Ministarstvo pravde BiH, na čijem je čelu HDZ-ov Josip Grubeša, oglasilo se danas saopćenjem za javnost povodom slučaja ratnog zločinca Marka Make Radića. 

Upravo je posredstvom ovog ministarstva Radić prebačen na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je kazna sa 21 godine zatvora smanjenja na 12 i po godina.

Podsjetimo, Udruženje žrtava i svjedoka genocida podnijelo je krivičnu prijavu protiv ministra pravde BiH Josipa Grubeše.  

Reakciju Ministarstva pravde prenosimo u cijelosti:

- U posljednjih nekoliko dana suočeni smo s, najblaže rečeno, nekorektnim pisanjem nekih medija, ali isto tako i nekorektnim i tendencioznim nastupima izvjesnih političkih aktera u BiH, a u svezi predmeta Radić Marko. Na izvjestan način mogu prihvatiti da se radi o suštinskom nepoznavanju materije o kojoj je riječ, ali je neprihvatljivo i nedopustivo prikupljanju jeftinih političkih poena, dovodeći na taj način javnost u zabludu. 

U dijelu Ministarstva pravde BiH koji se bavi saradnjom s domaćim, ali i inozemnim pravosuđem je obuhvaćeno izvršenje krivičnih sankcija, koje za prioritet ima zatvorenika i njegov program resocijalizacije. Imajući u vidu kompleksnost predmeta, nijedan se ne smije jednostrano promatrati kako to neki žele prikazati, pritom koristeći bol žrtava da si osiguraju kvazipolitičku premoć. 

Pitanje svrhe kažnjavanja i satisfakcije žrtava je, donekle, u mjerodavnosti pravosuđa u BiH i to tako mora ostati. Sud BiH je u konkretnom predmetu cijenio obilježje krivičnog djela i sve okolnosti te sukladno domaćem zakonodavstvu izrekao presudu i kaznu. 

Tada osuđenik potpada pod sistem izvršenja krivičnih sankcija gdje je akcent na osuđeniku i njegovom odsluženju kazne te njegovom tretmanu. Žao mi je što su, izgleda neki “proevropski orijentirani političari“, za to da se za neke zatvorenike, po njihovom političkom sudu i uvjerenju, izgubi ključ od ćelije, što jednostavno, po međunarodnim standardima, to nije moguće i prihvatljivo, bez obzira na pojedinačne stavove i viđenja. Ovim ili sličnim stavovima se na taj način osporavaju i drugi pravni instituti koji su ustanovljeni u korist osuđenog, kao što su pomilovanje, uvjetni otpust ili amnestija. 

Svrha kazne je specijalna i generalna prevencija, a ne da se vrati osuđeniku istom mjerom. To je demokratski i moderan sistem i mi njemu težimo.

Postupak ustupanja izvršenja kazni zatvora u drugu državu je poseban oblik međunarodne pravne pomoći koji se prvenstveno zasniva na međusobnom povjerenju država i predstavlja pogodnost za osuđeno lice da izdržava kaznu na način kako bi se postigla resocijalizacija osuđenog lica, ali i olakšanje za državu jer ne mora plaćati više troškove izdržavanja kazne te osobe.

Po pitanju saradnje u ovoj oblasti najzastupljeniji pravni temelj predstavlja Evropska konvencija o transferu osuđenih lica, čije su članice sve države EU, države Vijeća Evrope i određene neevropske države (SAD, Južnoafrička Republika, Ruska Federacija idr.), dok su s državama regiona u ovoj oblasti zaključeni i bilateralni ugovori, koji na istim principima kao i Konvencija reguliraju ustupanje izvršenja kazne zatvora u drugu državu.

Postupak po navedenim pravnim temeljima je identičan i pokreće se na zahtjev osuđenog lica. O takvom zahtjevu odlučuje nadležni sud države kojoj se podnosi zahtjev koji ispituje uvjete za priznanje iz ugovora, te ako su ti uvjeti ispunjeni, prihvata stranu presudu u meritumu i izriče kaznu prema domaćem zakonodavstvu. U konkretnom slučaju Županijski sud u Zagrebu je morao ocijeniti sve uvjete u vezi priznanja presude koja je izrečena Marku Radiću, koji je osuđen od Suda Bosne i Hercegovine.

Kod izricanja kazne, sud zamoljene države ne može izreći veću kaznu od kazne izrečene u državi izricanja kazne, ali može smanjiti kaznu, na način što će istu izreći u granicama kazne prema svome zakonodavstvu i prema praksi u sličnim predmetima. Primjera radi, u jednom takvom slučaju Austrija je prihvatila smanjenje kazne doživotnog zatvora, koja je bila izrečena u Austriji, te Bosni i Hercegovini dozvolila transfer takvog osuđenog lica, kome je po presudi suda u BiH izrečena kazna zatvora od 20 godina. Brojni su primjeri i slučajevi u kojima su sudovi u BiH, prilikom priznanja presuda iz Republike Hrvatske, izrekli blažu kaznu nego sudovi u Republici Hrvatskoj. Tako je u jednom ranijem predmetu Kantonalni sud u Bihaću izrekao dvostruko manju kaznu zatvora od kazne izrečene od suda u Republici Hrvatskoj, a ta država je dozvolila transfer osuđenog u Bosnu i Hercegovinu.

U konkretnom slučaju, osuđeno lice je podnijelo molbu za nastavak izdržavanja kazne u Republici Hrvatskoj i nijedan organ u Bosni i Hercegovini nije imao pravo da spriječi podnošenje takvog zahtjeva, jer je to pravo osuđenog lica utvrđeno navedenim ugovorima, a ocjenu uvjeta za nastavak izdržavanja kazne u drugoj državi je cijenio sud koji je odlučivao o priznanju strane sudske presude.

Kod ovakvog stanja stvari uobičajena praksa između država je da se prihvati odluka suda druge države, jer se na taj način izgrađuje daljnje povjerenje među državama u oblasti pružanja međunarodne pravne pomoći, što je i cilj navedenih ugovora, pa je na taj način odlučeno i u ovom slučaju.

Kroz komentare ovoga slučaja često se poziva na pogrešne pravne osnove, posebno na ugovor o izručenju između BiH i Republike Hrvatske, koji regulira potpuno različit postupak od postupka prijenosa izdržavanja kazne, na što upućuje isticanje državljanstva BiH kao okolnost zbog koje se nije mogao izvršiti transfer. Upravno zato je nužno istaći da propisi nigdje ne reguliraju institut „dvojnog državljanstva“, pa je i u teoriji i u praksi prihvaćeno da dvojno državljanstvo ne predstavlja prepreku da lice bira u kojoj je će državi čije državljanstvo ima i izdržavati kaznu, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz ugovora - piše u saopćenju.