Iako je od rata prošlo više od 20 godina, građani koji žive na entitetskoj liniji na Dobrinji, zbog teritorijalnih podjela i preklapanja nadležnosti, i dalje žive na margini društva, podijeljeni...
Različite cijene
No, kakva je zaista situacija na terenu, najbolje ilustriraju slike zajedničkih trgova, na kojima su polomljene ploče zamijenjene dopola, unutar naselja smeće je pokupljeno samo na jednom dijelu, a dijele se i vodovodne i kanalizacione cijevi tako da stanovnici često nisu znali kome da se obrate u slučaju havarije.
No, apsurdima tu nije kraj. Napola dijele i dvoetažnu garažu. Dio koji pripada Kantonu Sarajevo, nalazi se u ulici Petra Tješića, a onaj drugi, koji pripada Republici Srpskoj, na Trgu Ilidžanskog bataljona.
Odlučeno je tako nakon Dejtonskog sporazuma i naknadne korekcije entitetske linije.
Kako su nam kazali stanari obližnjih zgrada, garaža ima 200 mjesta. Od toga 156 pripada KS, a 44 mjesta RS. Za održavanje i upravljanje zadužena su dva komunalna preduzeća. Nelogičnost je i to što oni koji koriste “Radov” parking, mjesečno izdvajaju 60 maraka, a 65 KM oni koji ostavljaju vozilo u dijelu kojim gazduje preduće “Rad” iz Istočnog Sarajeva.
Krađa vozila
- U garaži, u oba dijela, rade po četiri radnika. Što se tiče nas, mi više klijenata imamo zimi nego ljeti, kada je potražnja nešto manja. Krađa vozila je nemoguća, jer su radnici stalno prisutni - kazao je za “Dnevni avaz” Strahinja Trifković, direktor preduzeća “Rad” iz Istočnog Sarajeva.
Mirza Ramić, portparol preduzeća “Rad”, kaže da, kada je u pitanju održavanje garaže, nemaju problema s kolegama, jer svako zna svoj dio posla.
- Garaža je sama po sebi tokom rata devastirana. Novac koji se prikupi od mjesečnih naknada, nije dovoljan da se uloži u rekonstrukciju cijelog objekta, već samo za osnovno održavanje i plaće radnicima – pojašnjava Ramić.
Podijeljeno i plaćanje računa
Dok se nisu navikli, građani su imali problema i u vezi sa plaćanjem računa za grijanje, struju, odvoz smeća, plin... Dešavalo se da jedan dio zgrade plaća račune jednom preduzeću, a ostali drugoj kompaniji. No, kako je vrijeme odmicalo, navikli su na to.
