Funkcioneri u nadležnim institucijama u BiH izdali su svog državljanina Selmira Mašetovića, koji od 22. maja čami u ko zna kakvom turskom kazamatu, gdje je zatvoren nakon hapšenja pod još potpuno nerazjašnjenim okolnostima.  

Roditeljima Mašetovića, koji je studirao u Turskoj, nije čak omogućen ni telefonski kontakt s njim, a turske vlasti nisu dozvolile ni predstavnicima diplomatske misije BiH u Turskoj da posjete Mašetovića.

 Sve alarmirati

Apsolutnu blokadu informacija o tome zašto je Mašetović uhapšen bh. vlasti i ne pokušavaju probiti. Naprotiv, očigledno je da se Ambasada BiH u ovom slučaju više brine kako da se ne zamjeri turskim vlastima nego kako da spasi svog državljanina.

A zadaća da bude servilan prema turskim vlastima i onda kada bez razloga hapse našu djecu očito ide od ruke Bakiru Sadoviću, ambasadoru BiH u Turskoj, koji je inače rodbinski povezan s Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom SDA i članom Predsjedništva BiH.

Sada je jasno zašto je Izetbegović Sadovića nakon dvije i po godine ambasadorovanja u Australiji i prije isteka mandata prošle godine poslao u Tursku.

Upravo da bi Sadović, između ostalog, amortizirao sve eventualne pokušaje kritike na račun turskih vlasti u odnosu prema našim građanima. Jer, da je drugačije, već bi Turskoj bila odaslana protestna nota zbog odnosa prema Mašetoviću te bi bile alarmirane sve bh., turske i evropske institucije, kako pravne tako i one za zaštitu ljudskih prava, da se dobije zvanično pojašnjenje o hapšenju i pritvaranju, optužbama i uvjetima u kojima Mašetović boravi.

 Ganićev slučaj

Ako su tačne informacije da su turske vlasti obavijestile Ambasadu BiH tek deset dana nakon Mašetovićevog hapšenja, onda je time prekršena Bečka konvencija o konzularnim odnosima i BiH je morala Turskoj uputiti protestnu notu još tada.

Damir Arnaut, poslanik SBB-a u Predstavničkom domu PSBiH i pravni ekspert, za „Avaz“ kaže da Bečka konvencija o konzularnim odnosima nalaže svakoj državi da bez odgađanja osigura konzularnim predstavnicima čiji su državljani uhapšeni da ih posjete, razgovaraju i vode korespondenciju.

- Jedini izuzetak je ako ti državljani to eksplicitno odbiju, ali gledajući apele Selmirovih roditelja, čisto sumnjam da je on konzularnu pomoć odbio. Kada je u Londonu uhapšen Ejup Ganić, već iduće jutro, te u još nekoliko navrata, posjetio sam ga s ambasadoricom Jadrankom Negodić. Država i njeni građani tako se štite, a ovakvom pasivnošću Izetbegović i njegov ambasador štite Erdoana i njegov režim - kaže Arnaut.

Drugačiji odnos

Bosna i Hercegovina je Srbiji 2010., kada je u toj zemlji uhapšen pripadnik OSBiH Mirsad Salkić, uputila protestnu notu. Inače je ogromna razlika u odnosu bh. diplomata prema ranije hapšenim bh. državljanima u Srbiji u odnosu na one uhapšene u Turskoj. Svaki ambasador u Beogradu nastojao je nakon, primjerice, svojevremenih hapšenja Ilije Jurišića, Mirsada Salkića i Samira Honde s njima odmah ostvariti kontakt i posjetiti ih u zatvorima, što im je i uspjelo.