Ako bismo se crnohumorno šalili na račun vlastite države, onda bismo mogli konstatirati kako je dejtonski Ustav BiH (onaj za čijim originalom „tragamo“) donesen, ne da bi se poštovao i primjenjivao u praksi, nego suprotno - da bi se zaobilazio. I to baš u državnom tijelu koje najdirektnije simbolizira državu, Predsjedništvu BiH.

Trebalo bi najmanje cijelo izdanje novine da taksativno pobrojimo notornu praksu izbjegavanja članova Predsjedništva države da umjesto „svog“ naroda predstavljaju građane BiH, odnosno ono što im „naređuje“ ustavni sistem zemlje.

Nacionalni "spasitelji"

Tri člana Predsjedništva su u ovu instituciju izabrani kao članovi iz tri naroda, odnosno da se osigura ravnopravnost naroda u ovom državnom tijelu, ali oni u svom pragmatičnom radu po "izvornom Dejtonu", što znači po Ustavu BiH, trebaju predstavljati sve građane, državljane BiH. To ne čini nijedan od trojice.

Svi se dobro sjećamo javnog priznanja člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića kako je znao da advokat Sakib Softić nema legitimaciju da predstavlja BiH na Međunarodnom sudu pravde u Hagu u slučaju revizije presude o agresiji i genocidu po tužbi BiH protiv Srbije, ali je ipak na poznatom skupu u sarajevskoj Vijećnici brutalno slagao da je Softić legitiman i da zahtjev za reviziju nije sporan! 

On je nakon svega, na pitanje hoće li podnijeti ostavku, priznao da je odgovoran samo „sudu“ svog, bošnjačkog naroda.

- Ostavku neću podnijeti jer mislim da činim ono za šta me moj narod izabrao - rekao je Izetbegović. 

Mladen Ivanić svoju ulogu člana Predsjedništva BiH reducira isključivo na čuvanje svoje, srpske etnije, pa tako 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, tretira i prema ovom državnom prazniku se odnosi kao prema danu kada je “počela patnja srpskog naroda” i on i „njegov narod“ ga neće obilježavati kao praznik. No, licemjerno će svakog mjeseca naplatiti sve i marku od države čiji praznik negira.

Također, Dragan Čović, malo-malo pa o reorganizaciji BiH, kao i nedavno na manifestaciji „Lipanjska zora“, kada je naglasio kako će “Hrvati u reorganiziranoj BiH živjeti na prostoru koji je oslobodio i obranio HVO”. Prizivanje “uskrsnuća” zloglasne paratvorevine “Herceg-Bosne” je Čovićeva “državotvorna” homogenizacija hrvatskog biračkog tijela te se i on s pozicije člana Predsjedništva BiH, ravnajući se prema ostaloj dvojici, predstavlja kao nacionalni spasitelj “svoga naroda”. 

Na kraju krajeva, i Ivanić i Čović i Izetbegović sve svoje debakle će u krajnjem slučaju fakturisati narodu koji je „baš njih“ izabrao, a zapravo ova trojka, predstavljajući isključivo svoj(e) narod(e), prosto rečeno, s najvišeg nivoa rastače državotvornost BiH.

Izborna baza

Prof. dr. Edin Šarčević u posljednjem broju „Sveski za javno pravo“, u autorskom tekstu posvećenom ovom problemu političkog sistema BiH, ističe kako u političkoj praksi članovi Predsjedništva predstavljaju “svoje narode”, iako u ustavnom sistemu mogu i smiju predstavljati samo državnu naciju, dakle državljane BiH u cjelini.

- „Moj narod“ prema tome nije samo literarna figura, on postoji u sigurnoj izbornoj bazi i socijalnoj strukturi koja, naprimjer, partijskim linijama prati Izetbegovićeve političke rituale - navodi prof. Šarčević.  

On naglašava kako po slovu Ustava nijedan član Predsjedništva nije u funkciji predstavljanja jednog naroda ili u funkciji zaštite njegovih interesa, nego države kao cjeline i zaštite nacionalnih (državnih) interesa.

Drugim riječima, Izetbegović, Ivanić i Čović provode neustavnu praksu i prešutno revidiraju ustavno pravo BiH, što je, ustvari, njihov izabrani moto političkog djelovanja, zaključuje prof. dr. Šarčević.  

Takav bijeg od „izvornog Dejtona“, koji je jasan kada je riječ o ustavnoj ulozi članova Predsjedništva BiH, zbog „svog naroda“, omogućava ležernu poziciju za ove visoke državne zvaničnike, nezamislive u bilo kojem demokratskom sistemu. Oni, u šta smo se uvjerili i uvjeravamo iz dana u dan, mogu odlučivati “po babi i amidžama“, jer ih je za to ovlastio „njihov narod“. A kad narod „kaže“, onda je to tako i uvijek ispravno i pravedno.

Tako među brojnim primjerima prof. Šarčević navodi jedan iz nadležnosti imenovanja diplomata. 

- Izetbegović je za ambasadora pri OSCE-u u Beču imenovao osobu koja je pravosnažno osuđivana za kršenje ljudskih prava (riječ je o bivšem sanskom općinskom načelniku i bivšem federalnom ministru poduzetništva Sanjinu Halimoviću, nap. nov.). Taj model “lisice koja čuva kokošinjac” u direktnoj je vezi s politikom “činjenja onog za šta me moj narod izabrao” - zaključuje Šarčević.

Ako bismo se opet, na kraju ovog prikaza crnohumorno smijali onom što je kompletno bh. društvo, blokiralo njegov razvoj i uključivanje u moderni svijet, kroz prizmu antiustavnog djelovanja “trojke” iz Predsjedništva BiH moglo bi se reći - kad se pozovem na “moj narod”, ne mogu biti nikako kriv niti me može ičega biti stid.

Naučna karijera

Prof. dr. Edin Šarčević je na Univerzitetu u Lajpcigu profesor državnog prava, opće teorije države, evropskog i međunarodnog prava, sa zavidnom naučnom karijerom izvan BiH. U zvanje vanrednog profesora izabran je u junu 2004. godine i predaje različite javnopravne i teorijske discipline dodiplomskog i postdiplomskog studija.  

Jedini je Bosanac uvršten u referentno djelo “Ko je ko u njemačkom pravu” (“Who's who im deutschen Recht”). Autor je devet knjiga te brojnih zbornika radova, priloga u naučnim časopisima, prijevoda i prikaza knjiga. U BiH je osnivač Fondacije za javno pravo.