Vic kaže da je u Australiji mama ovca svoje dvoje mladih, dvoje janjadi, kada nisu bili poslušni, plašila ovako: „Ako ne budete dobri, poslat ću vas u Jablanicu.“ A janjad su, kad ne bi bilo mame ovce, razgovarala ovako: „Ova naša mama baš luda, ona vjeruje da postoji ta Jablanica.“ 

Ovaj vic je potpisnik ovih redova čuo u Jablanici, i to u jednom od restorana uz cestu koji ovaj grad učiniše „dolinom zaporaka“. 

- Veliki si koliko se možeš šaliti na svoj račun - kaže konobar u jednom od tih restorana i upita može li i on jedan. 

- Ma može, vazda – odgovaramo.  

- Otišao Jablaničanin u Makarsku. Uzme meni, kad na meniju piše dagnje deset eura. Zove on konobara i kaže: Izvinite, imate slovnu grešku. Ne kaže se dagnje nego jagnje – ispali konobar. 

Mlada janjetina  

Nije šala. Nije vic. Jablanica je postala nadaleko poznata zbog svojih restorana u kojima se jede najbolja, najukusnija, najsočnija, ma za prste polizat, mlada janjetina. Servirana uz pekarski krompir s malo salate, jelo je zbog kojeg i vegetarijanci makar još jedanput razmisle jesu li se odrekli mesa. 

„Zdrava voda“, „Kod Gojka“, „Komadinovo vrelo“, „Maksumić“... svi oni čine „dolinu zaporaka“. Ali, „Zdrava voda“ nekako se izdvaja. S pedesetogodišnjom tradicijom nudi definitivno najbolju janjetinu. Vidi se to i po broju automobila na parkingu i po navali autobusa u svako doba dana. 

- Imamo 70 ljudi. Gost je uvijek u pravu. Cilj nam je da se ljudi nahrane kvalitetno – govori Armin Bašić, šef smjene u restoranu.

Interijer restorana, terasa, sve je u zelenilu, kroz koje prolaze mali potoci kristalnočiste vode, koja, opet, pokreće velike točkove. Tako se ražnjevi i okreću i meso peče. 

Smail Kavazović, sin vlasnika „Komadinovog vrela“, priča nam o tradiciji njihovog restorana.

- Ime je dobio po izvoru u neposrednoj blizini restorana uz Grabovičko jezero. Svake godine pomalo se širimo i sada imamo i šetalište do izvora. Gosti su zadovoljni, a možete i sami provjeriti – dodaje Smail Kavazović. 

U ručku prekidamo Eldina Hadžića, koji je tek s mora. 

- Ovo je prvi put da svratimo u „Komadinovo vrelo“ na ručak. Uvijek smo bili u „Zdravoj vodi“, nego sada smo odlučili malo promijeniti – govore Hadžić. 

Da su Jablaničani dobri domaćini, to smo znali. Nisu dobri, nego odlični! Uvreda je ne sjesti i ne pojesti malo, ćopnuti. 

- De malo s nogu – govori mesar Meho u „Komadinovom vrelu“ i kroz smijeh nam otkriva svoj nadimak: - Ja sam Meho Zaporak. 

Ima Jablanica slavnu prošlost, o kojoj svjedoči Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“. To je simbol sjećanja na Bitku za ranjenike na Neretvi. Otvoren je 12. novembra 1978. godine. Kod popularnog srušenog mosta stotine turista prave selfi. Postavljena je i zaštitna ograda. 

- Dobro bi bilo da je neki turistički vodič tu, pa da nam priča o historijskim znamenitostima. Ili da imamo neku videoprojekciju – govori Adi Gutić, kojeg zatječemo s porodicom na obali Neretve kod mosta. 

U prostorima Muzeja, pored izložbene postavke „Bitka za ranjenike na Neretvi“, nalaze se i postavke: 4. korpus ARBiH i jablanička etno-kuća. Pored izložbenog prostora u zgradi Muzeja se nalaze hol i mala dvorana za povremene izložbe, velika dvorana sa 500 mjesta i biblioteka s čitaonicom. 

Kultni film „Bitka na Neretvi“ snimljen je po historijskim činjenicama Bitke za ranjenike ili za spas više od 4.000 ranjenika, koju su vodile i dobile partizanske jedinice protiv udruženih njemačkih, italijanskih, ustaških i četničkih snaga u februaru i martu 1943. godine.

Nazvana je i najhumanijom bitkom koja je vođena na prostorima bivše Jugoslavije, a taktika i strategija ove bitke i danas se proučavaju na vojnim akademijama. Tokom bitke srušeno je pet mostova, jedan kod Ostrošca, jedan na ušću rijeke Rame u Neretvu, dva mosta kod Drežnice i peti u Jablanici. „Bitka na Neretvi“ naziv je i jednog od najspektakularnijih i do tada najgledanijih partizanskih filmova, koji je bio nominiran i za nagradu Oskar.

Bogat knjižni fond  

Gradska biblioteka nalazi se u Muzeju „Bitka za ranjenike na Neretvi“ od 22. februara 1984. godine. Biblioteka raspolaže s više od 10.000 knjiga. Od otvaranja do kraja 2007. Muzej je posjetilo više od tri miliona ljudi. 

Jasmina Behrem radi u Turističkoj zajednici Hercegovačko-neretvanskog kantona, a Melisa Sihirlić u gradskoj biblioteci. 

- Biblioteka je pravo bogatstvo. Ljudi iz Nacionalne biblioteke BiH ostali su iznenađeni prilikom nedavne posjete kada su vidjeli naš knjižni fond - govori Sihirlić. 

Daju nam preporuku da bi u okviru reportaže trebalo posjetiti i autokamp „Miris ljeta“ da „osjetimo čaroliju Neretve, sunca i kamena“.

Slika pored ćire

Sakib Pozderović i Meho Bektaš su u obilasku Jablanice. Pozderović nikad ranije nije bio u Jablanici. I sada ga je njegov prijatelj poveo da vidi najvažnije segmente. 

- Slikaj nas pored ćire, jer nisi bio u Jablanici ako se ovdje ne uslikamo – kaže Bektaš.