Aljo Hodžić odlučio je da se, nakon pune četvrtine stoljeća provedene u Francuskoj, vrati na svoju Drinu. U mjestu Glamoč, na periferiji Goražda, izgradio je kuću, podigao plantažu malina i mali voćnjak kako bi radio ono što voli i što u Lionu nije mogao pa svakog dana uljepšava dvorište, a društvo mu prave dva umiljata, rasna psa.
Iz Bosne i Hercegovine otišao je uoči rata. Imao je tada 30 godina i radio kao tehnolog u Rogatici. Iskustva u novoj državi, čiji jezik nije poznavao, za njega su, kaže, bila strašna.
- Bilo je veoma teško na taj način pronaći svoje mjesto na ovoj planeti. Svi vas gledaju s neke visine, ljudi vas više žale nego što vam žele pomoći – kaže Hodžić.
Poput većine Bosanaca, i Aljo se uspio snaći, ali ne u svojoj struci nego u građevinarstvu, gdje je napredovao do pozicije tehničkog direktora jedne velike kompanije. Ušteđevinu iz Francuske uložio je u Goražde, jer voli podneblje u kojem je odrastao. Radovao se prvim gajbama malina koje je sam proizveo, sa svoja dva psa uživa u zrakama zimskog sunca, a odnos s komšijama je iskreniji i srdačniji.