Državni organi Bosne i Hercegovine još 1997. godine bili su upoznati s tim da je pred Sudom za maloljetnike u Milanu počeo proces usvajanja djece koja su ljeta 1992. godine odvedena iz sarajevskog Doma „Ljubica Ivezić“ u Italiju!

Navedeno je to u informaciji sarajevskog ureda organizacije „Save the Children“ (SFC), koji je naveo da je od Međunarodne socijalne službe Italije (ISS) dobio molbu da, na zahtjev Suda za maloljetnike iz Milana, pokuša pronaći roditelje djece Samojka Petkovića, Nensi Petrović, Dalibora Radovića, Miodraga Santrača i Dejana Golijanina, koji su, također, iz Doma odvedeni u Italiju.

Dobili upozorenje

Iz SFC-a ističu da su se njima u proljeće 1997. godine obratili roditelji i srodnici ove djece, s čime su upoznati nadležni centri za socijalni rad, Ministarstvo civilnih poslova BiH, Ured za izbjeglice i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS.

Ove institucije dobile su i upozorenje da je u Milanu počelo usvajanje ovo petero, ali i ostale djece.

U informaciji je konstatirano da je Sud za maloljetnike u Milanu djecu proglasio napuštenom te da ne osjeća obavezu da bilo kome pruži bilo kakvu informaciju o djeci ili porodicama kod kojih su smještena, kao ni o njihovim trenutnim adresama.

Istaknuto je, također, da je 10. marta 1998. sekretar italijanskog konzula u Sarajevu uputio Ministarstvu vanjskih poslova BiH notu sa spiskom djece i adresama roditelja koji trebaju dati izjavu.

Iz SFC-a ističu da su od tadašnjeg Ureda za izbjeglice pri Ministarstvu civilnih poslova BiH dobili informaciju da pravno zastupanje države BiH nije moguće osigurati, jer „institucija državnog pravobranioca, prema Dejtonskog sporazuma, ne postoji“.

- Bilo bi izuzetno važno da BiH kao država porijekla djece dođe do Suda za maloljetnike u Milanu i pobije tezu o napuštenoj djeci, da insistira da se djeci saopći istina o roditeljima, kao i da isposluje učenje maternjeg jezika i kontakt djece s roditeljima i matičnom kulturom - navodi se u preporuci SFC-a.

Ništa od toga nije pokrenuto s mrtve tačke.

Od 49 štićenika nekadašnjeg Doma „Ljubica Ivezić“, koji su 17. jula 1992. godine iz Sarajeva preko okupirane Ilidže autobusom odvedeni u Italiju, „Avaz“ je do sada ušao u trag Sedini Kahvić, Fatimi, Amini, Aidi i Muhamedu/Marku Ademaju. U Sarajevu živi Hirija Ljuša, majka Alena i Amera/Luke. Mediji su javljali da su pronađeni još i Admir i Admira Bešić te Jasenko i Amela Hasečić, ali mi do njih još nismo došli.

Bez odobrenja

U Italiju je otišlo, bez odobrenja roditelja, 49 djece. Najprije su bili smješteni u Domu „Mamma Rita“ u Monci, Milano, te kasnije raspoređeni u porodice, najprije na starateljstvo, a zatim na usvajanje. Prema nezvaničnim podacima, njih 33 je usvojeno, a za 16 nema nikakvih podataka.

Sud za maloljetnike uz Milanu 1996. je pokrenuo postupak za njihovo dodjeljivanje na starateljstvo, a kasnije i usvajanje u italijanskim porodicama.

Merima Ajnadžić postala časna sestra

Mediji su objavili i priču o Merimi Ajnadžić, koja je ostala u Centru „Mamma Rita“, nakon što su ostala djeca smještana u porodice i usvajanja.

O njoj su se brinule časne sestre iz Centra.

Prema nezvaničnim informacijama, Merima služi u redu karmelićanki te živi u samostanu u Lombardiji.

Merima je rođena 1982. godine. U Dom u Sarajevu, prema našim informacijama, došla je nakon što je od roditelja oduzeta sudskim putem jer je bila zlostavljana.