Piše: Sanja VLAISAVLJEVIĆ 

Ovaj tekst pišem mojim učenicima. Bivšim i budućim, onima kojima možda hoću i onima kojima nikada neću predavati. Ovo je tekst za buduće ljekare, inžinjere, menadžere, za sve one koji će svojim životom pričati jednu filozofsku priču. Priču neke filozofije, nekog mislioca. U ovom mjesecu se obilježava Dan filozofije.

Učenje napamet 

Sjećam se svojih uvodnih časova filozofije na kojima pitam učenike šta misle da je filozofija i njihovih uglas izgovorenih odgovora: "Šupljiranje". "Odakle vam to uvjerenje?" "Rekli nam stariji". Učili su moji učenici ono što uglavnom ne shvaćaju iz obaveznih i propisanih lekcija pisanih za one koji već znaju filozofiju, a ne za one koji treba da se čude svemu oko njih.  

Ista stvar je i sa drugim predmetima. Učili su o mitilima, hipotireozi, aksiomima i još mnogo čemu drugom. Učili i napamet ponavljali. Nebrojena imena i nazivi u njihovim udžbenicima, a sve ih treba zapamtiti. Ponekad ih više ima nego što je njihov profesor imao za cijeli svoj studij. Ne iznenađuje onda da je nedostatak ljubavi za znanjem popunio podrugljivi epitet "šupljiranje". Ali potreba za čuđenjem i propitivanje se ne mogu ukinuti.

Svi vi u školskim klupama već jeste filozofi, a da to možda i ne znate. Jeste samim tim što se uvijek i nanovo sukobljavate s raznim problemima i to na svoj, sasvim ličan način. A šta vam treba da barem malo postanete filozofi i znanstvenici? Sposobnost da ustrajete u čuđenju.

Zašto djeca, dok ne krenu u školu, postavljaju najčarobnija pitanja? Ne naprosto jer su mali i ne znaju odgovore, nego jer se čude. Još ništa nije pokvarilo njihovu radoznalost. Ali, zato im mi, odrasli, često dajemo tužno kratke i zbunjujuće odgovore? "Reći će ti se samo kad porasteš." ”Još si mali da shvatiš". A dijete nije malo, nego mi ne znamo odgovore, jer nam se sve odavno već podrazumijeva.

To je filozofija

Naivnost i otvorenost prvih filozofskih pitanja ih samo nanovo zbunjuje baš kao i onda kad su bili mali i sami postavljali filozofska pitanja. Filozofija traži stalno propitivanje i razmišljanje, a ne puko usvajanje činjenica koje je neko nekad provjerio za nas. Svrhe filozofije onima koji su u nju neupućeni ili prerano ostarjeli izgledaju suviše jednostavne, samorazumljive i stoga nepotrebne za izučavanje. Ali, zar nije najteže odgovoriti na baš ta, najjednostavnija pitanja?

Stoga, nemojte nikad odrasti, ma kako vas škole tjerale na to svojim metodama provjere vašeg znanja. Ostanite djeca zauvijek. Djeca koja se čude i dodijavaju svojim pitanjima. E to je filozofija. Ovdje je tačka. Ali šta je to tačka?