Već postaje redovna pojava da brojne prestižne nevladine organizacije, ali i državne institucije na Zapadu debatiraju o situaciji na području zapadnog Balkana.

Razmatraju se sadašnjost, budućnost i prošlost trusnog jugoistoka Evrope. Boje nisu nimalo blještave, ali bi budućnost, ipak, i konačno mogla biti stabilna i prosperitetna.

U petak smo imali priliku pratiti ozbiljnu debatu u Američkom institutu za mir (USIP), gdje je grupa penzionisanih prekaljenih američkih diplomata razmjenjivala mišljenja o situaciji i trendovima na Balkanu.

Niko se nije usprotivio procjeni da je krajnje vrijeme za akciju i da bi nedjelovanje moglo zvaničnom Vašingtonu i Briselu donijeti ogroman račun.

Polovinom mjeseca, opet u Vašingtonu, okupit će se grupa analitičara da bi raspravljali o situaciji, primarno u BiH. Na uglednom Univerzitetu „John Hopkins“ svoje stavove o BiH prezentirat će i Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown).

Pretjeruju li Zapadni analitičari i zvaničnici kada upozoravaju i na opasnost od rata na našem području?

Moguće! Ne treba ovdje mnogo da bukne. I da ratni požar zahvati ne samo region, protrese evropske granice, donese novi migrantski val i opet Evropu zabavi svojim balkanskim jadom.

Ne nedostaje nam ni usijanih glava. Za budalaštinu, kakav je rat, pamet nije potrebna. Štaviše!

Zapadnjaci upozoravaju da su olako propratili raspad Jugoslavije i da se ista greška nipošto ne smije ponoviti. Ističu da argumenata za rat, realno, nema. Ali, dodaju, još ih je manje bilo devedesetih godina.

Stoga su očiti napori da se politički Zapad probudi i djeluje. Oni jesu fokusirani na Vašington i očekivanja da Bijela kuća i vodeći ljudi oko Donalda Trampa (Trump), Balkan stave na sto i krenu u akciju. S obzirom na ešalon uzbunjivača, izgleda da su na veoma dobrom putu.

Region, rastrzan između prošlosti i budućnosti, Istoka i Zapada... sam ne može razmrsiti vlastiti Gordijev čvor.

Naš put i budućnost je na Zapadu. Odatle nam treba ruka koja će nas izvući iz kala.