Prava špijunska drama, kao iz holivudskih trilera, dakle s ozbiljnim konsekvencama, a ne satirikon, još se odvija iza onoga što već dvije godine u Americi nazivaju “ruski sudar”: miješanje Rusa u američke izbore.
No, ta smrtno ozbiljna tema, uveliko dokumentirana kroz otkrića svih 17 najvažnijih američkih obavještajnih agencija, dobila je prizvuke međunarodnog podsmijeha, jer je predsjednik Tramp (Trump) ispustio da u Helsinkiju, u susretu sa šefom ruske države, što bi se reklo ovdašnjim žargonom “zakuca”, izgovarajući pred Putinom bar nekoliko fakata o kojima je detaljno obaviješten.
Špijuni i novinari
Američki špijuni, kako je to opisao “New York Times”, uhvatili su ruske kolege u hakiranju kompjuterskog servera Demokratske partije, ali i onog u izbornom štabu Hilari Klinton (Hillary Clinton) 2016. godine, pri čemu su uočili toliko početničkih grešaka, da je to sada američko “nacionalno blago” dokaznog materijala. Ali, Donald Tramp pred Vladimirom Putinom je sagnuo glavu, kao učenik pred učiteljem - i izbjegao poentirati rusku krivicu?!
Upitan od američkih novinara da se baš pred šefom Kremlja izjasni vjeruje li da iza miješanja u američke izbore stoji ruska država, a ne tamo neki “slučajni” pojedinac s ruskim imenom, Tramp je (ne)očekivano ušetao u teoriju zavjere, koju kupuju samo krajnje neobaviješteni; oni skoro pripiti od izbjegavanja gledanja istini u oči.
Neumjesno je čak i ponavljati njegovo “objašnjenje”, jer to je stara priča o narodu koji se vara i kojeg jedino lider (poput Trampa) može izbaviti iz bijede, siromaštva, poniženja i podvala liberalnih medija. Prošle godine ovaj američki predsjednik je ustvrdio da su mediji “narodni neprijatelj”!? Ipak, američki novinari se ne predaju! Govoreći javno ono što tajno tvrde američki špijuni, mediji upozoravaju na bar tri scenarija zbog kojih Amerika, a bogami i svijet trebaju strahovati.
Prvi: Tramp se okružuje svjetskim diktatorima, a izolira tradicionalne američke saveznike, jer on je naprosto autokratskog kova; drugi: na djelu je novi “Watergate”, koji je 1973. godine otjerao Ričarda Niksona (Richard Nixon) iz Bijele kuće, samo ovaj put s “ruskim lopovima”, pa se treba pripremiti za to; i treći: Tramp bi zbog raznih poslovnih ucjena, ruskih fondova i još mnogo tajni čak mogao biti - opasno ucijenjeni američki predsjednik.
U međuvremenu, Trampove zapaljive riječi još imaju odjeka u dobrom djelu Amerike, tamo gdje se ljudi godinama osjećaju zapostavljenim, ekonomski marginaliziranim, gdje je doista teško sastaviti kraj s krajem, a o nekom “američkom snu” - stjecanju vlastitog doma i stalnom poslu, sve manje ima spomena.
Nekad “radnička” Demokratska partija svojim ih je elitizmom i dominantno Klintonovom politikom spektakla punog skandala, sve do Obaminog mesijanstva bez mnogo učinka izdala, pa su se mnogi demokrati okrenuli novom Trampovom pokretu. No, ne podržava Trampa samo običan svijet nego i mnogi iz samog vrha Amerike. Čuje se i da ima onih koji mu se javno protive, a tajno ga podržavaju, čak i među demokratskim kongresmenima.
