U nastavku analize novinara Amarilda Gutića, objavljene na portalu “Žurnal.info” 11. decembra 2015. godine o tome ko su bili strani ratnici - mudžahedini u Bosni i Hercegovini i kako su nakon rata uspjeli ostati u našoj državi, konstatira se kako će “mnogo dalekosežnije posljedice za BiH imati galerija likova s međunarodnih potjernica za terorizam ili onih povezanih sa teroristima koji su se sjatili u BiH”. Tako se dalje obrazlaže:  

Dokazani teroristi

- Kamere će u ljeto 1992. zabilježiti prvo postrojavanje mudžahedina u Travniku. Centralna figura je šejh Abdul Aziz zvani Riđobradi. Godinama kasnije putem Interpola tražiće ga Haški tribunal, a biće uhapšen u Saudijskoj Arabiji i to zbog ubistva 19 američkih vojnika u vojnoj bazi Dahran u ovoj zemlji juna 1996. 

Zbog podmetanja auto-bombe u Rijeci 1995. godine tražen je Al Sherif Hassan Mahmud Sas zvani Sakr iz Jemena. U BiH se krajem rata skrivao pod imenom Abdulah Essindar. Dug je niz osoba i terorističkih djela sa kojima su bili povezani, a utočište ili bazu za regrutaciju novih pripadnika njihovih pokreta pokušali naći u BiH. Enamu Arnaoutu, jednom od saradnika Osame bin Ladena, koji je pod okriljem humanitarnog rada boravio u BiH od početka rata, godinama kasnije biće suđeno u SAD-u zbog terorizma.

Nasser bin Ali al-Ansi, visoki oficir Al-Qaide iz Jemena, koji je preuzeo odgovornost za napad na francuski satirički tjednik Charlie Hebdo, boravio je 1995. godine u Bosni i Hercegovini. Karray Kamel bin Ali pobjegao je 1992. godine iz Italije spram BiH, zbog optužbi za povezanost sa teroristima kao, primjera radi, i francuski državljani Lajonel Dimon i Mulud Bugelan. Oni će i nakon rata počiniti ubistva na području Zenice. 

Iz Italije je od međunarodne potjere pobjegao i šejh Šaban, koji će postati šerijatski lider odreda “El Mudžahidin”. Novinar Nedžad Latić uradio je tokom rata intervju sa šejhom Šabanom. Nakon što je intervju objavljen, prigovorili su mu iz AID-a. Za šejha Šabana interesovala se CIA, a AID je odgovorio da on nije u BiH!? – pisao je portal “Žurnal.info” 2015. godine.

Vjenčanje u Tešnju

Podsjetivši da je odred “El Mudžahidin” morao biti rasformiran na insistiranje međunarodne zajednice, u istom tekstu se napominje da je Dejtonski sporazum trebao označiti ne samo kraj rata nego i kraj boravka mudžahedina u BiH.

- No, vlasti RBiH očito nisu tako mislile. Uz blagonaklonost prije svega vrha SDA, prilazi se ubrzanom izdavanju državljanstava strancima, mudžahedinima i humanitarcima iz afro-azijskih zemalja. Uslovi su bili pripadnost Armiji RBiH ili brak sa državljankama BiH.

Alžirac Boudellaa Hadj vjenčao se u Tešnju, a svjedok mu je bio lično Šemsudin Mehmedović, tadašnji šef policije i ostalog na tom području. Najveći broj izdatih državljanstava realizovan je preko CJB Sarajevo i općine Centar. Ministarstvo pravde sve verifikuje, a kolika je bila užurbanost, govori podatak da su na nekim rješenjima upisani datumi koji su bili nedjelja!? “Žurnal” je u posjedu liste i podataka o dodijeljenih 740 državljanstava koja su obrađena uglavnom 28.12.1995. godine, kako bi se omogućio ostanak što većeg broja stranih mudžahedina u BiH - navodi se u tekstu “Žurnala”.

Šejh Šaban ubijen na punktu HVO-a kod Žepča 

- Šejh Šaban zajedno sa još 4 pripadnika “El Mudžahidina” biće ubijen na punktu HVO-a kod Žepča 14. decembra 1995. godine, nekoliko dana prije stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Slučaj je okarakterisan greškom zbog nezaustavljanja vozila na punktu, no jedan detalj još budi pažnju. Obavještajci SIS-a su uzeli dnevnik šejha Šabana i dostavili ga u Zagreb. U njemu je, tvrde upućeni, opisan dogovor između mudžahedina sa političkim i vojnim liderima RBiH o načinu na koji će mudžahedini ostati u zemlji i nakon okončanja rata... – podsjetio je “Žurnal”.

(Sutra: “Dani” 2002. godine: Šta su krile bosanske vlasti; Mudžahedini pod zaštitom)