"Zlatni repić" italijanskog fudbala Roberto Bađo (Baggio) je ikona Azura. Italiju je odveo do finala Svjetskog prvenstva u SAD 1994. godine, i onda je baš on promašio protiv Brazila u raspucavanju jedanaesteraca finala tog takmičenja. No, Italijani mu nisu zamjerili, dočekali su njega i saigrače kao sportske junak po povratku kući. Obožavaju ga i dalje. On pak živi svoj život. I to na najbolji mogući način. Uživa u prirodi, prenosi SN.
Tokom igračke karijere riješio je egzistenciju... Doživotno, sebi i djeci. No, on živi u šumi, u pokrajini Vićenci. Odmakao se od vreve milionskog grada... Njegov dom je velika rustikalna seoska kuća okružena hektarima guste šume. Ondje je okružen domaćim (a vjerojatno i ponešto divljim) životinjama, prakticira budizam i živi sa suprugom Andreinom, s kojom je u braku više od trideset godina, te djecom Matiom (Matti) i Leonardom, dok kćer Valentina živi u inostranstvu.
- Siječem drva, vozim traktor i navečer sam izmoren i ‘onesvijestim se" - rekao je Bađo o svom prebivalištu i načinu života nakon fudbala.
Nedavno je slučajni prolaznik pokraj njegovog imanja, vidjevši ga, poželio autogram, ali... na automobilu. Malenoj i simpatičnoj Fiat Pandi koju vozi prolaznik. Jest neuobičajeno, ali Roberto se nije dvoumio. Pitao je samo gdje, ispalo je na vratima i poklopcu motora, pojednostavljeno bismo i ne baš književnim rječnikom rekli - ‘haubi‘.
- Eto ga, još jedan uništen auto - u šali će na to Bađo.
Prolaznik je navodno rekao.
- Naprotiv, sad je nedodirljiv.
Bilo kako bilo, Roberto Bađo, as koji je za Italiju postigao 27 golova u 56 utakmica i koji je 1993. proglašen za najboljeg na svijetu, te igrao za divove poput Juventusa, Milana, Intera uživa u skladu s prirodom. Bravissimo Roberto!