Ne vjerujem u mogućnost izbijanja rata u Bosni i Hercegovini, poručuje u intervjuu za naš list politički analitičar, ekspert za Balkan Bodo Veber (Weber), inače autor najnovijeg izvještaja Vijeća za politiku demokratizacije (DPC).

U njemu su posebno u fokusu propala politika Evropske unije u BiH i dosadašnji neuspjeh u promjeni Izbornog zakona BiH.

Propadanje BiH počelo je kada je Amerika predala Evropskoj uniji vodstvo na Balkanu

- Mi u DPC-u se već više od deceniju bavimo propadanjem BiH. Ono je počelo kada su SAD predale zapadno vodstvo na Balkanu Evropskoj uniji. To se desilo 2005. godine. U isto vrijeme se prešlo s postratne politike izgradnje države u tzv. tranziciju ka ownershipu, tj. na proces potpunog prepuštanja vođenja države domaćim političkim elitama da nastave reformske procese u okviru EU integracije. No, radilo se, zapravo, o lažnoj paroli o tranziciji. Zapravo se naglo predala odgovornost domaćim akterima, bez spremnosti da se ima tranzicijski period te da se zaista stvara pretpostavka za tu predaju - kaže Veber.

Šta je označio i donio taj „revolucionarni“ prijelaz?

- Stalna podgrijavanja međuetničkih tenzija na površini. Ispod imamo stalno bujanje sistema “patronaže” kao bit egzistencije političkih elita. Riječ je o čvrstoj kontroli nad državnim resursima koju provode čelnici stranaka na područjima koja kontroliraju, te preko javnog sektora i nad dobrim dijelom privatnog sektora privrede, kao i nad društvom.

Rezultat svega toga, na političkom nivou, jeste trajna politička destabilizacija putem podrivanja ustavnog poretka te uništavanja onih postratnih postignuća u demokratizaciji i uspostavljanju vladavine prava, a na socioekonomskom autodestrukcije te drastično socijalno raslojavanja. Otad se postavlja pitanje hoće li ta politička destabilizacija u krajnjem ishodu voditi do raspada države i hoće li socioekonomska autodestrukcija (za bh. privredu i građane, ne i za elite) nekad dostići dno.

Hoće li?

- Što se tiče političke destabilizacije, ne vidim da može doći do raspada države tipa secesije entiteta Republike Srpske ili sličnog. Prije može doći do neke eksplozije ili implozije države. To se može desiti najviše kao neplanirani rezultat nečije politike ili splet pogrešnih političkih procjena.

U biti, vladajućim etničkim elitama najviše pogoduje postojeće stanje „stabilne nestabilnosti“. To im pogoduje za održavanje moći. Na planu socioekonomije, pak, do 2014. godine svi su, osim DPC-a, insistirali da nema tog nivoa propadanja koji bh. građani neće (is)trpjeti. Zato su dešavanja iz februara te godine, kada je izbio nasilni socijalni bunt, bila toliko važna.

Ona su bila osnova za njemačko-britansku inicijativu, čiji krah moja nova studija konstatira i dokumentira. Unatoč osnovnim nedostacima, izbjegavanje ustavnih i drugih vrućih političkih tema te skrivanje vlastite odgovornosti EU za neuspjeh ranijih političkih inicijativa, inicijativa za BiH imala je neke ključne smislene elemente.

Primarno, uloga političkih elita i njihov sistem patronaže su identificirani kao važan uzrok trajne krize u BiH. Nažalost, na kraju, EU je krahirala na onome na čemu uvijek krahira - nedostatku političke volje da ulazi u konflikt s političkim elitama, odnosno da prihvati i vodi konflikt koji je tu, te da koristi instrumente moći kojima Unija raspolaže. To su, prije svega, „transformacijska moć“ ponude članstva u EU i finansijska moć preko politike čvrstog finansijskog uvjetovanja.

I onda je Unija opet završila tamo gdje je počela - u simuliranju nekakvog procesa reformi, davanju ustupaka bez suštinski ispunjenih reformskih uvjeta i krpljenju bh. budžeta radi socijalnog mira. Jednom riječju, u faktičkom savezništvu s političkim elitama.

U izvještaju se bavite Reformskom agendom. Dokazujete da je i ona propala.

- Ona zvanično istječe krajem ove godine. U izvještaju dokazujemo da ključne mjere iz ovog paketa nisu provedene. Imali smo neke početne uspjehe u provedbi reformi, neke pomake koje nismo vidjeli posljednjih godinu, naprimjer, u saradnji entiteta i Vijeća ministara BiH u ekonomskoj politici. Najviše zbog djelovanja nekolicine tehnokrata u Vijeću ministara te vodstvu Vlade Federacije, kao i zbog saradnje EU sa MMF-om.

No, implementacija je od 2015. i 2016. godine, kada je bilo dosta kašnjenja, prešla u 2017. godinu, u kojoj smo vidjeli skoro potpuni krah reformske dinamike. I umjesto da Unija na to reagira jačanjem svoje pozicije, ona se okrenula oprobanom receptu za neuspjeh. Opet je snizila kriterije samo da bi izbjegavala konflikte s političkim elitama u BiH, te u kasnijoj fazi da ne mora priznati poraz.

U Uniji su svjesni da im se politika popuštanja obila o glavu, pitanje je hoće li o tome javno progovoriti

Jesu li oni svjesni te svoje sistemske greške?

- Izgleda da jesu. Pripremajući izvještaj, uradio sam veliki broj intervjua s visokim zvaničnicima u EU, ali i BiH. U Uniji su svjesni da im se politika popuštanja obila o glavu. Pitanje je hoće li o tome javno progovoriti, mada su u razgovoru sa mnom bili sasvim otvoreni i direktni.

Inicijativa Njemačke i Velike Britanije od početka, nažalost, nije bila vođena od najviših nivoa vlasti u vodećim državama članicama EU. Ona je bila kao reakcija na novu pažnju svijeta na BiH zbog nasilnih socijalnih nemira iz februara 2014. godine. Ali, ta pažnja je već dva mjeseca kasnije bila zasjenjena krizom u Ukrajini, na Krimu. To je od početka ograničilo odbranu politike čvrstih reformskih uvjeta naspram uvijek tehnokratski nastrojenih institucija EU.

Suočeni kasnije s reformskim otporom političkih elita u BiH, te EU institucije su se okrenule tehnokratskom principu provođenja inicijative i ona je postepeno razvodnjena u cijelosti.

I kao rezultat imamo to da ni 10 posto Reformske agende nije provedeno.

- Ima standardnih analiza uspjeha te agende kroz prikaz postotaka implementiranih mjera. Te cifre malo pokazuju. Mi smo uradili kvalitativnu analizu agende i inicijative i ustanovili da nijedan cilj nije ostvaren. Prvenstveno, nije dokinut sistem „patronaže“, koji je temelj moći etničkih elita. Reformska agenda je zacrtala i uspostavu osnova prave tržišne ekonomije. Plan je bio da se to uradi kroz rad na sedam polja. Ni jedan ni drugi cilj do kraja 2018. neće biti realiziran ni u jednom od tih sedam polja.

Hoće li EU onda odustati i od Agende?

- Čini mi se da je EU danas gdje je bila prije 2014. - svjesni da im nije uspjela politika, ali još nespremni da to priznaju. Kada su se 2014. suočili sa socijalnim nemirima u BiH, EU je inaugurirala novu inicijativu. Taj scenarij čini mi se danas malo realan.

No, EU u BiH se trenutno suočava s duplim izazovom. To su krah trenutačne politike te prijeteća politička i ustavna kriza uoči oktobarskih izbora. Suočena s tim, EU će najkasnije naredne godine morati izaći s novim ili drugačijim političkim planom i prijedlogom strategije za BiH, nakon izbora i formiranja vlasti, ako do toga uopće dođe.

Nadam se novoj strategiji EU za Balkan i BiH već naredne godine

EU je prema ovom regionu obraćala istinsku pažnju samo kada bi se „zagužvalo“. Neće se promijeniti takav pristup?

- Istina jeste da se Unija u posljednjem desetljeću ozbiljno bavila regijom samo u vrijeme nekih nasilnih eksplozija. No, ipak, zbog sraza između najave novog angažmana i dominacije starih navika može se konačno izroditi ozbiljnija politiku i bez nasilne eksplozije.

Test te teze možemo vidjeti vrlo brzo. U završnici su razgovori o promjenama Izbornog zakona. Iz ambasada EU i SAD najavljuju da bi mogli imenovati i krivce. A u Vašem izvještaju, on je već imenovan - Dragan Čović.

- Nije on jedini, mada se ističe svojim i destruktivnim djelovanjem HDZ-a BiH. Svi čelnici vladajućih stranaka imaju svoj dio krivice. Posebno se to vidi na Reformskoj agendi. Ipak, u opstrukcijama prednjači HDZ BiH i njen lider Čović.

U dva navrata on je kao predsjedavajući Predsjedništva BiH zloupotrijebio inicijativu i EU integracije za ličnu promociju. U 2016. godini kod predaje (nekredibilne) aplikacije BiH za članstvo, a 2017./2018., kada je predavan odgovor na Upitnik, zbog stalnih najava novih, potpuno nerealnih datuma za dobivanje kandidatskog statusa. U isto vrijeme najviše je kočio implementaciju Reformske agende u Federaciji i preko nje zbog sukoba vladajuće koalicije. A to je sukob između premijera tehnokrate koji je, uz sva ograničenja, gurao reforme, te HDZ-a BiH, koji je najviše blokirao strukturalne reforme u odbrani sistema patronaža, tj. najviše u odnosu na zapadnu Hercegovinu.

Mislite li da će doći do dogovora?

- Političkim elitama u BiH ne odgovaraju promjene koje zahtijeva EU. Oni ih verbalno podržavaju, a aktivno destruiraju. Ni tu Čović nije jedini, niti se bitno razlikuje od drugih.

Njih samo zanima čvrsta kontrola nad državnim resursima, pa i privatnim kompanijama, koliko god mogu. Bore se za pozicije u javnoj upravi i to je srž svih elita u BiH.

Bojim se da EU u promjenu Izbornog zakona ulazi nespremna, jer se posljednjih godina u okviru inicijative nije bavila ni ustavnim pitanjima, niti propadajućim pravosuđem. A suočava se s kombinacijom dva faktora.

Prvo, nastavkom nastojanja Čovića i HDZ-a BiH da realiziraju neuspjeli projekt uspostavljanja trećeg entiteta na mala vrata, odnosno promjenom izbornog sistema. Drugo, prvi put oni imaju jedan uspjeh u tim nastojanjima, jer im je Ustavni sud BiH djelimično dao pravo, tj. njihovoj etnizirajućoj reinterpretaciji ustavnog poretka BiH, odnosno kompliciranog ustavnog poretka Federacije BiH. Odlukom Suda u slučaju „Ljubić” otvoren je opasan trend politizacije rada tog suda kroz politički najvrelije predmete.

Uglavnom, stupilo se na opasan teren promjene Ustava BiH bez promjene ustava BiH i FBiH. Bojim se da se nalazimo u najopasnijoj ustavno-političkoj krizi poslije rata, jer na jednoj strani EU nikako nije pripremljena za takav izazov, dok na drugoj domaći akteri koji mogu sebi zamisliti da su na dobitku, u to sam uvjeren, nemaju nikakvu strategiju šta će s tom pobjedom. A to ostavlja veliki prostor za pogrešne političke procjene I svakakve eskalacije političke situacije.

Kako je Josip Brkić prijetio EU

- Tokom posjete Briselu Josip Brkić, najistureniji Čovićev kadar u vanjskim poslovima, poručio je na sastanku s predstavnicima država članica EU da se „ne usude poslati nova pitanja“ nakon dobivanja odgovora na Upitnik. Sastanak je održan 6. decembra prošle godine.

Čović je dva dana ranije preklinjao komesara za proširenje Johanesa Hana (Johannes Hahn) da BiH dobije kandidatski status prije kraja februara 2018. jer mu je tada istjecao mandat predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, iako bh. strana nije ispunila svoj dio zadataka, te je objektivno nemoguće za tri mjeseca ne samo dobiti mišljenje Evropske komisije nego i status kandidata. Han je na pres-konferenciji nakon tog sastanka u Sarajevu poručio da „članstvo nije besplatan ručak“ - navodi Veber, citirajući dio izvještaja DPC-a o BiH.

Zašto se Evropska komisija povukla iz Strukturalnog dijaloga o pravosuđu

- Direktorica za zapadni Balkan u Direktoratu za proširenje Đenoveva Ruiz Kalavera (Genoveva Calavera) u avgustu je objavila da se Evropska komisija povlači iz Strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa.

Objasnila je to činjenicom da se predstavnici HDZ-a i SNSD-a verbalno zalažu za pisanje zakona u skladu s preporukama eksperata EU, a faktički rade sve da se ukine Sud BiH.

Evropska komisija se odmah potrudila da sukob Kalavere i predstavnika te dvije stranke, oličene u ministrima pravde RS i BiH, sakrije od javnosti. Događaj nije spomenut ni u godišnjem izvještaju Komisije o BiH, koji je objavljen prije nekoliko dana - prenosi Veber detalje iz svog izvještaja.

Opstrukcije iz Zagreba

- Prošlog ljeta došlo je do otvorenog sukoba između Hrvatske i ostatka EU. Povod za to bile su pripreme za julski sastanak Vijeća za stabilizaciju i pridruživanje BiH Uniji.

Zvanični Zagreb odbio je podržati princip „jednakosti građana“ u BiH, iako je to osnovni princip acquisa EU, te je zahtijevao da se, umjesto toga, uvede „jednakost konstitutivnih naroda“. Tek kada su druge države EU zaprijetile da će otkazati sastanak, Zagreb je popustio - navodi Veber.

Kompromis samo za ove izbore

- EU i SAD s jedne strane i politički lideri u BiH s druge mogli bi se složiti da se, samo za ove izbore, napravi kompromisno rješenje popune Doma naroda Federacije BiH. Ali i da se obavežu da će odmah nakon toga pristupiti sveobuhvatnoj reformi Izbornog zakona, u okviru koje će trajnije riješiti i pitanje Doma naroda FBiH.

Ona bi se mogla provesti u kontekstu brojnih reformi koje su nužne na putu BiH ka EU, uključujući i potrebne promjene Ustava kako bi se omogućio pristup BiH Uniji - poručuje Veber.