Selektor Godfri Čitalu (Godfrey Chitalu) predvodio je nogometnu reprezentaciju Zambije čija je kruna trebao biti nastup na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon sjajnih igara, činilo se da samo čudo može spriječiti sjajnu generaciju da dohvati jedno veliko takmičenje.
Tehnička greška
No, koliko god život znao ponuditi lijepih priča, zna nekada biti veoma okrutan. Nakon trijumfa u Lusaki nad Marokom, Zambiju je čekalo gostovanje Senegalu u Dakaru.
Na put se krenulo avionom zambijske avijacije, “DHC-5 Buffalo” iz Lusake, bilo je ukupno 25 putnika. Pilot je već nakon prvog zaustavljanja aviona u Brazavilu (Kongo) imao problema s motorom, ali let je nastavljen.
Istraga će kasnije utvrditi kako je zbog tehničke greške te umora, pilot ugasio drugi, ispravni motor što je uzrokovalo pad u Atlantski okean, 500 metara od kopna, nakon polijetanja iz Librevila (Gabon). Slike koje su tog 27 aprila 1993. godine stizale sa Atlantika bile su užasne. Preživjelih nije bilo.
Poginulo je 18 igrača, selektor Čitalu, njegov pomoćnik Aleks Čola (Alex Chola), predsjednik Saveza Mihael Mvapete (Michael Mwapete) i četiri člana posade.
Dva igrača iz te generacije su preživjela. Igrom slučaja. Kaluša Bvalja (Kalusha Bwalya) i Čarlos Musonda (Charles). Bvalja je tada bio velika zvijezda, igrao je za holandski PSV te je putovao u vlastitom aranžmanu. Musonda, tada igrač belgijskog Anderlehta, propustio je let zbog povrede koljena.
- Dan ne prođe, a da ne mislim na drage prijatelje. Moje srce i danas plače, bol je i danas velika još uvijek nakon toliko vremena - kaže Bvalja.
Osvojili titulu
Tragedija je bila ogromna, ali nije zaustavila ovu zemlju, Zambija je nastavila kvalifikacije. I zamalo je Zambija napravila čudo. U posljednjem susretu za plasman na SP bio im je potreban bod, ali su izgubili od Maroka (0:1).
Ipak, 19 godina nakon velike tragedije, a pod vodstvom sjajnog francuskog trenera Erva Renara (Herve Renard), kojeg je Bvalja, kao predsjednik saveza, postavio za selektora, Zambija je osvojila Afrički kup nacija.
Sudbina je htjela da to naprave upravo u Librevilu. Dan prije utakmice igrači su otišli na mjesto tragedije, a predsjednik saveza im je poručio da tu ne smiju stati, da je vrijeme da napokon odu do kraja, da osvoje naslov.
I uspjeli su. Nakon drame u finalu, savladali su Obalu Slonovače i kreirali jedno od najvećih iznenađenja u ovom takmičenju.
Kristofer Katongo (Christopher), koji je proglašen za najboljeg igrača turnira, u vrijeme tragedije imao je 11 godina, dok je najbolji strijelac Emanuel Majuka (Emmanuel Mayuka) tada bio u pelenama, imao je tri godine.
Veliki strijelac
Tadašnji selektor Čitalu jedan je od najvećih fudbalera koje je Zambija imala ikada. Prema tvrdnjama tamošnjeg saveza, Čitalu je davne 1972. godine, igrajući za Kabve voriorse i reprezentaciju Zambije, postigao čak 107 golova.
Navodno je u sezoni 1967/1968, igrajući za Kitve junajted, postigao rekordni 81 gol. Ipak, kako nema tačnih statističkih podataka, ovo dostignuće nije priznato.
