Subota, 22. decembar
Barba otključava crkvu
U Župi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Vijaci, Vareš, i ovog došašća, prema starom običaju, dan započinjemo slavljem svetih misa tzv. zornica i to u 6.30 sati. Okupi se 25 do 30 osoba, najčešće istih, koje su sebi u znak duhovne priprave za Božić zadale tu obvezu. Prosjek godina župljana je 60, ima ih nešto više od 200 u sedam naselja raspršenih na širem prostoru pa je nazočnost na zornicama respektabilna. Crkvu u 6.15 otključava barba Boris Bilal, rođeni Riječanin, vijački zet koji se sa suprugom Mirom prije nekoliko godina ovdje skrasio u mirovinu. On mi je "osigurač" da ne prespim, što bi bilo neugodno za paroka, kako ovdje od starine nazivaju župnika.
Sinoć je oko 23.30 nenadano nestalo struje i više nije ni dolazila. Navio sam alarm na mobilnom telefonu na 5.50, ali sam se, misleći da sam već prespao, trgnuo iz sna pet minuta ranije. Okačio sam na sebe dobru ručnu bateriju i počeo misu, a Boris je do tada po crkvi postavio svijeće da malo osvijetle unutrašnjost. Neobično i nezaboravno iskustvo. Pozvao sam volontere koji će crkvu blagdanski nakititi, unijeti borove i postaviti božićne jaslice ispred oltara. Došlo ih je desetak. Dovoljno. Skuhao sam im čaj i ostavio nekoliko kutija keksa. Potom sam otišao u Vareš na šišanje, a onda do Kaknja po dvoje prijatelja koje sam ponudio da sa mnom provedu Božić. Vratio sam se s prvim mrakom.
Nedjelja, 23. decembar
Čestitam mami 78. rođendan
Ojužilo je i snijeg se ubrzano otapa. Misa mi je u 9 sati u selu Magulica, općina Olovo. Valja mi uskom makadamskom cestom niz rijeku, sve je pod ledom i snježnom kaljužom, zaleđene krivine mogu biti kobne kod neoprezne vožnje. Na polasku se iskreno preporučujem anđelu čuvaru da sretno odem i vratim se. U ovakvim okolnostima sjetim se majke Mare u Slavonskom Brodu i bude mi drago što nikad nije došla vidjeti po kakvim se sve opasnim gudurama u zimu moram voziti. Nakon mise na kojoj se okupilo 15-ak duša idem u Vijaku na glavnu župnu misu u 11 sati. Zatječem troje djece iz obitelji Mladena i Danijele Šimić, povratnika iz Istre.
Najmlađa Nikolina objavljuje da ima rođendan. "O, pa i moja mama danas ima rođendan", sjetim se i kazujem joj. U tu čast obećavam joj poslije mise veliku „milku“ koju imam u ostavi i zahvaljujem što me podsjetila da nazovem mamu i čestitam 78. rođendan, što sam kasnije i učinio. Misa uoči Badnjaka ispunila je crkvu gotovo do posljednjeg mjesta. Vjernicima kazujem da sam sretan što vidim da su uz domaće pristigli i brojni iz drugih mjesta domovine i iseljeništva. Nedjelju popodne provodim s prijateljima u toploj kućari.
Ponedjeljak, 24. decembar
Večeras mora sjati kao u Betlehemu
Badnjak je. Večeras imam dvije mise ponoćke. Posti se i ne mrsi. Naš svijet to i dalje drži. Prema običaju koji sam ponio iz rodne kuće u Ćatićima kod Kaknja, tek danas unosim pravu božićnu jelku u kućaru i kitim s prijateljima. Traže me i radi ispovijedi vjernici koji su pristigli iz dijaspore. Oblačim habit i odlazimo u crkvu. Bolje sada nego večeras "pet do 12". Oko 16.30 sati palim rasvjetu oko crkve i kućare. Večeras mora sve sjati "kao u Betlehemu." Minutu dvije poslije 18 sati sam s prijateljima sam za blagdanskim stolom, posna je večera. Molimo se, nazdravljamo i čestitamo si Badnju večer i Božić, sviraju božićne pjesme. Idila.
Poslije 20 sati krećem za Magulicu. Pred crkvom se pozdravljam s vjernicima koji me čekaju. Iz Pule su pristigle dvije mlade obitelji s troje male djece, jedno je u dječijim kolicima. Vjernika u crkvi nema više od dvadesetak. I u Vijaci, koja treperi pod svjetlima Božića, stižem do 22.30. Barba Boris opet će kuhati crno vino, a fritule će napraviti njegova supruga Mira te gospođa Jagoda Miletović, Dalmatinka koja se prije koju godinu u mirovinu ovdje iz Splita vratila s mužem Vijačaninom Slavkicom. Crkva puna. Pjesma i radost idu s lakoćom. Naglašavam u propovijedi kako je jedini uzrok naše nade i radosti naš Spasitelj Krist Gospodin koji nam se u Božiću dariva da nas podigne iz svakog očaja i beznađa. Kao iznenađenje priredili smo vatromet od 200 pucnjeva, vjernici su između sebe sabrali 200 KM. Sat poslije ponoći završava Misa, družimo se uz kuhano vino. Na spavanje odlazim u tri sata.
Utorak, 25. decembar 2018.
Božić svečan i raspjevan
Božić je, svetkovina je utjelovljenja Sina Božijeg. Misa je u Župi samo jedna i to u 12 sati. Prvog susjeda Franju Peštića, koji je došao čestitati Božić, molim da bilo kakvim pijeskom pospe po ledu prije nego što nam se tko, ne daj Bože, teže ozlijedi. Vina ima još za kuhati pa ćemo reprizirati sve od sinoć, dok ćemo fritule samo lagano utopliti. Crkva nije za misu krcata kao sinoć, no i dalje je svečano i raspjevano. U propovijedi vjernike potičem na radost. Nakon mise dio njih se okupio u ugrijanoj dvorišnoj zgradi oko kotla s vinom. Za svečanim blagdanskim objedom sam s prijateljima. Zahvalan sam im što su došli jer bih bez njih sjedio sam u praznoj kući.
Srijeda, 26. decembar
Primjer majke troje djece
Drugi je dan Božića, blagdan Sv. Stjepana Prvomučenika. S gostima sam na kavi i doručku. Misa je u Župi samo jedna, u 11 sati. Crkva solidno popunjena. Vjernicima pokušavam približiti lik sv. Stjepana potičući ih na međusobnu ljubav, ali i na ljubav prema neprijatelju i molitvu za progonitelje, što je činio đakon prve Crkve, sv. Stjepan.
Kao primjer suvremenog svjedočanstva vjere, čak i po cijenu vlastitog života, navodim primjer 53-godišnje katolkinje Jamie Schmidt, majke troje djece. Nju je 19. novembra ove godine u američkom gradu St. Louisu, u katoličkoj knjižari, ubio izvjesni Thomas Bruce nakon što je, dosljedno braneći ideale bračne čistoće i svetosti braka, odbila udovoljiti njegovoj pohoti. Cijena tog stajanja uz načela vjere i morala, kao i kod Stjepana, bila je prevelika - vlastiti život. Zlo je zaista banalno.
S najbližim susjedima koji su došli pozdraviti moje prijatelje, dogovaramo zajednički objed kod mene u 15 sati.
Četvrtak, 27. decembar
Otvaramo vrata 32 doma
Blagdan je Sv. Ivana, apostola i evanđelista. Misa je okupila tek 15-ak vjernika. Prema našem božićnom običaju započinjem obilazak i blagoslov obitelji u Gornjoj Vijaci, središtu Župe. S dvojicom mještana pratitelja, Borisom Bilalom i Augustom Peštićem, od 10 do 14 sati otvaram vrata 32 doma u kojima stalno živi 56 osoba. Ljubica i Mila otišle su djeci u Hrvatsku i Njemačku pa je u mjestu 34 stalno naseljene kuće i 58 duša. Najviše je umirovljeničke populacije, jedan je student i četvoro učenika osnovne i srednje škole. Nakon što ukućane pozdravimo i čestitamo Božić, kuću pokadimo tamjanom iz kadionice, poškropimo blagoslovljenom vodom, izmolimo Vjerovanje te zazovemo Božiju pomoć i blagoslov.
Obred je to jednostavan i kratak koji vjernicima puno znači i ne dogodi se nikad da bi ga netko od ovdašnjih vjernika odbio. Na kraju pohoda blagoslov smo izmolili i u mojoj kući, kućari, a za novčani dar koji se obično daje svećeniku tom prigodom našalio sam se kako nisam u prilici jer "još nije bila penzija". Zajednički objed imali smo u Augustovoj kući. Za stolom koji nam je pripremila njegova supruga Marina našlo nas se sedmoro.
Petak, 28. decembar
Bijednog li vladara
Treći božićni dan je blagdan Nevine dječice, dječaka do dvije godine starosti u Betlehemu koje je kralj Herod dao pogubiti u pokušaju da smakne novorođenog Isusa. Bijednog li vladara koji se uplašio da će mu prijestolje oteti siromašno dijete u pelenama? Čovjek je pak našem Bogu bio toliko dragocjen da je u Isusu Kristu to sam odlučio postati, obnoviti ga kakvim ga je i stvorio - na svoju sliku i priliku. Da svi imaju život, i to u izobilju. U sjećanje na pokolj nevine dječice još se ponegdje kod nas očuvao običaj da stariji na ovaj dan išibaju malu djecu. U mom je djetinjstvu naša baka Jelka Bešlić taj običaj shvaćala tako doslovno da nas je na ovaj dan znala šibati do suza. Boljelo je, ali nas je odobrovoljavala orasima i šećerkama. Misu sam slavio u osam sati, nakon čega sam se zaputio u još jedan obilazak obitelji radi blagoslova kuća. Danas je na rasporedu selo Krčevine, 20 i nešto kuća, ali prilično "razbacanih" po brdima. Bit će zato nešto više pješačenja. Budem li imao sreće da je cesta prema nekoliko najudaljenijih kuća prometna, mogao bih se vratiti "za vida".
