Dok razgovaramo sa Suzanom Radanović, majkom ubijenog Davida Dragičevića, policija joj dostavlja poziv da se danas u devet sati javi u Policijsku upravu zbog „neovlaštenog prisluškivanja i tonskog snimanja". Suzana kaže da će otići, jer ne žele da je ponovo jure i hapse.  

U ekskluzivnom razgovoru za „Dnevni avaz“ Suzana ističe da je snimak dobila od nepoznate osobe koja je patologa Željka Karana snimila ispred Zavoda za sudsku medicinu. Kaže da ne zna ko joj je poslao snimak i dodaje da je ta osoba istakla kako je samo "pritisnula dugme za snimanje" kada je vidjela da Karan s nekim uzbuđeno priča.

Nema stajanja 

Suzana kaže da više ne zna šta da očekuje. Na snazi je, ističe ona, progon mrtvog Davida, njegovog oca Davora, nje, okupljenih oko grupe „Pravda za Davida“...

- Ja nemam gdje da bježim. Moram da se vratim u Austriju, tamo su mi djeca. Država je poslala poruku: Nema stajanja u grupama! Policija ne dozvoljava nikakva okupljanja. Ne smije se stati čak ni ispred crkve. Ako je na semaforu crveno, idite do sljedećeg semafora dok ne dođete do zelenog - kaže Suzana.

Ona smatra da nije nikakav simbol otpora i borbe. Kaže da je ona samo majka, a da Davor ima tu harizmu i snagu koja je potrebna u borbi za pravdu i istinu.

- Davora ljudi vole. Vole ga i žene. Oduvijek je bio tvrdoglav. Kao i David. Imaju isti karakter. Kad smatra da je u pravu, ide do zadnjeg. Narod je u njemu vidio da se ne boji. On ide i na predsjednika i na ministra i ne boji se toga - kaže Suzana.

Davor i Suzana upoznali su se u januaru 1995. godine u jednom kafiću.

Četiri kese

- Davor je došao u svijetlim farmerkama i cipelama visokog sjaja, majica koja je bila tako dobro opeglana da je na rukavima bila izvučena linija, frizura „talijanka“, izbrijan. A ja sam bila vazda raščupana. Pobjegla sam kad sam ga vidjela tako sređenog - prisjeća se Suzana.

Sutradan ju je pozvao, popili su kafu i uskoro se počeli zabavljati. Mogla je, kaže ona, s Davorom o svemu pričati. Počeli su zajednički život u banjalučkom naselju Lauš.

- Ja dvije kese, on dvije kese. Moja tetka poklonila nam je tanjire i šolje za kafu. Posudili smo dvije viljuške i dvije kašike. Njegov otac poslao nam je pare. Otvorili smo prodavnicu u Laktašima, kasnije smo je prebacili u Banju Luku. Davor je kasnije otvorio kafanu. Svekrva je prodala kuću u Laktašima i od toga smo kupili ovu kuću, a „ovi“ kažu da je to od toga što je David prodavao drogu - istakla je Suzana Radanović.

David je bio pravi mamin sin  

- Do desete godine David se nije odvajao od mene. Dok se Teodora nije rodila. Davor ga je zvao suknjaš. Bio je pravi mamin sin, a ja sam bila mama kvočka koja je samo gledala hoće li mu neko nešto ružno reći ili zagalamiti na njega. Nakon Teodorinog rođenja odvojio se od mene. Kompjuteri su brzo počeli da ga interesuju. Išao je na takmičenja iz informatike i robotike, osvajao je medalje. Djeca su ga voljela, jer je bio pametan, ali nije bio štreber - kazala je Suzana Radanović.