Na terenu je često znao da pomrsi račune protivničkim ekipama. Nikola Nikić bio je više nego dobar fudbaler sarajevskog Željezničara i više grčkih klubova. Danas je trener koji je ostao duhovit. Voli da zbija šale na svoj i račun svojih prijatelja, pa i onda kada je teško. Pandemiju koronavirusa dočekao je kod kuće i sa nestrpljenjem očekuje da fudbalska lopta ponovo krene sa centra.  

Nikolu Nikića, u nekim prilikama, nije teško predstaviti. Dovoljno je reći – nekada vrhunski fudbaler, danas trener. Jer, pitanje je da li bi umio išta drugo da radi nego da bude maestralan, danas veliki fudbalofil.

- Mjesec dana sam u kući, u rodnom Skugriću. Izađem u dvorište i to je to. Vi ste me zezali da imam 80 godina, ali rođen sam 7.januara 1956. godine. Tako piše. Šalu na stranu, ja sam profesionalac. Dok sam igrao u Željezničaru, Čeliku, Borcu, Modriči, Zvijezdi iz Gradačca ili u Grčkoj, karantin je bio neminovan. Bez odgovornosti nema rezultata - kaže Nikić.

Dok je igrao po skugrićkim poljanama nije bilo ni prehlade, a kamoli nekakvih epidemija koje tresu cijelu planetu.

- Tačno je to. Sve je bilo drugačije. Nije bilo sela u modričkom kraju gdje nije bilo svijeta kao pljeve na utakmicama, a djece raspoložene da igraju bilo je koliko hoćete. Danas nas sve nešto snašlo. Treba se nadati da će sve ovo proći - govori on.

Moramo se pomagati

Kada prođe, opet ćemo se svi vratiti svom pozivu, a Nikola Nikić će na fudbalski teren. On mu je donio sve, a uzeo najljepše godine života. I neka je, uspio je. Šta će biti sa bh.fudbalom i najpopularnijim sportom nakon pandemije. Šta je najpravednije i najkorisnije učiniti?

- Možda je pandemija bila prilika da stavimo prst na čelo, da malo usporimo. Čitav svijet treba biti takav. Previše smo razmišljali o pohlepnosti, o novcu, o nekim rekordima. Sve smo ljudsko zapostavili. Jedan virus je pokazao da moramo biti zajedno. Čitam sudbinu nekadašnjeg predsjednika Reala. Umro čovjek i u čitavom haosu izgubili su njegovo tijelo. Moramo se družiti, voljeti, poštovati, pomagati. Što se fudbala tiče, pobijedit ćemo. Mada, nastaviti sezonu poslije dva mjeseca pauze bilo bi da smo Englezi i da igramo svakih dva dana. Momci će biti izloženi novim izazovima, povredama. Nadležni će, nadam se, donijeti najbolja rješenja. Fudbal će uvijek biti na dobitku, nakon svega - istakao je Nikola Nikić.

Sin mu je u Grčkoj, jedna kćerka u Srbiji, druga u Švicarskoj. U kontaktu je sa djecom, oprezni su, kaže, svjesni da samo pravom prevencijom možemo pobijediti ovo zlo koje se nadvilo nad cijelo čovječanstvo.

- Sin je u Grčkoj, sada je na Krfu sa suprugom i kćerkicom. Kćerka Rada je sa porodicom u Beogradu, a Marina sa svojom porodicom u Lozani. Sve je dobro. Oprezni su i čuvaju se. Moramo se svi pridržavati, mada još se nije rodio ko bi nama ugodio. Ipak, poručio bih svim čitaocima da budu odgovorni, da poštuju svoje majke, očeve, bake, dede, sve koji nam znače. Moramo tako, pa ćemo se na kraju svi radovati - trezveno će Nikić.

Kao dugogodišnjem prijatelju, predložili smo mu da nosi zaštitnu masku.

O, majko moja

- Ha ha ha ha ha ha. O, majko moja. O, majko mila. Dobro ste ovo rekli. Maska meni dobro stoji. Volio sam kaubojske filmove. Sada sam sa maskom kao kauboj. Ha ha ha ha - do suza se smijao Nikola Nikić.

Na kraju, poručili smo mu da čuva sebe i svoje najdraže, uz onu toliko korisnu u ovom času: Ostanite kod kuće!

„- ako je. Hvala od srca. Treba da svi ostanemo kod kuće. I da se pazimo - zaključio je Nikola Nikić, trener Bratstva iz Gračanice.

On bi o fudbalu mogao da priča satima i danima. I da se smije i popravlja raspoloženje svima i uvijek. I onda kada je teško. Jer, za njega teško ništa nije i sve je prepreke sa lakoćom rješavao. Navike iz igračkih dana primjenjuje u svakoj životnoj prilici.

Možda je tako i najbolje...