Ž7 =  ## 

Ime Bosanske Kostajnice, gradića koji se preko Une dodiruje sa svojom imenjakinjom Hrvatskom Kostajnicom, prvi put se spominje još 1258. godine. Ime je gradić dobio po kestenu kojim su se vjerovatno, sudeći prema nalazištima, ostacima vodovoda i nekih stambenih objekata, sladili antički rudari, Rimljani, a kasnije i ostali vladari, grofovi, begovi, austrougarska i francuska gospoda.

Svi oni su zanimljivim građevinama, ljepoticama poput džamije Azizije, zgrade Općine, Magistrata, Napoleonovog mosta... svako na svoj način, davali pečat ovom mjestu.

Spomenik kulture

Malo koji gradić u BiH može se pohvaliti time da njegovi čelnici uživaju u jedinstvenom poslovnom ambijentu, zgradi sagrađenoj daleke 1887. godine. U prepoznatljivom pseudomaurskom stilu, viđenom na dvije najpoznatije bh. vijećnice, u Bosanskom Novom i Sarajevu, gradili su je austrougarski arhitekti za svog prvog vlasnika, Općinu Bosanska Kostajnica.

Aleksandar Pašić, portparol Općine, kaže da je u zgradi koja je kao spomenik kulture zaštićena općinskom odlukom, ostao očuvan oslikan strop sa željeznim lusterom.

- Renovirana je nekoliko puta, posljednji put prije sedam godina. Sačuvan je osnovni oblik objekta, a postavljena je nova, ali drvena stolarija kako bi se sačuvala autentičnost – kaže Pašić.

Samo stotinjak metara dalje nalazi se još jedna austrougarska građevina, manje pompezna, zgrada Magistrata u kojoj su danas smješteni Katastar, Porezna uprava, Biro za zapošljavanje, Turistička organizacija...

U dvorištu zgrade nalazi se zapušteni objekt koji je nekad bio žandarmerijska stanica i zatvor. Nakon Drugog svjetskog rata u zgradi Magistrata bio je Dom za ratnu siročad, a kasnije i osnovna škola. Magistrat je 1887., mada se pretpostavlja da je njegova gradnja završena dvije godine ranije, dobio i svog prvog vlasnika, uknjižen je kao bosanskohercegovački zemaljski erar, odnosno državna svojina.

Ova građevina općinskom odlukom je zaštićena kao kulturno-historijski spomenik.

- I ona je nekoliko puta renovirana. Mijenjani su podovi i stolarija, ali su ostale stepenice iz vremena kada je građena - kaže Branka Kukrika, v. d. direktora Turističke organizacije Bosanska Kostajnica.

Gradić je u punom sjaju zablistao u vrijeme kratke Napoleonove vladavine, kada područje Bosanske Kostajnice kao sastavni dio kraljevine Ilirije 1809. godine dolazi pod njegovu vlast. Napolen je na ovim prostorima ostao do 1814. godine, a ostat će zapamćen po gradnji drvenog mosta između dvije Kostajnice, koji je kao jedini na Uni tada služio za prijevoz robe koja je sa Srednjeg istoka išla prema Evropi i obrnuto.

Pamuk i vuna

- Praktično, to je bila svojevrsna carinska ispostava, a i danas je carinski terminal između BiH i Hrvatske. U blizini mosta, u to vrijeme bile su i velike hale u kojima se roba skladištila - kaže Neven Đenadija, stručni saradnik u Turističkoj organizaciji.

Prema pisanim tragovima, prijevoz iz Soluna preko Bosanske Kostajnice do Trsta trajao je tada 44 dana, a prema popisu carinarnice iz 1811. godine, za Francusku je najviše uvezeno pamuka, ali i devine dlake, kozije vune, voska, duhana, smole, pa i nojevog perja.

U to vrijeme kostajnički prijelaz prozvan je i vratima Evrope, a zanimljiva je i priča da je tada Napoleon naredio da se na obali Une zasade voćnjaci kruške crnice koja je služila za ishranu njegovih vojnika.

Azizija najveća džamija u RS

Prelijepa džamija Azizija sagrađena je 1862. godine voljom tadašnjeg sultana Abdul Aziza. Džamija je 1992. potpuno srušena i od nje nije ostao ni trag. Pet godina trajala je ponovna gradnja, a svečano je otvorena 2008.

- Azizija je i zvanično najveća džamija u RS. Ima 850 kvadratnih metara korisne površine i, što je rijetkost u BiH, dva sprata - kaže Haris ef. Ahmić, glavni imam Medžlisa IZ Bosanska Kostajnica.