O Munibu Zahiragiću, bivšem pripadniku bošnjačke tajne službe (AID), uhapšenom 2002. godine pod optužbom za špijunažu, a kojem je suđenje na Kantonalnom sudu u Sarajevu bilo zatvoreno za javnost, zna se vrlo malo. Osuđen je 2003. na dvije godine zatvora i od tada u javnosti ima vrlo malo detalja, iako su prije 15-ak godina za ovu aferu bili zainteresirani i najpoznatiji svjetski mediji.

Stan od Bakira

Tada je, između ostalih, i ugledni američki “The New York Times” detaljno izvještavao kako je bosanska vlada pokrenula istragu o radu stranih humanitarnih organizacija, a u martu iste godine istražitelji su prijavili da iz tri islamske humanitarne organizacije nedostaju novčani fondovi.

Jedna od njih - "Bosanska idealna futura" (BIF) - bila je i agencija kojoj je na čelu bio uhapšeni Zahiragić. Sjedinjene Američke Države zamrznule su svu imovinu te humanitarne organizacije koja je direkcije imala u američkim saveznim državama Nju Džersi i Ilinois.

Podsjećanja radi, bivši agent Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) BiH i direktor BIF-a Munib Zahiragić nezakonito je posjedovao tajne dokumente koji ga povezuju s osobama afričkog i azijskog porijekla osumnjičene za umiješanost u terorizam.

Pripadnici Federalnog MUP-a u njegovoj su garaži pronašli više od 80 dosjea pod oznakama "strogo povjerljivo" i "državna tajna". Svi su se dokumenti odnosili na osobe za koje se držalo da su u BiH doputovale sa sumnjivim namjerama.

Pretpostavljalo se da je Zahiragić informirao potencijalne teroriste o tome da ih tajne službe ili policija prate te im potom pomogao napustiti zemlju, a mediji su tada tvrdili i da jedan od dokumenata pronađen kod Zahiragića upozorava i na direktnu vezu bošnjačkog političkog vrha s jedinicom El Mudžahid.

- Komandant te jedinice Abu Maali navodno je dobio stan u centru Sarajeva od Zavoda za izgradnju grada, kojem je na čelu Bakir Izetbegović. Abu Maali, nakon što je obaviješten da za njim tragaju američke i francuske tajne službe, je pobjegao iz BiH. Sam je Bakir Izetbegović odbacio tvrdnje medija, kazavši da sporni stan u Sarajevu nije dodijeljen Abu Maaliju, nego nekom Abdulahu Mohtariju, natporučniku Vojske Federacije koji je rođen u Zagrebu - pisao je “Večernji list” 11. aprila 2002. godine.

Teške posljedice

Detaljnije se slučajem “Zahiragić” u to vrijeme bavio bh. sedmičnik “Dani” u broju 270. od 16. avgusta 2002. godine donoseći tekst pod naslovom “Veliko otkriće ili velika prevara”.

- Prije početka suđenja Munibu Zahiragiću, kontraobavještajnom službeniku AID-a, tužilac i odbrana su saglasni u jednom: javnost treba isključiti sa suđenja. Zahiragić je optužen da je pomagao bjekstvo najmanje dvojice Arapa koje su u BiH tražile strane obavještajne službe. Ako su svjedoci ili osumnjičeni u slučajevima kao što su Pogorelica ili ilegalna mostarska skladišta oružja oslobođeni obaveze čuvanja "državnih tajni", kakvu to još tajnu treba sačuvati od javnosti u slučaju Zahiragić - pitali su “Dani” u tekstu “Veliko otkriće ili velika prevara” te nastavili:

- Munib Zahiragić (49), bivši uposlenik AID-a i direktor humanitarne organizacije BIF, uhapšen je krajem marta i optužen početkom augusta ove godine. Kantonalni tužilac u Sarajevu Mustafa Bisić tereti Zahiragića da je odavanjem službenih tajni sarajevske tajne službe izazvao teške posljedice za rad bivše Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID) i pomogao bjekstvo iz BiH dvojice Arapa koje su tražile strane obavještajne službe.

Zahiragićev advokat Mustafa Bračković je podnio prigovor na optužnicu. Prije početka suđenja, tužilac i odbrana su saglasni u jednom: javnost treba isključiti sa suđenja.

U svojoj objavi ove optužnice, kantonalni tužilac Mustafa Bisić je napisao da je "shodno članu 283 Zakona o krivičnom postupku predložio Kantonalnom sudu Sarajevo da se isključi javnost sa glavnog pretresa radi čuvanja službene tajne. Otkrivanje tajnih podataka moglo bi izazvati teške posljedice po bezbjednost i sigurnost Federacije BiH, države BiH, rada same službe AID-a. Otkrili bi se podaci u pogledu određenih krivičnih djela i lica i saradnje sa stranim obavještajnim službama, sfere saradnje, interesovanja i događanja u cilju sprječavanja najtežih krivičnih djela protiv ustavnog poretka BiH".

Branilac Bračković u izjavi za Dane tvrdi da su ovo suđenje i javnost nespojivi: "U svom prigovoru se nisam protivio prijedlogu Tužilaštva da to bude zatvoreno suđenje. Odbrana se slaže sa zatvorenim suđenjem i prijedlogom za isključenje javnosti." Odluka o isključenju javnosti sa suđenja pripada sudskom vijeću Kantonalnog suda u Sarajevu, čije imenovanje još nije objavljeno. Javnost šuti o prijedlogu tužioca Bisića i saglasnosti odbrane, kao da je takva odluka samorazumljiva. “Dani” su stoga istražili šta će to ostati skriveno ukoliko sudsko vijeće prihvati prijedlog tužioca - objavili su “Dani” u avgustu 2002. godine.

Špijunaža preinačena u odavanje službene tajne iz nehata

- Ukoliko suđenje bude zatvoreno za javnost, a dokazi nedostupni, to će omogućiti brojne špekulacije, prije svega o samovolji agenta ili o prikrivanju njegovih nalogodavaca. Bosanska javnost i dan-danas trpi posljedice zbog sličnih špekulacija o nizu zatvorenih suđenja, počev od suđenja takozvanoj sarajevskoj grupi 13 muslimanskih intelektualaca 1983. godine do poslijeratnih zatvorenih suđenja, kao što je suđenje Al Gahtaniju, osuđenom za kidnapovanje trojice, ubistvo jednog i pokušaj ubistva dva britanska humanitarca.

Zbog toga je zatraženo, najavljeno i već poduzeto isključenje javnosti iz toka istrage i sa suđenja Munibu Zahiragiću najveće iskušenje za novu, tek dodijeljenu slobodu pristupa informacijama u bosanskoj javnosti.

Iako je optužnica još javni dokument, ni tužilac ni odbrana ne daju javnosti pravo uvida. Ukoliko suđenje bude zatvoreno za javnost, svi učesnici će biti obavezani na čuvanje tajne, a javnost će se uzalud uvjeravati da je BiH jedna od rijetkih tranzicijskih država koja ima Zakon o slobodi pristupa informacijama. Sa ovim zakonom ili bez njega, vlast će kroz slučaj Zahiragić imati u rukama važan izuzetak koji će omogućiti skrivanje tajni – upozoravali su “Dani” u tekstu od 16. avgusta 2002. godine.

Međutim, sud je usvojio prijedlog tužioca i suđenje je od početka bilo zatvoreno za javnost, a 30. juna 2003. Munib Zahiragić u sarajevskom Kantonalnom sudu osuđen na dvije godine zatvora i to ne zbog špijunaže, nego “odavanja službene tajne iz nehata”.

(Sutra: Šta je ostalo skriveno u slučaju “Zahiragić”)