Nedžad Latić, jedan je od najglasnijih kritičara, kako sam tvrdi, „režima Bakira Izetbegovića“. Urednik je portala The Bosnia Times, autor nekoliko knjiga zbog kojih je stekao status disidenta. Latić je insajder, važna karika u bošnjačko-muslimanskom establišmentu, a zbog svog dugogodišnjeg novinarskog i publicističkog rada zaradio je epitet jednog od najgorljivijih kritičara bošnjačke vlasti, kako sam navodi, sastavljene od SDA i Islamske zajednice u BiH. Nedavno je u Sarajevu bio i žrtva fizičkog napada kikboksera, sljedbenika selefističkog učenja, i to nakon što je klanjao džuma-namaz u jednoj od sarajevskih džamija. Napad na Latića nisu osudili iz SDA jer se, upravo, predsjednik njihove Asocijacije mladih, Salko Zildžić, dovodi u vezu s njim.

Gospodine Latiću, kako se osjećate nakon napada?

- Zdravstveno, osjećam se veoma dobro iako sam u septembru preživio treći srčani udar, a potom me je napala jedna osoba koja mi je nanijela tjelesne povrede u predjelu oka. Psihički se to sigurno odrazilo na mene, ali, ne kukam i ne predajem se.

Je li slučaj dobio pravosudni epilog?

- Moj potencijalni ubica je bio uhapšen pa je nakon saslušanja pušten. Zaista smatram da je imao namjeru ubiti me jer se radi o opasnom čovjeku koji je profesionalni kick-bokser. Međutim, ima indicija da iza njega stoji određena stranačka grupa ljudi koja je povezana čak i sa policijom. Tako da bi se moglo reći da je on jedan od pripadnika SDA-ovih „odreda smrti“ što me zabrinjava u smislu pravnog ishoda tog slučaja.

Kako je javnost reagirala na fizički napad na Vas?

- Što se tiče esnafa, kolege su iskazale solidarnost i mnoge redakcije i novinarska udruženja, čak i regionalna, osudile su napad. Izuzeci su svakako režimski mediji, koji su prešutjeli i ignorirali taj slučaj. Koliko sam informiran, vijesti o mom slučaju stigle su i u Vijeće Evrope tako da očekujem da će biti tema i na jednoj od sjednica Evropskog parlamenta.

Jeste li vi, onda, toliko „opasni“ za bošnjačku vlast da su se „odvažili“ i na fizičko ušutkivanje?

- Očito da jesam. Ali, mislim da je ovdje u pitanju paranoja, koja se kod diktatora javlja baš u proljeće. Ovo može biti indikator da su SDA-ovi moćnici svjesni u kakvoj su buli i gabuli i da im se bliži kraj vladavine.

I, mislim da me nisu napali zbog toga šta sam do sada (na)pisao o njima, već da ne bih stvarno otkrio šta znam o zlodjelima njihovih lidera.

Prošlog vikenda održan je SDA-ov stranački skup u Zetri. Čini se kako bošnjačke mase još uvijek podržavaju SDA i da njeni dužnosnici nemaju razloga za zabrinutost?

- Naprotiv, taj skup je još jedan od pokazatelja tonjenja ove stranke i on potvrđuje moje naprijed iznesene procjene. To je bio samo skup stranačkih uhljeba, nikako narodni iskup. Pomnožite stotinjak općinskih odbora s tridesetak članova SDA i toj cifri dodajte nekoliko stotina direktora javnih ustanova i preduzeća koje je namjestila SDA i imat ćete, haman, punu Zetru. Ostatak svijeta je došao iz provincije da vidi Sarajevo i pojede besplatno ćevape na Baščaršiji. 

Poruke Bakira Izetbegovića upućene Bošnjacima s tog skupa su, ipak, bile optimistične? Jedna od njih je i „snažna SDA, jaka BiH“, ponovo se moglo čuti kako je „SDA motor koji vuče zemlju naprijed“, da „niko nema što SDA ima“…

- Njegovo je da „maže oči“ svijetu kako bi vjerovali njemu, a ne svojim očima. Time mi je degutantno baviti se. Ono što je zanimljivo jeste njegova poruka drugim strankama i liderima, od Dodika i Čovića, do Nikšića i Radončića. Sve ih je isprozivao i okarakterizirao kao svoje protivnike. Ako se na ove prozivke doda njegova tvrdnja da se protiv Bošnjaka vodi specijalni rat, onda je više nego jasno da je ovo rigidno izolacionistička politika koja Bošnjake svodi na geto.

Lideri bošnjačke opozicije, Fahrudin Radončić i Nermin Nikšić, žestoko su, nakon skupa, odgovorili na Izetbegovićev govor. Dolazi li do još dubljeg jaza između opozicije i kako tvrdite, SDA-ovog režima? Počela je predizborna kampanja?

- Opće je poznato da su Radončić i Izetbegović ljuti protivnici, kako politički tako i personalno. Međutim, Nikšić je reagirao samo onako kako je Izetbegović mogao poželjeti, jer je saopćio da će SDP-ov kandidat biti Denis Bećirović, a da se neće protiviti ni kandidaturi Komšića iako formalno neće biti kandidat ljevice. Ni Komšić ni Bećirović ne napadaju SDA, već isključivo ubiru političke poene kod Bošnjaka napadajući Čovića i Dodika. Ovaj tandem bi mogao tako privući za sebe dosta glasača koji nisu SDA-ovi glasači, a to znači da bi mogli biti potencijalni Radončićevi glasači. Takvu opoziciju SDA može samo poželjeti, zar ne?!

SDA se raspada. Njihovi bivši kadrovi formirali su tri nove stranke u međuvremenu. Izgubili su brojne gradove i općine na lokalnim izborima, SDA napuštaju njeni osnivači, poput bivšeg direktora AID-a, Kemala Ademovića. Čini se kako SDA, ipak, gubi i potencijalne glasače?

- Sigurno je SDA oslabljena uslijed nekoliko raskola, što će rezultirati lošijim rezultatom za možda 30 procenata u odnosu na izbore 2014. godine. Ali, tih pet-šest manjih stranka neće imati kandidate za člana Predsjedništva BiH što otvara mogućnost da istrguju s onim strankama koje budu imale te kandidate. Najskuplje će takve glasove plaćati baš SDA. A onda, nakon izbora SDA se nada da će sve te male stranke privoljeti da s njima koaliraju i prave vlast. To je izborna strategija SDA.

Dajete, onda, prednost SDA-ovom kandidatu za člana Predsjedništva BiH u odnosu na kandidaturu lidera SBB-a Fahrudina Radončića?

- Ne, samo govorim o SDA-ovoj izbornoj strategiji i glupoj opoziciji koja neće imati zajedničkog kandidata, niti se ozbiljno bori protiv režima. Glupa je ideja o ujedinjenju ljevice. Opozicija se trebala ujediniti na platformi sekularizma i djelovati s te pozicije protiv SDA-ovog nacionalizma. Da je takva lijeva ili građanska sarajevska opozicija, kako vole da se predstavljaju, tada bi Radončić, kao zakleti sekularista, bio najzreliji zajednički kandidat opozicije. I još uvijek mislim da bi SDP, Naša stranka i SBB, kao građanske stranke koje imaju u biti sekularna opredjeljenja, mogle (sa)činiti jedan savez koji bi se suprotstavio vrlo opakim ideološkim stremljenjima SDA. Zaista mislim da je SDA krenula opakim kursom na koji je guraju dva „propelera“, a to su radikalne selefističke grupacije i tajkuni ogrezli u kriminalu i korupciji. Na taj problem bi opozicija trebala usmjeriti svoj vektor djelovanja i to bi građani prepoznali i zdušno podržali.

Nedavno ste objavili kolumnu pod naslovom „Balinluk i latinluk“, koja govori o hrvatsko-bošnjačkom dijalogu i potrebi da se on što prije, zaista, i dogodi. Je li dijalog Hrvata i Bošnjaka u ovakvoj konstalaciji političkih odnosa, uopće, moguć?

-  Drago mi je da ste primijetili tu moju kolumnu, u kojoj sam pisao da je taj dijalog nužan i neodložan. Čak su i neki desni hrvatski portali prenijeli tu moju kolumnu i to mi je satisfakcija da bar s te strane postoji kakvo-takvo raspoloženje za dijalogom. Ja sam rođen u selu koje graniči s hrvatskim selima i imam nostalgiju za svojim komšijama. Žao mi je što moram izreći dojam da su bosanski Hrvati postali „obrano mlijeko“ u intelektualnom i biološkom smislu. Tako da ne primjećujem Hrvate koji su nadahnuti Starčevićem, koji se divio bosanskoj vlasteli. Zato sam politiku HDZ-a i SDA nazvao latinlukom i balilukom.

Na čemu onda zasnivate optimizam glede hrvatsko-bošnjačkih odnosa? Bošnjački novinari, političari, aktivisti insistiraju na suživotu i svim oblicima zajedništva, a odbijaju BiH urediti na način da svi budu zadovoljni. Stvaraju li bošnjački političari nacionalnu državu Bošnjaka?

- Mislim da su Hrvati u srednjoj Bosni svjesni pogrešne politike HDZ-a i da je politika raseljavanja njih po Livnu, Duvnu ..., da ne kažem .ovnu, bila svojevrsna odmazda jednog maloumnika Darija Kordića, jer ih nije u dovoljnoj mjeri uspio zatrovati mržnjom prema muslimanima. Moj optimizam da Hrvati i Bošnjaci žele iskren suživot, bar u srednjoj Bosni, počiva na svjedočenju jednog Hrvata iz Viteza koji je bio časnik HVO-a. On mi je ukazao na činjenicu da niti jedan metak nikad nije ispaljen čim je potpisan Vašingtonski sporazum!

Ustavni sud BiH presudio je kako su određene odredbe Izbornog zakona BiH neustavne, Hrvati u FBiH traže izmjene Izbornog zakona kako im se po treći put ne bi ponovio slučaj "Komšić" i Dom naroda Parlamenta FBiH, u kojem sjede Hrvati bez legitimiteta naroda kojeg predstavljaju. Zašto ne dolazi do promjena Izbornog zakona, kako osigurati Hrvatima ravnopravnost? Mislite li da su Hrvati u BiH ugroženi, možete li razumjeti njihovu političku frustraciju i strah da će se ubrzo probuditi kao stanovnici neke islamističke države Bosne?

- Strahovi kod svih naroda su izraženi jer ga proizvode vladajući nacionalisti. I to je sfera iracionalnog tako da je teško odgovoriti koliko je takav strah kod Hrvata realan. Racionalno, nema utemeljenja da će ikad iko uspjeti na tlu BiH nekakav surogat teokratsko-islamističke državice! I zato postoji veoma mnogo izvanjskih, a isto tako unutra-bošnjačkih prepreka.  

Što bi po vama bio bošnjački nacionalizam? Jeste li vi bošnjački nacionalist? Kako gledate na opciju uspostave trećeg entiteta, hoće li to toga ikada uopće doći? Imaju li Hrvati političke kapacitete za takvo što?

- Nije problem trećeg entiteta, već je problem teritorijalnog ekskluziviteta kojeg zagovara aktualna HDZ-ova politička garnitura. Svaka druga forma političkog ustrojstva Federacije BiH koja ima polazište jednakopravnosti kako naroda, tako i pojedinca je legitiman politički interes i cilj!

Mogu li se Bošnjaci "riješiti" SDA? Čini se kako Izetbegović privatizira i Armiju BiH, tekovine borbe za BiH. S bošnjačke tačke gledišta, samo je Armija BiH branila BiH, a posljedično tome, bez SDA to ne bi bilo moguće. Je li SDA iznevjerila stajališta Alije Izetbegovića?

- SDA se više nikada neće vratiti na svoje prvotne politike ciljeve kada je slovila kao slobodarska stranka. Ona je danas u ideološkom smislu postala „otrov za Bošnjake“. Truje ih otrovnim populizmom i ksenofobijom čemu Bošnjaci kroz svoju povijest nikad nisu bili skloni. Dvije takve „otrovnice“ – vjerski radikalizam i korupcija, guše slobodarsku ideju SDA i vjerovatno ovo rukovodstvo se neće i ne može kutarisati tih „otrovnica“.

Kako gledate na Izetbegovićev odnos s Erdoanom? Je li zaista Alija Izetbegović Erdoanu ostavio Bosnu u amanet? Ako jest, što to znači, u odnosu na druga dva naroda u BiH? Jesu li se Turci odrekli BiH i nekadašnjih teritorija koje su pod Osmanskom imperijom držali? Kako je moguće da bošnjačka javnost istovremeno, slavi "hiljadugodišnju državnost" Bosne i obilježava turske bitke poput one u Sanskom Mostu nedavno?

- Erdoan je hipnotizirao Bakira svojom autokratskom moći, a potom ga i korumpirao. Tako da, i da hoće, ne može se otrgnuti iz tog zagrljaja. Obojica, i Erdoan i Bakir su iznevjerili Alijin amanet i nikad nijedan od njih neće dostići Alijinu slavu i popularnost u islamskom svijetu što im i jeste cilj priče o navodnom „amanetu“. Jer se obojica time htjeli predstaviti prije svega muslimanima da su politički nasljednici Alijinog poimanja „umjerenog islama“ koji je kompatibilan sa demokratijom.

Koliko je važna uloga Islamske zajednice u političkim procesima u BiH?

- Nažalost, to je balkanska postkomunistička praksa da su vjerske zajednice postale glavni generatori populizma. Istu ulogu u odnosu na SDA ima i Islamska zajednica BiH.

Zašto još uvijek nije riješen problem paradžemata, selefijskih skupina po BiH? Međunarodna zajednica i evropski političari neprestano upozoravaju na probleme među određenim grupama muslimanskih vjernika koji prakticiraju radikalni islam. Je li SDA neformalni pokrovitelj tih grupa i organizacija? Izetbegović je, recimo, član Muslimanskog bratstva.

- Nije Bakir Izetbegović član Muslimanske braće, njega ka toj ideologiji gura Erdoan. Odnosno, on je tamo stigao oponašajući Erdoana. Jer Bakir nema pojma o islamskim pokretima i njihovim ideologijama. On je neuki islamist!

Bošnjački lideri i djelatnici iz javnog života potpisali su prije tri godine Deklaraciju o borbi protiv terorizma. Nakon tri godine, postoji li napredak u obračunu protiv "krivovjerja" u vlastitim redovima? Je li to samo "maska" za javnost, kako u BiH tako i pred Evropom?

- Pa taj zakon o zabrani odlaska na ratište je inicirao Radončić kada je bio ministar policije. To je jedini konkretan doprinos njihove borbe protiv terorizma!

Je li SDA odgovorna za negativan imidž Bošnjaka po svijetu, proizilazi da je svaki Bošnjak iz BiH potencijalni terorista, vehabija? U kontekstu činjenice kako ni nakon više od 20 godina nisu riješena brojna ubojstva, teroristički napadi, poput ubistava travničkih policajaca i povratnika, Joze Leuatara, ali i onih političkih, poput Ugljenovog?

- Nedavno sam u kolumni napisao da Bakir Bošnjake gura u teroriste, kriminalce i siledžije. Isto sam utvrdio da nije SDA vehabije bi bile „ribe na suhom“. Mislim čak, da međunarodna zajednica i drži Izetbegovića na vlasti samo da bi preko njega kontrolirali vehabije.

Ove godine će se obilježiti 25 godina od prvog Bošnjačkog sabora održanog 1993. Tada su se Bošnjaci praktično izjasnili za malu, ali muslimansku državu. Jesu li to zaista stavovi i ciljevi svih relevantnih političkih aktera u Bošnjaka ili samo SDA?

- Koliko je u vrijeme rata bilo i razumljivo da neki političari imaju i takve opcije, na način da su tako vidjeli spas i opstanak naroda, danas to niti je moguće niti realno. Problem je što je SDA odustala od sekularističkih ideala. A i to je razumljivo u kontekstu općeg vala populizma kad evropski populisti prijete da ugroze principe Ženevske konvencije. Bošnjacima, kao nikom drugom, je nužno povratiti sekularističke ideale. Bošnjaci mogu opstati u okruženju od 16 miliona kršćana samo ako su jednaki pred zakonom u odnosu na svoju sabraću kršćane. Bilo kakav ekskluzivitet po osnovu nacionalne i vjerske pripadnosti, a to je, nažalost, sada politički trend u Sarajevu, prvo ugrožava poziciju Bošnjaka.

Stoga sam rekao da, ukoliko već na oktobarskim izborima Bošnjaci ne izaberu sekularistu za člana Predsjedništva, ne vjerujem da će multikulturalnost društva, odnosno suživot u Sarajevu više biti moguć.