odbili, misleći kako on nije vrijedan tog novca.
Doktor je u kući
Erving je u Filadelfiji završio putem sličnog dogovora kakav je bio ponuđen i Niksima. Oni su platili 3 miliona za prava na njegov ugovor (smiješna cifra po današnjim standardima) i 3 miliona koje će platiti ligi umjesto Netsa kako bi oni pristupili ligi.
Grad bratske ljubavi je uvijek bio poznat po fanatičnosti svojih navijača, neki kažu da je u noći, kada je objavljeno da je Erving novi član njihovih voljenih Seventisiksersa, okrenut naopačke zbog silnih proslava.
On je tu dobio i najbolju ekipu, kao i najbolje saigrače. Ipak, titula ga je dugo izbjegavala. Nekako su se kockice teško slagale, svaki put su bili blizu. Realno gledano, uvijek je neko bio bolji.
Medžik ih je demolirao u 7. utakmici finala NBA lige najboljom partijom koju smo možda ikad i vidjeli. Leri Bird i njegov Boston su redovno imali malu, ali dovoljnu, prednost nad njima. 1981. su imali prednost od 3-1, do tad se niko nije uspio vratiti iz tog zaostatka, ali Seltiksi su ih okrenuli. Nisu Birda ni pesnicama uspijevali zaustaviti. Iako je osvojio i u NBA ligi MVP-a, to nije zadovoljilo Doktora.
I onda je došla ta magična 1983. godina. Dolazak Mosesa Malouna (Malone) iz Hjustona je stvorio jednu od najboljih kombinacija u historiji lige. Dvije atlete i radnika na terenu koji su došli tu iz veoma loših situacija.
Jadni Moses je do 18 godine bio nepismen (nije znao čitati ni pisati, potpisivao se sa X), ali je pred početak plej ofa izustio, u jednom od rijetkih momenata kada je razgovarao sa medijima, čuvenu rečenicu „Fo, Fo, Fo“, aludirajući na to da će počistiti sve protivnike i osvojiti titulu. Nije bio daleko, izgubili su tek jednu utakmicu od Milovkija u finalu Istočne konferencije.
Pred početak svoje posljednje sezone je najavio da će se povući, a sve arene te sezone su bile raspordane, dok su mu rivalske ekipe odavale počast.
Svi su pokušavali njegova zakucavanja, on je jednostavno bio taj kojeg su svi htjeli iskopirati. Nevjerovatan stil, na i izvan terena, čovjek radi kojeg se oči same zalijepe za ekran.
Nekoliko godina je bio i sudija u takmičenju u zakucavanju. U njegovom pogledu, koji inače nije bio ni sličan nekim kompetitivnijim košarkašima, se vidjela iskra i vrlo vjerovatno misao "Eh sine moj, kad sam ja to radio, a i sad bih mogao bolje".
Za kraj ću vas ostaviti sa izjavom legendarnog košarkaša Čarlsa Barklija (Charles Barkley) koji je opisao svoj prvi susret sa Ervingom, s kojim je bio saigrač na početku svoje karijere.
- Slušaj me Čarls, moraš imati stila. Ne može se nas 9 pojaviti u odijelima na aerodromu i onda se pojaviš ti s tvojim debelim dupetom u trenerci. Kako misliš da mi izgledamo? – podijelio je Barkli u jednoj emisiji.
