Glumački velikan Emir Hadžihafizbegović, bio je jedan od ključnih glumaca na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu . U dva filma koja su privukla najveću pažnju, „Žaba“ i „Muškarci ne plaču“ Hadžihafozbegović igra glavne uloge. Vremena za predah nije bilo pošto se priprema za novu, zapravo tekuću sezonu u Kamernom teatru 55, na čijem je čelu skoro dvije godine.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ Hadžihafizbegović je govorio o važnosti antiratne poruke koju ovi filmovi šalju, teatrskoj kući u kojoj je odigrao više od 600 predstava, festivalu „Dani Jurislava Korenića“, te nam je pokušao odogovoriti na pitanje šta će biti sa Bosnom i Hercegovinom? Ko su kočnićari napretka naše zemlje, a kojoj želi dobro tvrdi Hadžihafizbegović narod najbolje zna.
- Sad dolazimo s godišnjih odmora i nastavljamo sezonu u Kamernom teatru, a nova kreće od januara. Zaista možemo da se pohvalimo bogatom tekućom godinom, pogotovo zbog toga što ćemo ja završiti festivalom „Dani Jurislava Korenića“ kojeg smo zakazali od 7. do 14. decembra. Bitno je istaći da je Kamerni teatar pokrenuo incijativu da se parking ispred Pozorišta mladih proglasi trgom Jurislava Korenića, i da se skinu automobili s tog mjesta. Uglavnom čekamo odgovor na ovu incijativu, a imamo podršku i ostali teatara i kulturnih institucija, a prije svega vrijeme je da taj čovjek dobije svoje mjesto u Sarajevu u vidu jednog trga ili fontane – govori Hadžihafizbegović na početku razgovora.
Negativne energije
Primili ste čestitke za uloge u „Žabi“ i „Muškarci ne plaču“, a prvijenac Alena Drljevića ovogodinšnji je bh. kadidat za nominaciju za Oskara.
- U svakom slučaju velike čestitke Alenu i cijeloj ekipi, a tokom snimanja već sam nagovijestio da je to film koji će sigurno biti primjećen u regiji i već je osvojio nekoliko značajnih nagrada..., tako da je bilo logično da izbor padne na ovaj film. „Žaba“ je također odličan film. Oba su značajni i veliki, te su poslali antiratnu poruku iz Sarajeva, što će se sigurno prepoznati gdje god budu prikazivani. Drago mi je da sam sudionik u oba ostvarenja, i da imam velike uloge. Svakako bih ovaj odgovor završio sa „Žabom“, jer je to možda najznačajnija uloga u mom životu i karijeri. Slijede nam festivalski putevi, i bit ću sretan, kako sam već kazao, da ova antiratna poruka iz Sarajeva odjekne regijom i svijetom.
Gledajući na stanje oko nas, poput svađe oko trećeg entiteta, trećeg kanala, pelješkog mosta..., hoće li poruka doprijeti do onih do koji treba?
- Pratim sve što se dešava. Vidite da se javno mijenje sve manje uključuje i komentira te stvari, što znači da je politika stvorila svoj paralelni svijet u odnosu na malog, običnog čovjeka koji sve manje komentira te stvari. Razmjena replika i šlagvorta ostala je samo između političara. Sve to zorno govori o tome do koje mjere se još uvijek atakuje na bh. suverenitet i bh. integritet. Odgovornost ne bih podijelio na sve tri da kažem nacionalne opcije, i nisu za takvo rovito stanje unutar BiH svi podjednako krivi. Neću da kažem ni koga smatram nevinim niti koga krivim, ali ima jedna kineska misao koja kaže: „Dobrom uhu je i komarac muzika.“ Zbog toga mislim da ljudi prepoznaju odakle dolaze te centripetalne i centrifugalne negativne energije prema BiH, i zbog čega se tako sistematično radi na neuspostavljanju bh. ustavotvornosti na način kako je to rješeno u nekim drugim civiliziranim zemljama.
U kakvoj situaciji se nalazi obični čovjek kada u našoj zemlji?
- Ono što mogu reći je: „Hvala Bogu da postoji dijaspora koja čuva socijalni mir u BiH“. Taj mir je uveliko određen novcima koji iz dijaspore stižu već godinama. Evo ja živim u haustoru gdje petero ljudi dobija pomoć od svojih sinova, kćerki, braće, sestara..., i kada bi taj haustor pomnožili sa ostalim u našoj zemlji, vidjeli bih da socijalni mir čuva dijaspora. Ali optimista sam i duboko vjerujem da će u BiH, u vremenu koje je pred nama doći do nekog kvalitativnog političkog dogovora, jer nezaustavljiv je put BiH prema Evropskoj Uniji i NATO paktu. Znam kako žive mali i obični ljudi, ali ne znam zašto ih tako zovemo jer oni su možda veliki i neobični s obzirom na sav napor koji ulažu kako bi ostvarili egzistenciju sebi i porodici. Nisam pristalica teze da je spas u zemljama trećeg svijeta i da treba puhati u jedra odlukama mladih ljudi da idu iz BiH, pozvao bih ih da ostanu. Imam djecu tih godina i sasvim je izvjesno da će iako nisu još zastalno zaposleni tražiti svoj neki nastavak života unutar naše zemlje. Mislim da BiH ima dosta komporativnih prednosti da postane zemlja dobrog življenja, a što se tiče loše situacije zaista bih one koji veziraju, mislim na međunarodni faktor i velike sile trebali prepoznati šta se ovdje dešava. Ovdje se dešava opstrukcija države od onih kojima pravna država ne treba, a zašto im ne treba to narod dobro zna.