Atentat na zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, koji je izvršen 16. marta 1999. godine, bio je, prema zvaničnoj policijskoj evidenciji, 132. teroristički akt koji je u toj i 1998. godini izvršen u BiH!  

Počinitelji su otkriveni u samo 25 slučajeva, objavila je “Slobodna Bosna” u tekstu pod naslovom “Kratki pregled "najboljih" terorističkih akcija u Federaciji BiH poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma: Leteći cirkus Monty Daytona”, a u okviru velikog dosjea nazvanog “Sarajevski atentat - smrt Federacije”. Dosje je, podsjetimo, objavljen 20. marta 1999., dok se Leutar još borio za život, ali je tu bitku, nažalost, izgubio osam dana kasnije.

Handalina osveta

U “Letećem cirkusu Montya Daytona” SB je donijela hronologiju tada najaktuelnijih terorističkih napada koji su potresali našu državu, a prenosimo ih u nastavcima našeg feljtona o političkim ubistvima, ali podsjećamo i na neke već ranije objavljene informacije koje i u ovim slučajevima ukazuju na upletenost zloglasne jedinice “Ševe”.

SB je, naime, na početku teksta podsjetila na teški teroristički napad izveden prije 20 godina u Mostaru kada su tri osobe bile teško povrijeđene, a 40 lakše. Naime, 18. septembra 1997. godine oko 23.40 sati, u zapadnom djelu Mostara eksplodirala je autobomba, podmetnuta u Splitskoj ulici, uz sami stambeni blok ispred Policijske uprave Mostar i takozvane Kamene zgrade.

Krivac za teroristički napad bio je Ahmed Zuhair zvani Handala sa petoricom pomagača, a među kojima je upravo SB u tekstu od 20. marta 1999. potencirala jedno ime koje je u sklapanju zamršenog mozaika o političkim ubistvima u BiH i više nego interesantno. Riječ je o Vladi Populovskom zvanom Makedonac.

- Ahmet Zuhair zvani Handala i Ali Ahmed Ali Hamad zvani Ubeida prvi put su u Mostar došli 11. septembra 1997. kako bi precizno utvrdili lokaciju na kojoj će sedam dana kasnije parkirati automobil bombu.

Handalin plan predviđao je četiri potencijalna mjesta; zatvor u Šenoinoj ulici, prostor pored velike zastakljene zgrade za koju je on tvrdio da je hotel, benzinsku pumpu i parking u središtu stambenog bloka u Splitskoj ulici.

U izjavi koju je nakon hapšenja, krajem oktobra iste godine, Sektoru kriminalističke policije MUP-a Federacije dao Bahreinac Ali Hamad (bivši pripadnik 7. korpusa koji u Bosni stalno boravi od avgusta '97.), Handala je osvetu planirao mjesecima ranije. Prijetio je da će "nešto učiniti" u Žepču, Kiseljaku ili Mostaru kako bi se osvetio hrvatskim policajcima koji su ga od januara 1996. do kraja maja '97., kada je službeno pomilovan i oslobođen, navodno maltretirali u zatvoru.

Dan prije eksplozije, njih dvojica sastala su se u kući Handalinog punca u zeničkom naselju Željezno Polje, gdje ih je čekao Saleh Nedal zvani Jemen. Četvrti bitan lik je Vlado Populovski zvani Makedonac, oružar i stručnjak za izradu eksplozivnih naprava sa satnim mehanizmom iz Zavidovića, koji je Ali Hamadu nekoliko dana ranije uručio satni mehanizam, štapin i sprej protiv insekata za brisanje tragova na automobilu.

Zajednički su odlučili da u toj akciji koriste crveni golf sa automatskim mjenjačem koji su ranije ukrali u Novom Travniku – objavila je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. podsjetivši da je, nakon terorističkog čina u Mostaru, “Oslobođenje” iz izvora bliskih Federalnom MUP-u objavilo vijest da je “uhapšen Vlado Populovski, misterizoni "Makedonac" iz Zavidovića, za kojeg se vjeruje da je jedan od najopasnijih terorista, u izravnoj vezi sa Abu Hamzom i Handalom”.

- Prema istom izvoru, Populovski je, nakon što ga je uhapsila federalna policija, pritvoren u Kazneno-popravnom domu u Zenici. Kao i u slučaju Abu Hamze i Handale, tako se i njemu naknadno gubi svaki trag?! – objavila je “Slobodna Bosna” prije 18 godina.

Krivi smjer istrage

Upravo taj prošle godine ugašeni sedmičnik je samo godinu ranije (1998.) u više svojih tekstova tretirao Vladu Populoskog Makedonca - tačnije kroz intervjue Edina Garaplije, nekadašnjeg pripadnika bošnjačke tajne policije AID, te generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH kojem su 1993. ubijeni supruga i šura, koji su otkrili da je Makedonac u ratu bio pripadnik “Ševa”, zloglasne formacije tajne policije.

- To je teroristička grupa (15 do 25 ljudi) koju je formirao Alija Delimustafić u maju ’92. godine. Grupa “Ševe” predstavljala je snajpersku terorističku grupu sastavljenu od bivših pripadnika KOS-a te specijalista iz Niša, kao i od zavrbovanih kriminalaca sa podebljim policijskim dosjeima, od kojih je i Nedžad Herenda jedan - svjedočio je Garaplija, jedan od isljednika Nedžada Herende, uhapšenog 1996. godine po nalogu bivšeg direktora AID-a Kemala Ademovića.

- "Ševe" su sve terorističke akcije vezane za postavljanje eksplozivnih naprava radile preko pripadnika grupe poznatog pod nadimkom Makedonac. On je bio specijalista za postavljanje tempiranih i naprava za daljinsko aktiviranje. Plan akcije za likvidaciju generala Sefera Halilovića bio je jednostavan. Postaviti tempiranu napravu ispod terase stana, a zatim ostaviti nekoliko tragova koji bi eventualnu istragu odveli u krivom smjeru - tvrdio je Garaplija u “Slobodnoj Bosni”, svjedočeći o pokušaju likvidacije generala Sefera Halilovića 1993. godine, kada su ubijeni njegova supruga Mediha Halilović i njen brat Edin Rondić.

Garaplija je, naime, tvrdio da su za atentat na Halilovića bili angažirani pripadnici “Ševa” Nedžad Herenda, Dragan Božić i Makedonac. Podsjetimo i na to da je ove Garaplijine navode potvrdio i bivši komandant ARBiH Sefer Halilović u oktobru 1998. godine u intervjuu za “Slobodnu Bosnu”, pod naslovom: "Izetbegović je morao znati za atentat na mene: Bez njega i njegovog sina u Sarajevu ne možete otvoriti granap, a kamoli ubiti drugog čovjeka Armije!!!”

Automobil napunjen razornim eksplozivom

- "Sav eksploziv smo složili u gepek golfa. Poslije toga je Handala uzeo jedno pakovanje crvenog eksploziva, rasporio ga, a nakon toga je u njega stavio tri mehanička upaljača koja je štapinom povezao sa druga tri mehanička upaljača koja je nakon toga uvezao u jedan snop, uvezujući ih sa četvrtim upaljačem koji je bio direktno povezan sa inicijalnim dijelom satnog mehanizma, a koji tada još nije bio priključen. Krajeve štapina sa upaljačem je provukao ispod zadnjeg sjedišta i sjedišta vozača, te ih pripremio za priključenje na satni mehanizam koji je trebao biti postavljen ispod nogu vozača", izjavio je federalnim istražiteljima Ali Hamad – prenosila je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. godine, te u nastavku opisala:

- Nakon toga, na automobil napunjen eksplozivom stavili su diplomatske pločice. Autobombu od Zenice do Mostara vozio je Ali Hamad. U golfu sa dobojskim registarskim oznakama pratili su ga Handala i Nedal. Registarske pločice zamijenili su u Mostaru.

Na automobil napunjen razornim eksplozivom stavljene su mostarske registarske oznake sa "šahovnicom", a na drugi auto iranske diplomatske table. Osamnaestog septembra '97. u 23.32 sata, kada je automobil bomba eksplodirao u Splitskoj ulici, u njemu se nalazilo ukupno 15 protutenkovskih mina, deset kocki TNT-a težine po 450 grama, oko 20 protupješadijskih nagaznih mina, 500 protupješadijskih poteznih mina i petnaestak kilograma crvenog eksploziva u obliku kobasice.

Tri osobe su teže ozlijeđene, a 40 lakše. Oštećeno je 13 poslovnih i garažnih prostora, ukupno 94 stana i 96 automobila - pisala je “Slobodna Bosna” 20. marta 1999. godine.

(Sutra: Zbog čega je Leutar optuživao grupu pripadnika odreda “El-Mudžahid”)