Subota, 19. januar
U mašti provjeravam koreografiju
Subota je za mene prijepodnevna jurnjava po gradu, jer je subota „radni dan“ za obavljanje mnogih poslova.
Ulice, mostovi, strme padine, tramvaji, automobili, trgovi, pješački prijelazi Sarajeva vrvjeli od naroda koji nisam primjećivala, razmišljajući o svome poslu. Da, ples je veliki i ozbiljan posao. U mojoj mašti provjeravala sam koreografiju za probe EYOF-a, dovršavala se muzička fraza, formacija još nije po mom precizna, ali tu je pored mene. U stvarnost me vraća poznati glas: „Gdje si, rodice“. Đeni, divno, idemo na kafu.
Nedjelja, 20. januar
Suprug, brat i ja, ništa ljepše
Dan za malo kasnije buđenje. Dan za porodicu. Dan za mene, volim taj osjećaj. Poslije užurbane radne sedmice melem za dušu je susret s bratom. Druženje utroje, suprug, brat i ja. Ništa ljepše, smijeh, opuštena atmosfera, miris kafe. Uz put, bilo je i malo sunca u toj zimskoj sarajevskoj nedjelji.
Ponedjeljak, 21. januar
U meni počiva neprolazno ljeto
Ponedjeljak je, kažu, težak dan. Početak radne sedmice, tmurno jutro, hladno. Uz jutarnje razbuđivanje s mnogo kafe, shvatam da u meni počiva neprolazno ljeto! Hrabro u nove radne okršaje.
Utorak, 22. januar
Radno, radno...
Danas puno toga. Jutarnji baletni klass u Narodnom pozorištu Sarajevo. Gle čuda, na vrijeme su me obavijestili iz direkcije Baleta (a to je valjda kulturno, poslovno i profesionalno) da će na baletnom klassu prisustvovati gospodin Dinko Bogdanić.
Slijedi mnogo drugih sastanaka cijeli dan.
A u 18.00 sati čas sa studentima za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu.
Kraj semestra, predstoji ispit. Divni i posebni ljudi. Svaki moj čas s njima nastojim da bude drugačiji, a istodobno da je po programu. Učim ih prije svega da vjeruju sebi i da traže istinu u tome što rade. Ples, pokret, pa još i glas, treba to koordinirati, a tek stil. Uspijeva im. Radost!
Srijeda, 23. januar
Lijepa mladost.
Sjajan početak dana. Telefonski dogovor za budući projekt izvan Bosne i Hercegovine. Dalje, svakodnevan baletni klass u Narodnom. Žurim na probu za EYOF u Skenderiji.
Olimpijada mladih. Rad s velikim brojem učesnika uvijek je posebna radost i odgovornost, 350 srednjoškolaca, mladosti, veselih očiju i tananih duša. Osim njih, još mnogo drugih učesnika. Nije lako. Treba mladost podučiti, dati im u noge i ruke koreografiju. Ispolirat ćemo mi to do ceremonije otvorenja Olimpijskih igara za mlade 10. februara. Mladalačka predanost mi ulijeva neki lijepi osjećaj da će biti izuzetno.
Našli smo neku tajnu vezu i zato funkcioniramo.
Popodne ispit, studenti se pripremili. U zraku lebdi i doza svečanosti. Čestitam studentima solo pjevanja Muzičke akademije Sarajevo. Bravo!
Četvrtak, 24. januar
Nema odmora
Plesom i pokretom svijetu prenosimo važne poruke. Umjetnost nam daje smisao života. Umjetnost nas savjetuje. Prijatno iznenađenje od grupe učenika, pravi užitak kada su uvježbani.
Poslije podne sastanak s direktorima srednjih škola i nastavnicima tjelesnog odgoja kod gradonačelnika Sarajeva, gospodina Abdulaha Skake. Divna atmosfera, konstruktivan razgovor.
I dalje radno do kraja dana. Uobičajen tempo.
