I nakon oslobađajuće presude izrečene šestorici Hrvata protiv kojih je, kako je utvrđeno na kraju, optužnica bila montirana na osnovu lažnog svjedočenja kriminalca Merima Galijatovića, Mehmed Žilić, bivši ministar unutrašnjih poslova FBiH, u emisiji FTV-a 2012. godine ostao je na stajalištu da su lažno optuženi Hrvati bili odgovorni za atentat na njegovog zamjenika Jozu Leutara 1999. godine. 

Sudska odluka

Mehmed Žilić, bivši ministar unutrašnjih poslova FBiH:

- Desile su se neke okolnosti gdje mi do nekih ljudi nismo uopšte mogli doći. Evo ja ću, naprimjer, spomenuti da mi dvojicu ključnih ljudi koji su trebali da budu predmet istrage istražnih organa Bosne i Hercegovine, nismo imali ovdje. Nedostupni su bili Ivan Andabak i Mario Miličević Baja koji su bili u Hrvatskoj i koji nikada nisu bili dostupni organima u BiH.

Ovaj postupak na sudu nije uspio do kraja. Podatke koje smo mi prikupili, gdje se vršila tri puta ekspertiza, jednostavno sudije, to jest tužioci, nisu prihvatili kao dovoljno dokaza. Sud je donio takvu odluku kakvu je donio, gdje mi objektivno nismo mogli učestvovati u tome - naveo je Žilić u svojoj izjavi za FTV.

Izborna godina

Interesantan je i detalj na koji je podsjetila ova emisija, donoseći i svojevremenu izjavu nekadašnjeg specijalnog predstavnika UN-a u BiH.

Žak Pol Klajn (Jacques Paul Klein), nekadašnji specijalni predstavnik UN-a u BiH, izjava od 17. avgusta 2000. godine:

- Nema sumnje, kako sam ranije rekao, da ćemo mi na kraju uhapsiti one ljude koji su ubili zamjenika ministra unutrašnjih poslova. To će biti učinjeno i, siguran sam u to, prije ovogodišnjih izbora. Rekao sam da neću napustiti Bosnu i Hercegovinu dok se to ne uradi - govorio je Klajn prije 18 godina, koji je, ipak, otišao iz BiH, a da prave ubice i nalogodavci nikada nisu procesuirani.

Međutim, on i danas tvrdi kako se „zna ko je ubio Leutara”.

- Imali smo dokaze, svjedoke. Tragično je da pojedinci nikada nisu osuđeni. Znam da je bila politička pozadina, da je bilo dogovora na relaciji Mostar - Sarajevo „vi uradite ovo za nas, mi ćemo ovo za vas“. Ali dokazi su bili tu. Znamo tačno šta je bilo i ko je to učinio. Imali smo svjedoka. Ali ništa nije učinjeno zbog političke pozadine i korupcije. On je poslije otišao u Hrvatsku. Ružno je što smo mi tada dobivali pisma uvredljivog sadržaja, ali, ponavljam, mi nismo imali ingerencije da hapsimo, to je bilo na lokalnim vlastima. Žalosno je da to nije nikada riješeno – rekao je Klajn u intervjuu koji je prošloga mjeseca ekskluzivno dao za „Dnevni avaz”.

SB: Najbliži srodnik Izetbegovića uoči izricanja presude zvao sudiju Salema Misu

Ovdje je važno podsjetiti i na brojne tvrdnje „Slobodne Bosne” da je upravo Klajn bio „jedan od montera optužnice” te da se u tom u međuvremenu ugašenom sedmičniku pozivalo i na Klajnovo procesuiranje zbog skandaloznog procesa u slučaju Leutar. 

Ništa manje nije zanimljiv ni detalj koji je „Slobodna Bosna” objavila u dosjeu od 14. novembra 2002. godine s tvrdnjom da je bliski srodnik Alije Izetbegovića telefonski pokušao kontaktirati sudiju Salema Misu koji se javio i prekinuo razgovor kada je čuo ko ga traži.

- Sudija Miso se "izjasnio" da neće slijediti upute grupe ljudi koji su ga dvije godine prije uvjeravali da sve što treba uraditi jeste da osudi šestoricu optuženih na po 40, 35, 30 i 25 godina pojedinačnih zatvorskih kazni – objavila je „Slobodna Bosna 2002. godine.

(Sutra: Ko je Ivan Andabak)