Cijeli svijet se nadao da će ishod biti drugačiji, ali - uzalud. Prvak Irana u hrvanju, Navid Afkari, pogubljen je u zatvoru. 

To je epilog višemesečne agonije kroz koju je prošao kada je optužen da je nožem ubio jednog radnika lokalnog vodovoda tokom protesta protiv vlasti 2018. Uzalud je tokom suđenja tvrdio da nije kriv i da mu je priznanje "izvučeno" policijskom torturom, baš kao što je učinjeno i sa njegova dva brata, kojima se također sudilo i to "zbog prisustvovanja nelegalnim okupljanjima" te "udruživanja radi ugrožavanja nacionalne bezbjednosti i vrijeđanja vrhovnog vođe".

Prema iranskim propisima, pogubljenja mogu biti iza očiju javnosti, poput ovog, kada se u zoru, prije prvih zajedničkih molitvi, u četiri sata obavlja vješanje. A mogu biti i javna, koja su rjeđa, a koja su uz vješanja još obavljana i kamenovanjem, a do 2007. u provinciji Fars i bacanjem sa velike visine.

Afkarijevoj egzekuciji prisustvovali su samo predstavnici porodica žrtve i ubice, kao i zatvorski dželat koji, po propisima, može najbližem rođaku ubijenog prepustiti izmicanje stolice ispod noge onog koji je osuđen na smrt vješanjem. Da li je do toga i došlo, ili je zatvorski dželat obavio svoj posao, nije poznato javnosti.

Uzalud je iranske čelnike molio prvi čovek UFC-a, Dejna Vajt (Dena White), uzalud je dizao glas i Sindikat međunarodnih atletičara, a uzalud se oglasio i Donald Tramp (Trump). Hrvač je pogubljen.