Mjesec dana prije svečanog otvaranja obnovljene Aladža džamije u Foči bivša članica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Amra Hadžimuhamedović, historičarka arhitekture, iznijela je niz kritika na kvalitet urađenog.  

Putem društvenih mreža ona je objavila fotografije mihraba Aladža džamije prije rušenja, dijela mihraba pronađenog u masovnoj grobnici 2004. godine, te fotografiju ponovnog unutrašnjeg oslikavanja, nazivajući ga "vrištećim kičem njenog ponovnog uništavanja".

U razgovoru za "Avaz" Hadžimuhamedovć podsjeća da je Aladža bila jedna od najbolje istraženih džamija u bivšoj Jugoslaviji.

- Njena vrijednost je u proporciji, materijalima, građevinskim detaljima, kamenoklesarskim i bojenim dekoracijama, detaljima poput meteorita ugrađenog desno od njenog ulaza, kugle od poludragog kamena ugrađene u njen mimber, potpisa Evlije Čelebije u njenim sofama, vjerovanja i legendi vezanih uz nju, sačuvanih i kod kršćana i kod muslimana. U ukupnom korpusu bosanskog kulturnog naslijeđa, vrijednosti Aladža džamije smještaju je na najviše mjesto – kaže Hadžimuhamedović.

Ona podsjeća da su ostaci džamije pronađeni 2004. godine na dvije lokacije na obali Drine, te da su nakon iskopavanja pripremljeni za ponovnu ugradnju na ista mjesta na kojima su bili.

Projekt je podržan iz specijalnog fonda ambasadora SAD u BiH, a dokumentacija predata Islamskoj zajednici (IZ) 2009. godine. Američki ambasador odobrio je i dodatna sredstva za analizu materijala i ostataka pigmenata na ulomcima, izgradnju nadstrešnice gdje su smješteni zaštićeni ulomci, te rekonstrukciju mihraba. Hadžimuhamedović navodi da su sve aktivnosti vodili profesori konzervacije, skulptori i profesori historije umjetnosti.

Tim vodećih stručnjaka, koje je angažirala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je, u sklopu projekata Vijeća Evrope i Evropske komisije, izradio niz studija o metodama, postupcima i načinu rekonstrukcije.

Izvedbeni projekt također su radili eksperti u konsultacijama sa prof. Zejnep Ahunbaj (Zeynep Ahunbay), vodećim svjetskim naučnikom za konzervaciju naslijeđa iz doba Osmanskog Carstva.

Međutim, sve faze rekonstrukcije Aladža džamije nakon 2012. godine ukazuju na nepoštivanje projekta i standarda rekonstrukcije, kaže Hadžimuhamedović.

- Koncem 2015. posjetila sam prostor Aladža džamije sa studentima konzervacije i restauracije sa Univerziteta u Sarajevu. Bili smo užasnuti zatečenim – vreće cementa, nedopustivim pri rekonstrukciji objekata iz 16. stoljeća, sa mješalicom za beton bili su natrpani preko dragocjenih ostataka šadrvana, koji su bili otkriveni, očišćeni, snimljeni i pažljivo zaštićeni u procesu koji su provodili stručnjaci iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika do 2012. godine.

Skele su, bez ikakve zaštite bile oslonjene na dragocjene i detaljno snimljene ostatke sofa; ulomci razbacani, polomljeni i nasumično korišteni pri zidanju. Jasno je bilo vidljivo korištenje betona u unutrašnjosti zidova.

Ostaci izvornih kamenih stupova sa sofa, spašenih 2004. godine iz deponije sa obale rijeke, su mašinski brušeni, pri čemu su skinuti slojevi kamena i njegova zaštitna patina – pojašnjava Hadžimuhamedović, te dodaje kako bi voljela vjerovati da se ne radi o lošoj namjeri, nego o neznanju i nespremnosti.

Prije tri godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je usvojila detaljan izvještaj o propustima pri rekonstrukciji Aladža džamije, u kojem je navedeno da se ulomci uništavaju, da je geometrija rekonstruiranih dijelova pogrešna, a načini obrade materijala nedopustivi.

Vakufskoj direkciji je predloženo formiranje naučnog vijeća za rekonstrukciju, ali je Predsjedništvo BiH kasnije imenovalo nove članove Komisije i zaključci nisu provedeni.

I unutarnje dekoracije, koje su danas u završnoj fazi, rade se pogrešno.

- Nije potrebno biti stručnjak za konzervaciju pa razumjeti da je skoro sve što je moguće vidjeti sa fotografija pogrešno i loše. Ja sam uvjerena da je neophodno da svi koji su uključeni u proces trebaju razumjeti kolika je njihova odgovornost i da su dužni ispostaviti račune svima nama, svakom građaninu BiH, ali i šire, svakome ko u univerzalnim vrijednostima Aladže, prepoznaje svoju mjeru svijeta.

Neopravdano skidanje slojeva u jednoj crkvi u Njemačkoj i proizvoljna rekonstrukcija srednjevjekovnih freski u toku njene rekonstrukcije nakon Drugog svjetskog rata rezultirali su suđenjem i kaznom zatvora za one koji su taj posao vodili.

Zašto bi naše bosansko naslijeđe nama bilo manje značajno nego Nijemcima njihovo? Zato nas treba, između ostalog, zanimati zašto i na osnovu čije upute su uništeni ulomci čije je propisno snimanje i ispravnu zaštitu finansirala Ambasada SAD u BiH, zašto su radovi rekonstrucije provođeni nemarno, nestručno i netransparentno – ističe Hadžimuhamedović.

Obnova Aladža džamije počela je 2014. godine, a finansira je Generalna direkcija za vakufe Turske u saradnji sa Vakufskom direkcijom BiH. Direktor, Senajid Zaimović, kazao nam je da se ne želi upuštati u polemiku o kvalitetu radova o kojima trebaju govoriti stručnjaci.

Iz Generalne direkcije vakufa Turske naveli su da je instrukciju za izradu projekta oslikavanja Aladže u decembru 2015. izdao Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa RS, a da je potom imenovan i Umjetnički savjet i projektni tim.

- Nakon obimnih istražnih i pripremnih radova, analize pronađenih originalnih elemenata sa tragovima oslikavanja, te proučavanja starih fotografija, naučnih publikacija i ostale dostupne literature, a uz permanentnu i nesebičnu pomoć stručnjaka iz ove oblasti iz Republike Turske, pristupilo se izradi projekta oslikavanja, od strane firme "Arhiplus d.o.o." iz Mostara. Analizirana je skala boja korištenih u 16. stoljeću, te proučena pomenuta dokumentacija, a potom su šifre boja uvrštene u projekat – navode iz direkcije.

Izvođenje radova na oslikavanju objekta, navodi se dalje u saopćenju, odobrila je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, a oslikavanje vrše iskusni konzervatori - restauratori koji su svoje obrazovanje stekli u Turskoj.

- Ova građevina, koja je jedan od najljepših kulturnih spomenika iz Osmanskog perioda u BiH, sravnjena je sa zemljom u ratnoj stihiji. Ovdje nije riječ o restauraciji postojećeg kulturnog spomenika. Ovdje se radi o nastojanju ponovnog oživljavanja, vraćanja u život kroz ponovnu izgradnju izvornog izgleda potpuno uništene građevine. Neupitno je da na tek izgrađenim površinama kamena i maltera svježa boja ima drugačiji akcent.

Međutim, sve faze projekta oslikavanja još uvijek nisu okončane. Kamo sreće da je moguće na novoizgrađeno zdanje prenijeti sve tragove koji su bili vidljivi kroz historiju od oko četiri stoljeća koliko je ova građevina, prije rušenja, postojala – ističu iz Generalne direkcije vakufa Republike Turske.

Protokolom o obnovi Aladža džamije, koji je u martu 2014. potpisan između Vakufske direkcije BiH i Generalne direkcije za vakufe Turske, precizirano je da finansijer radova bira izvođača radova, te je firmi „Sama Inşaat“ iz Burse povjerena obnova ovog bh. nacionalnog spomenika i kulturnog dobra sa UNESCO-ove liste svjetske baštine.

Iz firme „Arhiplus“ iz Mostara, zadužene za nadzor, saopćili su da je projekt oslikavanja Aladže uradio tim kojeg čine arhitekt-restaurator-konzervator Suad Dugalić, historičar umjetnosti prof. dr. Enver Imamović, profesor Munib Obradović, diplomirani kaligraf, grafički dizajner Ida Dugalić. Radove na oslikavanju izvodi "Sama Insaat" u saradnji sa firmom "Adım Restorasyon" iz Turske.

Iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH su nam kazali da će, u sklopu svog redovnog mandata, Komisija izvršiti monitoring Aladža džamije.

- Prema važećim zakonima konzervatorsko-restauratorske radove mogu izvoditi isključivo stručne osobe sa potrebnim iskustvom koje treba biti dokazano kroz referentne radove na istim ili sličnim poslovima. Radovima na sanaciji trebaju prethoditi istražni radovi te elaborat, odnosno projekat rekonstrukcije enterijera za koji je dozvolu izdalo nadležno entitetsko ministarstvo – navode iz Komisije.