Ima neka tajna veza između najljepšeg malog grada na svijetu Kozarca i njegovih mještana. Vole se na dirljiv i onom ko nije iz Kozarca neshvatljiv način. Ma gdje bili, da li u nekoj od 60-tak zemalja svijeta, gdje danas žive uspješni i vrijedni Kozarčani, a najviše ipak u srcu čaršije, kada se u tri ljetna mjeseca  u najveći i najljepši mali grad na svijetu poput rijeke slije i pet puta više stanovnika od broja koji inače ima.

Ostvaren san

Prepune ulice, bašte, bazeni, ožive svjetlom obasjane veleljepne kuće, izmaštane u nekom tamo inozemstvu i ostvarene u nekom od kozaračkih zaselaka... Da ih se ni čuveni Beverli Hils ne bi postidio.

A kolika je ljubav Kozarca i njegovih mještana, možda najbolje ilustrira priča Mirzeta Softića, uspješnog privrednika sa švicarskom adresom, koji posljednjih šest godina nije propustio nijedan vikend da iz Švicarske nije došao u svoj Kozarac.  

- Svaki vikend prijeđem hiljadu kilometara da bih stigao u Kozarac. Šest godina puta 52, pa računajte koliko je to kilometara - kaže Mirzet, koji je kozaračko jutro i prvu jutarnju kafu, u vrijeme kad smo stigli, dijelio s prijateljima Jusufom i Husom.

U Švicarskoj je 25 godina i priznaje da za to vrijeme tamo nikad nije sjeo u kafanu da popije kafu. Ali je zato ostvario poslovni san mnogih. Već 21 godinu je vlasnik pošte koja pokriva jednu četvrtinu Švicarske. U Kozarcu je predsjednik Nadzornog odbora Biznis centra, a u susjednim Kamičanima predsjednik Savjeta Mjesne zajednice. U redovnim vikend dolascima pokušava da stvori ambijent u kojim će on i njegova porodica, jednog dana, kada dođu ovdje, normalno živjeti.

- Planiram ulaganja i još važem turizam ili neki servis. Još ne znam, vidjet ću - kaže Mirzet, koji brojna putovanja po bijelom svijetu koristi opet za susrete sa svojim Kozarčanima.

Poznatim i nepoznatim. Slikovito pojašnjava da je dovoljno samo na FB napisati poruku gdje je i „oni dolaze kao pilići“.

Definicija života

A susreti na jutarnjoj kafi u centru čaršije mnogo znače i Jusufu Arifagiću, vlasniku čuvene kompanije „Arifagić Investment“, sjajnom čovjeku i privredniku, koji je ovih dana s prijateljima iz Biznis centra Kozarac poput poslovnog zemljotresa „protresao“ BiH. Otkriva nam da je uzeo pauzu, nekih desetak minuta, da obavi neki posao, a da je na kraju ispalo da je s dragim ljudima sjedio sat i po.

- Bitno je da svaki pojedinac nađe svoju definiciju života. Šta je život? Je li život možda pola miliona eura na računu ili je možda život da ujutro s prijateljima popiješ kafu u Kozarcu? Meni kafa u inozemstvu ne predstavlja ništa. Mogu da sjedim u Londonu, u Parizu..., ta kafa mi je opterećenje, jer sjedim i razmišljam o Kozarcu. I ne znam kako sam popio kafu - iskren je Jusuf.

Dodaje da su mu koferi još spakovani, ali da stalno, kad god sleti negdje na neki od svjetskih aerodroma, ima želju da se okrene i vrati u svoju sredinu.

Uspješni zetovi

U tim ljubavnim formulama Kozarca i njegovih mještana ima i prilično šarma. Pa nam tako, opet na kafi u kafiću u centru čaršije, u koji se, valjda, ide odmah nakon pidžame, Huse Selimović otkriva da ''mu ni doktor ne treba kad je u svom Kozarcu“. Huse živi u Švicarskoj, a u Kozarcu je redovan, svake godine, jer „mu je tu lijepo“. Husin brat Emir živi u Švedskoj, a treći Selimović je u Norveškoj.

- Mislim da na svijetu nema ljudi koji više vole svoje mjesto od Kozarčana - kaže Emir i s osmijehom nas, u maniru ljubaznih kozaračkih domaćina, pita jesmo li žedni, gladni.

A posebna priča su kozarački zetovi. Jedan od njih je i Valid Kavam (Walid El-Kawam), ljekar, specijalista ginekologije, s ordinacijom u Zagrebu. Supruga Erna rođena je Kozarčanka, pa je i Valid zbog nje zavolio Kozarac. Tu imaju imanje, veliku kuću koju su prije 14 godina napravili na Erninom porodičnom ognjištu.

- Odande si odakle ti je žena. I ne može drugačije biti - kaže s osmijehom Erna.

Supruga s kojim ima trojicu sinova upoznala je u Zagrebu, no Kozarac nije zaboravila te s ponosom ističe da je deseta generacija Kozarčana.

Priča o ljubavi

U Kozarac se iz inozemstva dolazi i zbog svadbi, jer vjenčanje i nije vjenčanje ako ga nije bilo u čaršiji. Nedjeljno ih ima barem nekoliko. Godinama se i precizno zna iz kojeg dijela svijeta stižu prvi Kozarčani. Sezonu otvaraju oni koji žive u Skandinaviji, potom dolaze oni iz Amerike, pa na kraju iz Njemačke, Australije, stižu i s Novog Zelanda i sa svih strana svijeta. U jednom takvom valu prije devet godina u Kozarac je s porodicom iz Amerike stigao Hamdija Joldić. I ostao.

Obnovio je rad mjesnog KUD-a „Kozara“, ima cvjećaru, bavi se pomalo poljoprivredom. Priča da Kozarac ima vrtić, školu čiji učenici uče bosanski jezik, Fudbalski klub „Bratstvo“, planinarsko društvo, zemljoradničku zadrugu, dobrovoljne vatrogasce, Kuću mira...

Kozarčani su obnovili i svoje džamije, u centru čaršije izgradili spomen-obilježje s imenima 1.226 nevino ubijenih Bošnjaka ovog kraja... Uradili su i elaborat po kojem bi Kozarac trebao vratiti status općine koji je imao do daleke 1963. godine.

- Bit će valjda i to, a u međuvremenu... pa valjalo bi još da imamo i Službu hitne pomoći - kaže Joldić.

I slaže se s opaskom nekih od mještana da i u Kozarcu ima tog što bi trebalo popraviti. Poput struje, vode, puteva koje treba asfaltirati... S osmijehom kaže „o tome drugi put, jer ovo je priča o ljubavi između Kozarčana i njihove jedine čaršije“.

Stanovi unaprijed prodati

Ukoliko poželite da napravite kuću u Kozarcu, za jutro treba izdvojiti oko 50.000 maraka. U posljednje vrijeme ovdje je, uz hiljade novih kuća, izgrađeno i 11 zgrada. Zanimljivo je da su stanovi uglavnom unaprijed prodati.

Titova i „direktorska“ ulica

Naziv glavne ulice u Kozarcu, koja je mjesto svakodnevnog okupljanja, mala tržnica sa štandovima voća, knjiga i odjeće po trotoarima, trg „mišića“ gdje se traži radna snaga, mjesto načičkanih kafića, restorana nije mijenjan. Još je to ulica Maršala Tita. Ima i jedna koju Kozarčani zovu „direktorska“, jer u njoj, prema Joldićevim riječima, stanuju svi bivši i sadašnji direktori.

Vrijednost auta 2 milijarde eura

Kozarčani voze dobre i skupocjene automobile. Joldić priča da se to najviše vidi u večernjim satima.

- To su rijeke automobila. Mislim da vrijednost automobila u Kozarcu ovih dana dostiže oko dvije milijarde eura. U Švicarskoj je objavljeno da je jedan Kozarčanin ovdje dovezao auto vrijedan 300.000 eura. Vidio sam ga, prošao je glavnom ulicom, ali ne znam ni kako se to zove - kaže Joldić.