Leševi su danima ležali na ulicama, teror, ubistva, silovanja, protjerivanja, pljačkanja u Bijeljini su počeli 1. aprila te 1992. godine. Kad su u pitomi grad ravne Semberije upali Arkanovi zloglasni „Tigrovi“, bilo je jasno da više ništa neće biti isto.
Pokriće za torturu
Američki fotograf Ron Haviv stigao je s Arkanom, da snima „oslobađanje Bijeljine“, što je, shvatit će ubrzo, bilo pokriće za ubistva, torturu, najbrutalnije zločine. Njegove fotografije iz Slovenije, Vukovara, već su obilazile svijet. Znao je, kaže, nakon Vukovara šta će se događati dalje. No, bijeljinska slika zauvijek će promijeniti Havivov, ali i naše živote. Pripadnik Arkanovih „Tigrova“ nogom šutira ranjenu, bespomoćnu, poniženu ženu. Bošnjakinju iz Bijeljine.
- Kad pogledam 25 godina unatrag, jednu minutu unatrag, pitam se, kao i mnogi drugi, šta se zapravo događalo. Kad sam stigao u Bosnu, nakon Vukovara, znao sam šta će se događati. Nisam bio iznenađen time što se događa. Bio sam iznenađen što svijet to dozvoljava. Bio sam frustriran da niko to nije htio spriječiti - rekao nam je Haviv jučer, dan uoči 25. godišnjice početka zločina u Bijeljini.
Priznaje da je u momentu kad je snimio fotografije torture, mučenja, ranjavanja proživljavao previše različitih misli i emocija. I straha!
- Bio sam uplašen od onoga čemu sam svjedočio, od onoga što se događa i što se će tek dogoditi. Sve je u tom momentu postalo kristalno jasno. Bio sam u sličnim situacijama i prije, u Vukovaru, na drugim mjestima. Ali, svjedočiti ponovo takvoj brutalnosti bilo je prebolno, uznemiravajuće. Ali, razmišljao sam, ovo je moja dužnost, pokazati šta se dogodilo, nadati se nekoj reakciji – govori danas.
Rat zvanično još nije ni počeo, Bijeljinci su bili potpuno zatečeni vojnom akcijom, život je, kažu arhive, tih dana izgubilo najmanje 48 civila, a brutalni, represivni režim Arkanove vladavine nastavlja se mjesecima. Leševi s ulica sklonjeni su 3. aprila, kada u grad ulazi „bh. delegacija“ koju su činili Fikret Abdić i Biljana Plavšić.