Jedina trafika u Srebrenici prestala je sa radom zbog slabog prometa i ekonomske neodrživosti.

Mještani Srebrenice, nakon zatvaranja trafike, dnevne novine i poneki časopis kao i dopune za mobilne telefone kupuju u trgovačkim radnjama. 

Poslije završetka rata, u ovom mjestu su radile tri trafike. Vremenom su sve zatvorene kao i pekara, mesara, poslastičarnica i još neke zanatske radnje.

Više puta su neki pojedinci pokušavali i otvarali mesare i pekare, ali je zbog stalnog smanjenja broja stanovnika i slabe platežne moći građana promet bio nezadovoljavajući i brzo su ih zatvarali.  

U Srebrenici ne radi nijedna prodavnica obuće ili odjeće, pa su mještani prinuđeni da odlaze u Bratunac ili druga mjesta, odnosno prelaze u susjednu Srbiju da kupe obuću, neki odjevni predmet, te meso ili druge potrepštine kojima se ne mogu snabdjeti u ovom gradiću.