Stadioni su u Bosni i Hercegovini u prilično lošem stanju, to nije nepoznato, a mnogi od objekata na kojima se igraju utakmice Premijer lige, jedva da se mogu tako nazvati. O komforu publike skoro da se i ne razmišlja, a kako bi se i razmišljalo kad ni osnovno nije riješeno. Tereni su uglavnom u lošem stanju, neki od njih u katastrofalnom.
Ne tako davno, predsjednik Željezničara Senad Misimović uporedio je travnjak Grbavice s kultnim Vemblijem, i to sa punim pravom. U Grbavicu je uloženo više od 1,7 miliona KM, radove su izvodile referentne kompanije i rezultat je tu - vrhunski travnjak kojeg se niko neće postidjeti. Nešto manje je koštao travnjak Bilinog polja, koji, također, izgleda veoma dobro.
Ima i drugih terena koji liče na Vembli, ponajprije na onaj nakon nedavne utakmice američkog fudbala, kad su ga dva NFL tima skoro preorala. Stječe se utisak da je sve prepušteno na milost vremenskim prilikama.
- Podsjetit ću da smo mi prije samo dvije godine, također, imali jedan projekt koji se odnosio na unapređenje terena na stadionima premijerligaša. Nažalost, implementacija tog projekta je završena onako kako je završena, nemamo idealne terene, a znamo i sami da je to najveći problem u našoj zemlji. Naravno, mi ćemo i dalje aplicirati za fondove FIFA-e i UEFA-e kako bismo u narednom periodu isposlovali neka dodatna sredstva koja bismo uložili u razvoj infrastrukture, jer je opća konstatacija da je infrastruktura gorući problem bh. fudbala – izjavio je Jasmin Baković, generalni sekretar Nogometnog saveza BiH.
Da li je ispravno razmišljanje da NSBiH treba ulagati u terene i infrastrukturu i da li je NSBiH to u mogućnosti? Sigurno je da bh. kuća fudbala kroz projekte pokušava dići nivo infrastrukture. Najbolji su primjeri Grbavica i Bilino polje, koje su, da ne lažemo, uredili isključivo projekti UEFA-e i NSBiH, ali je bilo pomoći i drugim klubovima.
Prije nekoliko godina, 13 klubova tadašnje Premijer lige dobilo je po 89.000 eura za koliko-toliko unapređenje infrastrukture. Nije to posebno veliki novac, ali je veliko pitanje kako je utrošen. Neki su ulagali u pomoćne terene, neki su uređivali svlačionice i objekte.
- Olimpik iz Sarajeva bio je tada premijerligaš i aplicirao je za taj novac. Na kraju je novac uložen u objekt na stadionu u Hadžićima, koji nema nikakve veze sa Premijer ligom. Nisu oni jedini primjer – kaže izvor “Dnevnog avaza”.
Postoje i tereni koji trpe više opterećenja, što otežava održavanje. Na tuzlanskom Tušnju igraju dva kluba. Planova i za tuzlanski stadion ima, ali se traži novac.
- U martu bi trebala početi gradnja istočne tribine, a što se tiče terena, bilo je nekih priča da se radi i kod nas ovo što je Željo napravio. Grad Tuzla najviše pomaže, Kanton i FBiH ništa, a što se tiče Saveza, i oni pomažu oko rasvjete, pomoćnog terena, a nakon plasmana reprezentacije u Brazil, pomogli su sa skoro 100.000 za sistem navodnjavanja. Nadam se da bi NSBiH s dobrim plasmanom reprezentacije opet mogao dobiti neka sredstva i da mi budemo dio tog kolača. Nikad nas nisu izbjegavali, kad god nam je trebala pomoć, bili su na raspolaganju. Neće se nijedan stadion moći sačuvati dok sve ekipe ne budu imale pomoćne terene na kojima će trenirati, a utakmice igrati na glavnom terenu. Nisu to velika ulaganja za te pomoćne terene, a mnogo bi pomoglo da glavni tereni budu bolji za odigravanje utakmica - kaže Dževad Šećerbegović, direktor Gradskog stadiona Tušanj.
Teren u Krupi
Teren u Krupi jedini je u Premijer ligi BiH s umjetnom travom. Iako je odobren, prilično je upitno da li bi se to desilo bilo gdje vani. Pokazalo se da ima lošu drenažu, a već na sami pogled jasno je da to nije teren kakvi su vani, od toga da ne bi trebao imati crni granulat pa do odsjaja, mnogo toga se gleda vani.
Primjer Koševa
Većina stadiona u BiH nije u vlasništvu klubova pa tako klubovi zavise i od volje lokalnih sredina. Jedan od primjera je stadion Koševo. Ovih dana je najavljeno da će se u modernizaciju uložiti skoro dva miliona KM. To je odlična stvar, ali nijedna KM neće otići na travnjak.
