Mala kuća, nalegla uz put u zaseoku Hepići u cazinskoj Mjesnoj zajednici Stijena, privlači pažnju. Teško je povjerovati, barem na prvi pogled, da u njoj neko živi. Ipak, dom je to supružnika Hase i Hasnije Hepić. Oboje je ušlo u osmu deceniju života. Bore se s teškom bolešću i neimaštinom. Hase, 60-postotni ratni vojni invalid, sa dva moždana i srčana udara, a Hasnija s astmom i tumorom ispod oka.
Krije suze
Škrto i nerado pričaju o svemu, o bolesti, o neimaštini posebno, jer ih odavno nema ni u kakvim spiskovima, ni u čijim planovima, osim u onim sa molbama za skromnu pomoć, za lijekove i za samo malo uvjeta za život.
- Živimo u nedograđenoj kući od betonskih blokova, koja ima dvije prostorije pune vlage, što nam dodatno narušava zdravlje. Smrzavamo se. Evo, nešto drva smo dobili na veresiju od komšije. I pod je betonski, a nismo imali uvjeta da bar to obložimo kojom tablom stiropora... - govori Hasnija dok pokušava sakriti suze.
Hase se dobrovoljno uključio u jedinice Armije RBiH i branio je državu, kada je i ranjen.
- Imao sam procent invalidnosti od 60 posto i dobivao sam ortopedski dodatak pa sam primao ukupno 300 KM. No, to su mi ukinuli i sada primam 106 KM. Kako nas dvoje da preživimo od toga? Samo jedna mast za njen tumor kod travara košta 25 KM. Hodam na štakama. Nemam para da ponovo idem na invalidsku reviziju u Sarajevo. Branili smo državu i ja i dva mi sina... - govori on.
Napraviti krov
Velika im je želja da barem malo zaštite od vlage prostorije u kojima žive i da naprave krov da ne prokišnjava. Svi oni koji žele pomoći ovoj porodici, mogu to učiniti na tekući račun 45133575100 u “UniCredit banci” na ime Hase Hepić.
Sin vraća kredit
Smanjenjem invalidnine Hase nije mogao vraćati kredit koji je dobio od Fonda za stambeno zbrinjavanje boračkih populacija.
- Morao sam uzeti nešto minimalno, samo da osposobim ovo malo kuće, da imamo gdje biti, a onda ga nisam mogao vraćati pa to sada radi moj sin, koji je zaposlen u cazinskoj “Čistoći” i koji ima minimalna primanja – dodao je Hase.
