Čim krenu komarci, mi se sa Save prebacimo ovdje. A i ljepše je svakako. Mirnije je. Nema puno ljudi, pogotovo radnim danima. A ovo je pecaroški raj. Ima svega. Od stine bijele ribe do somova od pedeset i sto kila. Samo čovjek treba znati šta hoće da upeca.
Borba s komarcima
Govori nam to Miodrag Bogojev (67) iz Topole, koji pecaroški štap drži više od 40 godina. U mjesecima kada nema komaraca, peca na Savi, a čim oni krenu, prebaci se na Stublaju, jezero koje se nalazi nedaleko od Srpca i koje s ostalim jezerima čini barski rezervat Bardaču.
- Danas je srednja žalost, tanko, grize samo krupnija babuška i pokoje šaranče. Izašli smo oko pola šest na vodu, a ne vjerujem da ćemo biti duže od podne. Pogotovo ako ne bude grizlo – priča Mišo Bogojev.
S njim je i ćutljivi Slavko, koji se bori sa lopočem. Slavko je, priča Mišo, pecaroš amater, pa mu se udica i plovak stalno kače za lokvanje.
- Idi kod komšije prekoputa, on ima štilu od tri metra, pa donesi. Tako ćeš najlakše otkačiti, da ne trgaš bez potrebe. Grabljama je to najlakše. Lopoč se kosi, ali je belaj ako se ne iščupa i korijen, jer on nastavlja da raste - kaže Bogojev.
Velike platforme
Na jezeru su uređena mjesta za ribolov s velikim platformama na kojima su izgrađene kućice pa da se može pecati u bilo koje doba godine, nezavisno od vremena.
- Dođu tako ljudi i čude se kako ja uvijek nešto upecam. A ja im svima kažem isto: dok ste vi učili kako se prave pare, ja sam učio gdje spava riba. Svaki čovjek zasebna je građevina. I konj bi za 40 godina naučio gdje je riba, a da neće čovjek – dodaje Bogojev.
Kućica za 3.500 KM
Kućice na Stublaji rijetko se prodaju, ali se zato iznajmljuju. Ako neko želi kupiti kućicu s platformom za pecanje, mora da izdvoji 3.500 maraka.
- Ako je to cijena, onda je odmah jasno da će novi vlasnik morati da obnovi dobar dio kućice i prilaz do nje – kaže Slavko.
