Potpredsjdnik Sjedinjenih Američkih Država Mike Pence, tokom dvodnevne posjete Crnoj Gori, između ostalog, pružio je balkanskim državama ruku saradnje.

Obraćajući se, tokom samita Jadranske povelje, okupljenim čelnicima Crne Gore, Makedonije, Albanije, Kosova, Srbije i Bosne i Hercegovine, on je zatražio reforme koje žele građani tih zemalja.

- Pripadate novoj generaciji balkanskih lidera, a ovo je historijski momenat za napredak zapadnog Balkana. I ja vas pozivam i tražim od vas uz veliko poštovanje, da ovu priliku maksimalno iskoristite - rekao je Pence između ostalog.

Posjeta drugog čovjeka SAD regionu, i to baš Crnoj Gori, nije ni malo slučajna.

Ova je država prije dva mjeseca postala članica NATO saveza.

Njen ulazak u Alijansu zasigurno je bio najdramatičniji događaj. Zvanična Moskva snažno se protivila tom činu i nije birala sredstva. U oktobru prošle godine, u vrijeme kada su provođeni izbori, otkriveno je da su ruski agenti spremali državni udar i ubistvo tadašnjeg predsjednika Vlade i lidera Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića.

U saradnji s ultranacionalistima iz Srbije, plan je bio da zavjerenička grupa upadne u državne institucije u vrijeme proglašavanja izbornih rezultata i zaposjedne ih. Moskva je ispravno procijenila da ni ovog puta neće pobijediti Đukanovića i njegove saveznike i odlučila se za likvidaciju.

On je to ne samo osujetio, nego je i razotkrio cijeli plan.

Postoje čvrsti dokazi, naime, da su ultranacionalisti, nakon svrgavanja Đukanovića, sličan scenario planirali i u Srbiji zbacivanjem Aleksandra Vučića.

Amerikancima je taj scenario poznat do u detalje. Kao i sve ostalo što Kremlj sa svojim satrapima provodi na Balkanu.

U rastućem srazu između Moskve i Washingtona, SAD ima strateški interes da je u Evropi mirno, stabilno i da taj kontinent napreduje.

A toga, kako reče ne samo Pence, već čak i sam predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker, nema bez mirnog i naprednog Balkana.

Ko su, stoga, američki potencijalni ili realni saveznici na balkanskom tlu.

U Crnoj Gori to je DPS Mila Đukanovića. Šta god ko mogao misliti, ovaj pragmatični lider ne samo da je Crnu Goru doveo do NATO-a i na čelo balkanske kolone prema ulasku u EU, već je i od ove male države napravio modernu i naprednu zemlju.

Nedavni izbori u Albaniji potvrdili su dominaciju Edija Rame. On je, čak, poboljšao rezultat i ima više poslanika u parlamentu nego četiri godine ranije. Iako ne bez trzavica, Ramin odnos s Washingtonom neupitan je. Saada mu predstoji najkrupniji zadatak - provođenje temeljite reforme pravosuđa na kojoj su SAD predano radile posljednjih 10 godina.

Na Kosovu je sasvim nebitno za SAD ko će biti na vlasti. Sve albanske stranke apsolutno su privržene Washingtonu.

Zanimljivo je da albanski lobi u SAD, po svemu sudeći, ima najjače veze s novom američkom administracijom. Ne jednom su se albanski politički prvaci iz regiona slikali s novim predsjednikom SAD Donaldom Trumpom.

Ta albanska naslonjenost na SAD zasigurno je jedan od ključnih razloga zašto je baza Bondstil već sada pozicionirana kao stacionarna tačka vojske SAD u decenijama pred nama.

U Makedoniji je na vlasti Zoran Zaev. Nakon godina teške političke krize, ova država kao da je na putu izlaska iz mraka. Zaev je, za razliku od njegovih oponenata, izrazito antiruski orijentiran. Iako mu je većina u parlamentu klimava, on se ne libi da otvara i najteža pitanja i traži rješenja. Podrška koju dobija od Washingtona postaje sve očitija, pa i snažnija.

Zaev se nada da će plodovi mukotrpnog rada i bolni kompromisi koje pravi i koje će praviti, biti nagrađeni, najprije, ulaskom Makedonije u NATO prvom narednom prilikom. Ne treba sumnjati da SAD podržavaju tu ambiciju.

U Srbiji je neupitni vladar svega Aleksandar Vučić. Formalno je on "tek" predsjednik Srbije, ali je suštinski alfa i omega. Prije nego je Pence došao u Crnu Goru, Vučić je boravio u Washingtonu. Mnogo je detalja te posjete ostalo iza scene, ali je činjenica da je Srbija za SAD zasigurno najznačajnija, nakon ulaska Crne Gore u NATO.

Washington želi da se Beograd odmakne od Moskve, ali razumiju stanje u Srbiji.

Ipak, rastući sraz s Rusijom, i njima, ali i Vučiću ostavlja sve manje manevarskog prostora za igru "na dvije stolice".

Istina, predsjedniku Srbije naruku ide kolebljivost Evropljana koji su osudili najnovije sankcije SAD protiv Kremlja. No, bez obzira na to, manevarski prostor Beograda se sužava jer su antagonizmi Evropljana i Rusije veći, dugotrajniji i brojniji od (trenutnih) interesa.

A Bosna i Hercegovina?

E, tu je situacija najkonfuznija i najmanje ima nade za optimizam.

"Rusofilstvo" predsjednika entiteta Republika Srpska, Milorada Dodika je više paradne, nego realne prirode. Dodik ima sve razloge da Moskvi ne vjeruje. Toliko je toga najavio i svaki put je ostao praznih šaka. Kremlj pruža neskrivenu političku podršku Banjoj Luci, ali iz svojih taktičkih razloga. Dodik je svjestan toga. Zna da mu se svaki tren može desiti da ostane na cjedilu. Ruski rulet koji igra ima poznati ishod. Samo je neizvjesno kada će se okončati.

Kod bosanskih Hrvata sitaucija je i čista i nejasna u istoj mjeri. SAD znaju da Rusija tu nema nekog manevarskog prostora, ali Washington baš i nije najsretniji zbog bliskih odnosa Dragana Čoviča i Dodika. Ipak, ne nastoje da se oni pokvare.

Kada su, pak, Bošnjaci u pitanju, stanje je potpuno nejasno.

Washington ne vjeruje Bakiru Izetbegoviću. Optužuju ga sve glasnije za veze s radikalnim islamskim elementima, ali i kriminalom i korupcijom. Svjesni su da su njegovi politički dani ipak odbrojani i da njegova politika nije ono što većina Bošnjaka želi.

SAD čeka predstojeće izbore i nada se da će oni donijeti neophodnu željenu promjenu nabolje. Ako do nje dođe, ako SDA, te posebno elementi odani Izetbegoviću, budu poraženi, rodit će se prilika za nove lidere o kojima Pens govori.

Ako ne, SAD će raditi s ostalima na Balkanu, a BiH neka čeka.

Zapad je davno razradio scenario u slučaju "ne daj Bože". Rata nema i bilo kakav ozbiljni konflikt bit će, u najgorem slučaju, zadržan unutar BiH.

Pence je posjetom Crnoj Gori otvorio vrata saradnje SAD i balkanskih država. Washington, kao prijestolnica vodeće sile svijeta, sigurno neće nikoga vući za rukav i moliti za saradnju.