Srebreničanin Mustafa Mujić, s adresom stanovanja u općini Gradačac, jedan je od rijetkih koji posjećuju svoj rodni kraj, zaselak Diljka, udaljen 18 kilometara od Srebrenice, gdje su tokom rata sve kuće porušene, a nijedna do sada nije obnovljena, kao ni prilazni put. 

Ovaj š62-godišnjak od srebreničkog naselja Slatina do rodnog ognjišta dolazi motokultivatorom, jer se drugim vozilom do sela ne može zbog nepristupačnosti.

- U mom rodnom mjestu je nekada bilo pet kuća, a sada su samo zgarišta. U proteklom ratu je nastradalo sedmero nevinih ljudi. Među njima su i moja dva mlađa brata koja su nestala '95. pri pokušaju prelaska do Tuzle, a njihove kosti još nisu pronađene - kaže Mujić u razgovoru za Fenu.

U Diljku nijedna kuća još nije obnovljena, iako je ranije aplicirao na pozive za obnovu, a ističe da je prioritet i obnova puta kako bi se do sela moglo normalno doći.

Iako prilično narušenog zdravlja, Mujić često dolazi u rodni kraj tako što zamoli nekog od mještana Slatine da ga doveze motokultivatorom, jer nije u stanju pješačiti oko dva kilometra.

- Skoro sam pokrenuo inicijativu da stavimo novu zaštitnu ogradu na mezarje i svojim sredstvima smo to uspješno obavili, a organizirali smo tevhid i dovu za nedužno stradale. U planu je da uradimo i spomen-obilježje za žrtve te obnovimo dovod izvorske vode – naveo je Mujić.

Želja mu je da njegovo selo posjećuju najmlađi te apelira na sve nivoe vlasti da pronađu rješenje za obnovu prilaznog puta i pozitivno odgovore na apliciranja za obnovu kuća.

- Nastavit ću i dalje s aktivnostima da ne bi bili zaboravljeni naši preci. Zbog loše infrastrukture nemoguće je da napravim makar vikendicu, da nekad mogu boraviti u svom kraju - poručuje Mujić.

Ovdje se, prisjeća se, nekad lijepo živjelo, obrađivala se zemlja koja je izuzetno rodna i radilo se u firmama.

- Prije rata se dobro živjelo, onda je rat sve pokvario - kaže Mujić, koji je prije rata radio u firmi, a u slobodno vrijeme se bavio muzikom i tako dodatno zarađivao.

Prisjetio se i ratnih strahota i njegovog pohoda s porodicom “putem smrti”, gdje su kroz šumu 28 dana pješačili do slobodne teritorije.

Domovinu je odlučio napustiti 2001. godine te sa suprugom i četvero djece otići u Sjedinjene Američke Države, nadajući se boljem životom.

- Nakon provedenih 11 godina u Americi, odlučio sam da se vratim. Kupio sam plac i napravio kuću u Srnicama, općina Gradačac. Volim svoju domovinu i vratio sam se da tu provedem ostatak života. Bolje je živjeti u Bosni i sjediti na kamenu nego živjeti u Americi i sjediti u fotelji - smatra ovaj Srebreničanin.