Glad i siromaštvo u Federaciji BiH ubili su na hiljade najboljih sinova ove zemlje. Procjenjuje se da je nakon rata umrlo oko 2.000 ratnih vojnih invalida (RVI). Šokantan podatak nedavno je također objavio „Avaz“, kada je Ismet Harbinja, predsjednik Udruženja penzionera vojnih osiguranika Federacije BiH, kazao da se od rata do danas ubilo više od 3.500 boraca!
Složene procedure
Prema podacima Ministarstva za boračka pitanja Federacije BiH, koji su nam potvrđeni iz nekoliko izvora, na početku ove godine bilo je 88.000 RVI i šehidskih porodica koji su ostvarili pravo na invalidninu. Početkom aprila iz prava je izašlo njih 3.000 i na spisku ih je bilo 86.000.
- Spisak je sve manji zbog umrlih. No, ima i djece šehida kojima se uplaćuju sredstva za školovanje, tako da su i oni ubrojani u ove podatke - kaže naš izvor.
Koliko je položaj ove kategorije branilaca težak, najbolje se vidi prema dostupnim podacima Organizacije RVI Grada Tuzla, gdje se navodi da je prošle godine umrlo 30 ratnih vojnih invalida, a u prva dva mjeseca ove godine još deset! Također, zabrinjavajući je i podatak da je prosječna starost umrlih 61 godina.
- Među deset umrlih u januaru i februaru dva su suicida vješanjem. Problemom samoubistava boračke populacije nikad se niko u državi nije ozbiljnije bavio. Mislim da se ti podaci i skrivaju iz nekog razloga. No, šta je 44-godišnjaka ili 45-godišnjaka nagnalo da digne ruku na sebe? Refleksija je to ratnih zbivanja i poratne neimaštine i bijede. Sigurno ih nije ubio rahatluk - kaže Nermin Marevac, sekretar Organizacije RVI Grada Tuzla.
Tuzlanska organizacija broji 1.442 člana, koji redovno plaćaju mjesečnu članarinu u iznosu od jednu ili dvije KM. Procjene govore da ih u Tuzli ima oko 1.600 RVI.
- Usudit ću se reći da mi u Tuzli imamo epidemiju teških bolesti kod pripadnika boračke populacije. Govorim to na osnovu mjesečnih izvještaja koje dobivamo od Službe za boračko-invalidsku zaštitu i broja zahtjeva za dodjelu jednokratne pomoći. Neosporna je činjenica da lokalne, kantonalne i federalne vlasti izdvajaju novac za takve slučajeve, ali zbog složenih procedura nerijetko se desi da ljudi umru a ne dočekaju pomoć za liječenje. Potrebno je najhitnije preduzeti mjere kako bi se takva procedura što više skratila – navodi Marevac.
Borina smrt
Prošle godine ORVI u Tuzli i druga boračka udruženja, zahvaljujući Centru za socijalni rad i Ministarstvu za rad i socijalnu politiku TK, uspjeli su ratnog vojnog invalida Boru Petrovića smjestiti u Dom penzionera.
- Naš Boro je, nažalost, preminuo. Živio je u kontejneru na jezeru Šićki Brod i sve smo učinili da dobije adekvatan smještaj. Ako mogu tako reći, naša je satisfakcija što je Boro posljednje dane života proveo u Domu, da je imao njegu i toplu riječ. Imali smo planove da ga smjestimo u garsonijeru, ali... – kaže Marevac.
Javite se organizaciji
Zbog ličnog dostojanstva ili ponosa mnogi pripadnici boračke populacije ne pričaju o sebi i svojim problemima. Boračka udruženja ne mogu u svakom trenutku znati o teškim slučajevima, jer se ljudske sudbine, faktički, mijenjaju preko noći.
- Naša vrata su otvorena. Svi koji imaju problema ili ne mogu da ih riješe neka dođu u ORVI Tuzla - kaže Marevac.
Za tri godine broj paraplegičara sa 545 pao na 511
Mujo Aganović, predsjednik Saveza ratnih vojnih invalida paraplegičara FBiH, kazao je za „Avaz“ da je prije tri godine na registru bilo 545 članova prve kategorije invalidnosti obje komponente, dok ih je danas 511.
Dakle, u tom periodu umrla su 34 pripadnika RVI prve kategorije, kod kojih je invaliditet 100 posto. Aganović nam je potvrdio da je početkom sedmice klanjana dženaza i jednom od njihovih članova. Kaže da su takve slike sve češće.
