- U Bosni i Hercegovini se osjećam skoro kao kod kuće. Znate, ovdje niko ne govori grčki jezik. To je problem – kroz smijeh govori Georgios Iliopoulos (58), ambasador Grčke u Bosni i Hercegovini od 2016. godine.
Razlike i sličnosti
Ekipu “Dnevnog avaza” Iliopoulos je ugostio u prostorijama Aambasade u Sarajevu te smo uz kafu s njim razgovarali više od sat. I to o svemu osim o politici. Ambasador se osvrnuo na svoj život u BiH, na porodicu, koja mu pruža veliku podršku, ali na koju njegov posao diplomate itekako utječe.
- Kad god putujete kroz zemlje, pronaći ćete razlike, ali i sličnosti. Teško je reći koja je to najveća razlika između BiH i drugih zemalja. Svi mi imamo svoje priče i svoje historije, koje nas akumuliraju ka drugačijim shvatanjima i perspektivama mnogih stvari – kaže Iliopoulos.
Ističe, ipak, da su bitne stvari svugdje iste, a to je, naprimjer, porodica, dok su drugačiji načini na koje ljudi djeluju i reagiraju na društvo i poteškoće u životu.
- Grčka u skorije vrijeme nije prošla kroz rat, koji je mnogo obilježio ovu zemlju. Ali, iako smo rekli da nećemo govoriti o politici, mislim da je ipak vrijeme da se to prevaziđe. Svi moraju nastaviti dalje. Grčka je imala mnogo ratova u svojoj historiji, i to modernoj. Imali smo ekstremno gorak građanski rat do 1949. godine. I nas je on obilježio, također. Ali smo nastavili dalje. U suprotnom, zarobljeni ste u vremenu i prostoru i od toga niko ne može pobjeći, a u tome nema budućnosti. Vrijeme je da se krene dalje. Znam da se lako složiti s ovim što govorim, jer skoro svi misle isto, ali nisu svi voljni učiniti ono što treba – iskren je ambasador.
Raspoloženi Iliopoulos kaže nam da je još u osnovnoj školi znao da će postati diplomat.
- Pripadam onoj grupi sretnika koji rade posao koji su oduvijek željeli. Ali, kako god, to je moj san. To ne znači da je to san moje supruge Antouse Dijakopoilou-Iliopoulou (Anthoussa Diakopoilou-Iliopoulou) ili moje djece, kćerke Delije ili sina Speroa. Za mene je promjena dobra, jer učiš nove kulture, ali ne kao turista. Ne odlaziš na neko mjesto na dvije sedmice nego živiš u privilegiranom dijelu društva – priznaje ambasador.
Svjestan je, ipak, da za supružnike i djecu ambasadora nema mnogo profesija kojima se mogu baviti.
- Doslovno ih osudiš na to da nemaju konkretan posao, što nije baš najbolje u ovo vrijeme. Do pedesetih ili šezdesetih to je bilo OK, ali danas nemate mnogo žena ni muškaraca koji su spremni odreći se svega da bi vas pratili iz ljubavi. Naravno, ljubav je važna, ali i posao je. To se još više reflektira na djecu. Mada, oni imaju neke privilegije, jer odrastaju kosmopolitski, idu u internacionalne škole, uče strane jezike, što je veoma dobro i bitno. Imaju prednosti i prilagođavaju se lakše – kaže ovaj diplomat.
Prvi angažman
Dodaje da je prije angažmana u BiH bio u Njujorku te da ga je upravo tamo sin natjerao na razmišljanje.
- Bio sam iznenađen kad sam vidio da je razočaran što u novoj školi nemaju uniforme. To smatrate čudnim, jer je za tinejdžere uniforma nešto što im ne stoji. Ali, tada mi je rekao nešto o čemu nikad nisam razmišljao, a to je da svaki put kad promijeni državu i školu, on ne zna šta je na tom novom mjestu cool, prihvatljivo ili neprihvatljivo. A kad imate uniforme u školama, ne preuzimate nikakav rizik, jer znate da su svi isti. Nećete biti optuženi da ste izabrali pogrešnu majicu, cipele ili bilo šta tako da se lakše uklopite u novo okruženje. Nisam o tome razmišljao, ali on je u pravu – govori Iliopoulos.
Rodna Grčka mu nedostaje, ali se, kako kaže, trudi da sa porodicom praznike uvijek provede tamo. Ako ništa, onda jednom godišnje odu u domovinu, čak i ako su stacionirani u najudaljenijim mjestima na planeti.
- Kad tek dođete u novu državu, sve vam je zanimljivo. A kad već provedete određeno vrijeme, počnete razmišljati kao lokalac i sve smatrate logičnim. I prestanete pisati o tome, jer na vas više ne ostavlja utisak. Ali, ljudi kojima šaljete izvještaje, ne znaju kako ljudi ovdje razmišljaju i ne znaju šta je ovdje ili bilo gdje logično. Upravo je to jedan od razloga zašto mijenjamo zemlje svake tri do četiri godine – ističe ambasador.
Njegov mandat u našoj državi trajat će minimalno do ljeta.
- Vjerovatno i više. Ali, maksimum je četiri godine – dodaje ambasador.
Govoreći o kulinarstvu, ambasador kaže da voli bosansku hranu.
- Ovo je zemlja mesa. I da, došao sam do zaključka da Bosanci i Hercegovci nemaju dobru vezu sa salatama. Postoji nekoliko vrsta salata koje možete pronaći skoro svugdje, ali je, u principu, to sve – govori nam Iliopoulos smiješeći se.
Volim pastrmku
Kaže i da mu je čudno što u Sarajevu ne postoji nijedan grčki restoran.
- Mislim da je ovo jedino mjesto na svijetu za koje ja znam da to nema. Ali, generalno, ovdje nema previše etničkih restorana. Vjerovatno zato što Sarajlije vole svoju hranu i oklijevaju probati druge kuhinje. Ne mogu reći da imam omiljeno bosansko jelo. Vjerovatno svi očekuju da kažem ćevapi i volim ih, ali nisu mi omiljeni. Volim pastrmku jako – kazao je Iliopoulos.
Veze koje ne želite prekinuti
- Bio sam na mnogim mjestima, uključujući i Afriku, a nažalost, nikad se tamo nisam vratio, iako sam želio. Prednost Bosne je ta što je bliža. Tako da se nadam da ćemo se, kad dođe vrijeme da odemo, i vraćati često. Jer, napravite veze ovdje koje ne želite prekinuti – govori ambasador Grčke.
Džez i klasična muzika
- Volim muziku, čitam i idem u duge šetnje sa suprugom. Nemam psa, ali šetamo. Ne igram golf, idem u teretanu, barem se trudim. Radim sve što i ostali ljudi. Ne volim turbofolk muziku i ne slušam to. Ali, volim klasičnu muziku i džez, kao i pop i onaj staromodni rok – govori amabasador Iliopoulos.
Poneka riječ bosanskog jezika
- Nisam naučio bosanski jezik. Poneku riječ samo. Moja supruga uložila je veliki trud da nauči i sporazumijeva se pristojno. Ja nisam, iskreno, i sramim se toga. Oprostit ćete mi, nadam se – iskren je ambasador.
