Legendarni Zlatan Ibrahimović je za ESPN pričao o svom djetinjstvu i tome kako je išao od jednog do drugog roditelja.
- Moja majka je bila čistačica, otac je radio na održavanju zgrada. Nisu uvijek bili tu jer su morali da rade i vode računa o novcu. Živio sam kod oca i trčao kod majke da jedem i onda se ona žalila da jedem za četvero pa me izbacila i nije mi bilo dozvoljeno da jedem sve i svašta - rekao je Ibrahimović, prenosi ESPN.
Kod oca je u frižideru bilo piva, mlijeka, hljeba i putera.
- To je bio doručak, ručak i večera kad bih bio kod oca, ali je davao sve od sebe da bih imao dobro djetinjstvo i zahvalan sam mu na tome jer bolje od toga nismo imali - kaže Ibra, koji objašnjava da je svoj karakter izgradio i prije fudbala.
"Došao sam iz kraja koji nije bio bogat, ljudi to zovu ''geto'', ja zovem ''raj'' jer se osjećam kao kod kuće. Tamo mogu da budem ''ja'' čak i sada. Ne tražite poštovanje, borite se za njega. Morate da se borite za sebe i da budete dominantni. Fudbal je bio stvar koju sam volio da radim", kaže Ibra i odgovara na pitanje zašto je za njega geto bio raj, prenosi B92.
- Bio sam slobodan, živjeli smo u zgradama s mnogo stanova jedni pored drugih s velikim dvorištem. Kad god ste htjeli, izašli biste napolje da se igrate. Niste znali ljude, samo ste se igrali, ali ste se osjećali dobrodošlo i bilo je mnogo ljudi sa svih strana svijeta. I svi smo bili jedno kad god smo igrali, niko nije osuđivao - ''ej, kakve to hlače nosiš'', ili ''kakva ti je to frizura''. Bilo je sreće i svi su bili na istom nivou i imali su iste šanse.
Na pitanje je li bio dobar kradljivac bicikala, u šali kaže "i dalje sam dobar u tome". Do terena gdje je trenirao imao je deset kilometara i nekada je trčao, nekada hodao, a nekada bi i "pozajmio" bicikl.
- Otac nije imao novca da kupi jedan i onda sam izlazio na ulicu i vrebao prvu priliku da ukradem neki, ukrao sam, otišao na trening i vratio se. Kad su me uhvatili, rekao sam: ''Pozajmio sam bicikl, nisam ga ukrao, evo, uzmite ga.'' Besplatno unajmljivanje - priča Ibrahimović.
Osamnaestogodišnjem sebi ne bi poručio ništa jer je ''ispao'' kako treba, a jedino mu nedostaje to što tada nije bilo toliko pažnje oko njega.
- Mogao sam da pravim gluposti bez straha da će ljudi reći bilo šta ili upirati prstom. Ali, kako su se pojavile društvene mreže i telefoni s kamerama, cijeli svijet je postao ''paparaco''. Zato sada okrećem glavu 360 stepeni.
Prisjeća se da je od prvog većeg novca koji je zaradio kupio Porsche turbo i da je čak njime bježao policiji. Priznaje da je to loše, ali je tada bio klinac koji voli adrenalin.
- Možete da izvadite nekoga iz geta, ali geto iz njega nikad. U Los Anđelesu do sada nisam imao nikakvih problema, ali, ako me, recimo, ne puste u neki restoran, kupit ću ga i pretvoriti u parking - upozorava legenda švedskog fudbala.
